Rezime polusezone (Dinamo II): Intervju s trenerom

  Spektakularan završetak polusezone na International Premier Cupu u Engleskoj, promocija darovitih mladih igrača koji su već zablistali i u udarnoj momčadi, atraktivni golovi i rezultatski obrati u Ligi prvaka mladih, zanimljivi, nepredvidivi okršaji uz brojne preokrete u Drugoj HNL... Sve je to dio repertoara kakvoga su nam ove polusezone predstavili mladi maksimirski nogometaši pod vodstvom trenera Marija Cvitanovića, bilo da su zaigrali „pod egidom“ Dinama II ili Dinama U-23... Kakva je, dakle, bila ova jesen iz trenerova rakursa, kakav je odnos između očekivanja uoči početka sezone i postignutih rezultata?

  – Teško je bilo na samome početku odrediti konkretne ciljeve s kojima bismo bili zadovoljni. Razlog je taj što nismo imali igrače na okupu, niti u jednom trenutku nismo znali tko će od njih biti s nama. Produkcija je takva da svaki igrač koji malo odskoči odmah biva priključen prvoj momčadi. To je, dakako, plus i za nas i za cijeli klub. U konačnici, bio bih zadovoljniji da smo osvojili još četiri, pet bodova, da smo pri vrhu ljestvice Druge HNL jer mislim da Dinamovi mladi igrači mogu i zaslužuju biti u tom vrhu. Mi smo, u odnosu na ostale, imali realni problem zajedničkog (ne)treniranja, ekipiranja i širine kadra. Nadalje, jedan nam je od većih problema to što smo u ključnom trenutku imali tri utakmice u tjedan dana, protiv Lučkog, Novigrada i Dugopolja, a tjedan ranije smo u Ligi prvaka mladih ostali bez trojice igrača. Đurasek i Fintić su se ozlijedili, a Moro je priključen prvoj momčadi. Sve u svemu, mislim da imamo potencijala, ima igrača na koje Dinamo sigurno računa i u budućnosti, igrača koji će nositi dres prve momčadi. Nama je pozitivno i to što je Amer Gojak odigrao dvije, tri kvalitetne utakmice u svojih pet, šest nastupa i automatski je dobio priliku u prvoj momčadi. Isto je i s Nikolom Morom. Da se Dani Olmo nije ozlijedio u ključnom trenutku, i on bio u najužem izboru. Na Vinka Soldu i druge koji su već debitirali za prvu momčad,  ne treba trošiti riječi, pred njima je lijepa perspektiva. Ivan Božić prvi je strijelac Lige prvaka mladih s pet pogodaka, ali u ključnom se trenutku ozlijedio. Ima puno igrača na koje jako računamo, a samo je pitanje strpljenja i vremena kad će dobiti priliku. Mi smo ovdje upravo zato da budemo servis prve momčadi, da pripremamo i odgajamo igrače. Mislim da smo na dobrom putu. Isto tako, mislim da malo treba proširiti igrački kadar, pojačati konkurenciju, duplirati pozicije, tražiti mlade igrače koji danas, sutra mogu biti u prvoj momčadi. Mladi su naš put kojim bismo trebali ići.

   Ovakav zgusnuti raspored, raspršenost igrača na razne selekcije, od juniorske preko mlade momčadi do brojnih obaveza u reprezentaciji, za sobom povlače i enormnu fizičku potrošnju.

  – Sigurno ćemo načiniti detaljnu analizu. Sad ćemo imati malo više vremena jer dosad ga nismo imali pa ćemo moći kvalitetno sve analizirati. Detaljno ćemo vidjeti koji su igrači koliko opterećeni. Evo, Soldo je krenuo u pripreme početkom lipnja, odigrao najviše utakmica, bio i s reprezentacijom... Bilo je, dakle, igrača koji su igrali Europsko prvenstvo, Ligu prvaka mladih, Premier Cup, igrali za seniore, drugu momčad, juniore... Nije to lako. Enormna je fizička potrošnja kroz čitav niz utakmica. Nismo imali mogućnost treniranja, nismo mogli raditi razvojne treninge... Ponavljam, takva stalna raštrkanost i zauzetost igrača po svim selekcijama veliki su problem pri stvaranju grupe, uvježbavanju nekih automatizama. Dečki su se u tom razdoblju praktički svaka dva tjedna upoznavali.

  Unatoč vrlo dobrim izvedbama u Ligi prvaka, izmaknuo vam je plasman u drugi krug natjecanja. Dojam je da vas je zakočio upravo taj problem o kojem govorite. Ključne pogotke primili ste uslijed individualnih pogrešaka što pokazuje svojevrsnu nesigurnost i izostanak automatizama igre.

