Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Proslavljeni “plavi devet”

Zambata: Pobijedili smo i Ćiru? Sad mi je tih 5:0 još draže

Kročiti u riječki kazneni prostor više je sličilo probijanju kroz amazonsku prašumu nego na nogometnu utakmicu, nikad niste znali što vas čeka i kakva vas “napast” vreba iz prikrajka... Teško je bilo prokrčiti put pored oštrih i agresivnih riječkih braniča. Tako se otprilike osjećao proslavljeni Dinamov napadač Slaven Zambata, nekad popularni “plavi devet”, kojem su nekadašnja gostovanja na Kantridi još uvijek u svježem sjećanju. Uostalom, bile su to utakmice uoči kojih bi se obje strane prvo smrknule pa “dlanom prekrivale oči”: Zambata zbog (pre)grubih domaćih braniča, a oni zbog samoga maksimirskog centarfora koji im je – redovito parao mreže.

Upravo je Zambata najbolji strijelac u povijesti međusobnih okršaja Dinama i Rijeke!

– Uh, riječka obrana u to vrijeme... Ako te ulove u “sendvič”, to se čak niti ne može zvati “sendvič”, već “tost”! Mladen Vranković, Ive Šangulin, Mario Brnjac... Njih trojicu možete proći jedino “u tenku”, bila je to jedna od najčvršćih, najoštrijih obrana. Veliki borci! – prisjetio se Zambata.

Ipak, niti ta britkost, grubost, agresivnost nije im suviše pomagala. Barem ne protiv Zambate, jer on je – uvjerljivo najbolji strijelac u međusobnim službenim okršajima Dinama i Rijeke! Postigao je 13 pogodaka, odmah do njega je Igor Cvitanović s devet, po sedam su puta riječku mrežu tresli Stjepan Lamza, Zlatko Kranjčar, Snješko Cerin, Eduardo da Silva i aktuani maksimirski napadač El Arabi Hilal Soudani. S druge strane, u riječkom je dresu najviše pogodaka Dinamu postigao nekad popularna bijela jedanaestica, Damir Desnica, koji je mrežu tresao sedam puta.

– Najbolji sam strijelac? Baš lijepo, drago mi je da je tako, ha ha ha – istaknuo je Zambata. – Jako se dobro sjećam brojnih utakmica protiv Rijeke. Evo, jedna od najdražih mi je ona iz 1964. kad smo pobijedili 1:0 na Kantridi. Na vratima je bio visoki, snažni Marijan Jantoljak, a čuvao me moj veliki prijatelj Ive Šangulin, kasnije i sam igrač Dinama. On je bio britva! Ali, ja sam kod njega imao “popust” kao centarfor jer je igrao s mojim bratom u Šibeniku. Bili su veliki prijatelji. Šangulin bi mi na utakmici u šali znao reći: “Eh, da nisi Zekin brat, odavno bi završio na nosilima”. I baš mi je drago da sam im u toj utakmici zabio za pobjedu! Krasnodar Rora je centrirao, a ja sam pogodio glavom. Dinamo godinama nakon toga nije pobijedio Rijeku u gostima.

Pobijedio ju je u 1. kolu u sezoni 1978/'79., onoj u kojoj je sudskom odlukom Dinamo osvojio naslov prvaka što nikad nije provedeno u arhivima FSJ. Dinamo je, uoči gostovanja na Kantridi, upozorio Rijeku da njezin napadač Edmond Tomić nema pravo nastupa zbog viška žutih kartona, domaći su ga svejedno postavili u momčad i pobijedili 2:1. Utakmica je kasnije registrirana pobjedom Dinama 3:0 i s tim je bodovima zagrebački klub osvojio naslov prvaka koji je i danas ostao pripisan Hajduku. Kako god, izuzmemo li tu utakmicu, Dinamo nije slavio na Kantridi punih 30 godina nakon Zambatina gola! Pobijedio je 3:0 u HNL-u u sezoni 1993/'94. U međuvremenu su plavi, istina, slavili na Kantridi 2:1, ali u Kupu 1982/'83.

Kako god, pogađali ste vi i više puta. Pamtite li tri gola u maksimirskoj pobjedi 5:0?

– Naravno. To je jedna od mojih najboljih utakmica! Draga mi je i zato što sam upravo nekako u to vrijeme startao i u reprezentaciji. S takvim sam igrama potvrdio pozive za reprezentaciju. Zanimljivo je da nikad nisam dobivao poziv u mlađim uzrastima, nisam igrao ni u kadetskoj, niti juniorskoj, čak niti u gradskoj selekciji, već odmah za A reprezentaciju. Rijeku smo jednom, i to još ranije, 1961. godine,, pobijedili s 3:1 kad sam ja zabio dva, a Petar Remete jedan.

Zanimljivo je da je Rijeka, u toj vašoj pobjedi s 5:0, igrala s iznimno jakim sastavom. Kapetan je bio znameniti Petar Radaković.

– Ma, Pero je bio moj veliki prijatelj iz reprezentacije, strijelac onog čuvenog povijesnog gola protiv SR Njemačke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Čileu kad smo pobijedili 1:0. Zabio je tri minute prije kraja. Tada je Dražan Jerković bio najbolji strijelac SP-a. Radaković i ja puno smo se družili u reprezentaciji, doista je bio jako drag čovjek.

U tih 5:0 za Rijeku je zaigrao još jedan naš poznati nogometni “svat”, kasnije proslavljeni trener. Sjećate li ga se?

– Nisam siguran.

Miroslav Ćiro Blažević, ušao je s klupe u 30. minuti kod 2:0 umjesto riječke legende Vladimira Lukarića.

– Ćiro je igrao u toj utakmici?! Ne sjećam ga se, to mi je promaknulo. Znači, i njega smo pobijedili? Oooo, pa sad mi je to još draža pobjeda jer smo svladali kasnijega velikog trenera, ha ha ha! Ali, pobijedili smo mi i kasnijega svjetskog trenerskoga velikana Sir Alexa Fergusona, koji je protiv nas igrao za škotski Dunfermline u Kupu velesajamskih gradova. Sjećam se da je Ferguson bio zločest igrač.

Ne mislite valjda da je „zločest“ zato što vam je zabio dva gola? Uostalom, ipak ste u te dvije utakmice na kraju pobijedili Dunfermline pa osvojili trofej.

- Ma, naravno da nije zbog toga, ha ha ha... Bio je onako „zločest“ poput Billyja Bremnera, tadašnjeg kapetana Leeds Uniteda.

Prije Leedsa ste izbacili Eintracht povijesnom pobjedom 4:0 u uzvratnoj polufinalnoj utakmici u Zagrebu, ali malo se ljudi sjeća da ste samo četiri dana nakon tog dvoboja – izgubili protiv Rijeke na Kantridi s 3:2.

– Tih se detalja slabije sjećam. To je bilo potkraj prvenstva kad smo, nažalost, posustali u borbi za naslov prvaka koji je pripao Sarajevu. Mi smo uglavnom rješavali derbije, ali smo naslov gubili na, uvjetno rečeno, malim utakmicama.

Sjećate li se dvoboja protiv vašega kasnijeg suigrača u Dinamu, Marijana Brnčića. I on je igrao protiv vas u dresu Rijeke.

– Igrao je baš u onoj utakmici koju sam maloprije spomenuo, u onih 3:1. Dobro se sjećam, bio sam tada u dobroj formi i tu sam utakmicu odigrao u velikom stilu, i to baš protiv Brne. Kasnije smo postali veliki prijatelji i suigrači i u Dinamu i u belgijskom Waregemu. Neposredno prije Dinama igrao je za zagrebačku Trešnjevku koja je tada bila u prvoj ligi. Baš sam se osobno jako angažirao za Brnčićev dolazak u Dinamo. Stanovao je u Utrinama i gotovo sam ga “kidnapirao” iz stana kad je bila “potjera” za njim, tražili su ga brojni menadžeri, htjeli su ga i beogradski klubovi, tražio ga je Hajduk... Reagirao sam prije svih njih i Brnu odveo na stranu, “u izolaciju”, i uvjerio ga da dođe u Dinamo. Ali to je ionako bila njegova velika želja. I onda je sudbina htjela da zajedno igramo i u inozemstvu. U Waregemu su, kad sam potpisao ugovor, tražili jednoga dobrog obrambenog igrača, a ja sam predložio Brnčića.

A, kakav derbi Dinama i Rijeke očekujete ove subote u Maksimiru? Bijeli trenutačno bježe šest bodova...

– Ja sam uvijek umjereni optimist. Netko me pitao može li Dinamo stići tu bodovnu razliku, a ja sam odgovorio “kako ne, pa tri boda nije velika razlika”. Tad su me, naravno, “upozorili” da razlika nije tri, već šest bodova, ali ja ne računam ovu subotnju utakmicu u Zagrebu jer ćemo u njoj pobijediti, ha ha ha...

Optimizam je lijep, ali neće se valjda ovaj smijeh obiti o glavu? Kako vam izgleda Dinamo, a kako Rijeka?

 

– Dinamo je sad pobijedio Osijek 2:0, a prvi je gol zabio Ante Ćorić, iako uz nespretnu reakciju vratara. Volim Ćorića još otkad sam ga vidio u kadetima i od toga ne odstupam. On je najjači. Ma, neka on igra i pola sata, ali napravit će plemeniti potez, namjestiti gol, ima najbolji zadnji pas, sad su ga krenuli i golovi... Mislim da će na proljeće biti “tata-mata”. Vidim da povećava svoj radijus, da je prisutan i u defenzivi što prije nije bio. Igra u oba smjera. On svojim potezom može dignuti publiku. Rijeka? Igra doista dobro. Iako se oslobađaju dosta igrača, svejedno se uvijek dobro ekipiraju. Tu su sad i Franko Andrijašević, Alexander Gorgon, Mario Gavranović... Dobri su. Djeluju kao momčad, baš kako treba. Vidi se uspon u igri, lijepo izgledaju na terenu. Ali, Dinamo će pobijediti – zaključio je nekad polpularni “plavi devet”.

Šaljem...
{{comment.Date | date:'dd.MM.yyyy HH:mm'}}
{{ comment.User.NameUser }}

Ovaj članak još nema niti jedan komentar.
Učitavam komentare...