  – Pri svakoj gostujućoj utakmici Lige prvaka imali smo problem da se nismo vidjeli sve do četvrtka. To doista jest veliki problem. Ali, mislim da samo na dobrom putu, da stvaramo igrače, a to je ono bitno. U Ligi prvaka koštale su nas te individualne tehničke pogreške, 90 posto pogodaka primili smo nakon naših pogrešaka. Gotovo u svakoj utakmici smo se vraćali i stalno kretali s rezultatskim minusom. Jedino protiv Juventusa nismo primili gol i tad smo pobijedili. Jako je teško i zahtjevno raditi ovdje. Međutim, igrači su odgovorili na dobar način. Sad nam slijedi proljetni dio sezone gdje nema Lige prvaka, manje je obaveza i u reprezentaciji... Cilj nam je stabilizirati igru i eventualno ukomponirati neke nove igrače, stvarati momčad za sezonu 2017/'18. Prioritet na je što prije osigurati ostanak i onda se posvetiti slaganju i stvaranju novih automatizama igre. Naravno, veliko je pitanje koji će to igrači biti jer zasad još ne znamo tko će sve ostati s nama, tko će eventualno biti priključen prvoj momčadi, tko potražiti novu sredinu, a koga ćemo dovesti. Imamo planove, ali puno toga ovisi o prvoj momčadi, ona diktira ritmove dolazaka, odlazaka, strukture igračkoga kadra...

   Kad kažete da je cilj stabilizirati igru, podrazumijeva li to i psihološku pripremu? Dojam je da je, kako u Ligi prvaka mladih tako i u Drugoj HNL, vaša momčad u brojnim utakmicama bila osjetno bolja, pokazala više od suparnika, ali željeni je rezultat izostao baš zbog već spomenutih neforsiranih pogrešaka.

  – Sve su to mladi igrači. U Ligi prvaka nam se to događalo jer su to uglavnom igrači koji igraju juniorsku ligu, njih 90 posto nije igralo niti Drugu HNL, dakle nisu osjetili seniorski nogomet. Mi smo bili s dosta ograničenim fondom igrača, pogotovo u obrambenom dijelu, na stoperskim pozicijama. Cijelu smo Ligu prvaka odigrali s dvojicom istih stopera. Hvala Bogu, nijedan se od njih nije ozlijedio. U drugoj momčadi nam se tri, četiri puta događalo da smo bili u rezultatskom plusu ili egalu pa potom platili danak slabijoj realizaciji. Tako je bilo protiv Sesveta, Lučkog, Novigrada, čak i u gostima protiv Dugopolja. Bili smo u boljoj poziciji, stvarali prilike, ali bez konkretne realizacije. A, bez toga teško možemo do pobjede. Još uvijek nismo bili na pravoj natjecateljskoj razini. Istina, bili smo na igračkoj razini, ali nedostajala nam je natjecateljska. To će doći s vremenom, dečkima je tek 18, 19 godina, još nisu svjesni što znači svaku utakmicu igrati na rezultat i pobjedu. Ali, zato je ta druga liga tu, zato je dobro da ih na taj način pripremamo za seniorski nogomet, za ono što ih čeka u budućnosti, za bespoštedno natjecanje i surovi profesionalizam.

  Jedan od igrača koji je ove polusezone zablistao svakako je napadač Ivan Božić. Prošle je sezone igrao i na krilnim pozicijama, kod vas je isključivo u ulozi špice.

  – Ja ga isključivo vidim na poziciji središnjega napadača. I prošle je sezone dobro igrao u Ligi prvaka mladih, a sad je i godinu stariji. Sretan sam što je postigao pet pogodaka u Ligi prvaka, pokazao je da na njega možemo računati iako je šteta što je bespotrebno zaradio crveni karton. Imao je malih problema s ozljedom, nadam se da će tijekom zimske stanke doći na svoje i biti pravi. On je još uvijek dijete koje jako emotivno proživljava svaki svoj promašaj, svaku svoju utakmicu. U svakom slučaju, pokazao je da je strijelac, da zna biti opasan, u drugoj ligi znao je rješavati utakmicu. Ima on i prostora za napredak, sve je na njemu, teren je taj koji stvara igrače. Ima pozitivan karakter i dobar odnos prema radu i na taj se način može razviti u kvalitetnoga igrača. Kažem, još je uvijek jako emotivan i proživljava svaki svoj promašaj i svaki svoj pogodak što ga ili digne ili spusti. Mora postići emocionalnu stabilnost i tada će biti puno bolji – zaključio je trener Cvitanović.