Henriquez na chatu: Razmišljam samo kako pomoći Dinamu biti što bolji

Naš sjajni napadač Angelo Henriquez uoči utakmice s Istrom gostovao je na chatu na portalu tribina.hr gdje je odgovarao na brojna pitanja navijača, a njegove odgovore prenosimo u cijelosti.

 

Kako je ozljeda? Vraćaš se brzo na teren?

Ozljeda je sve bolje, treniram sve više i nadam se da ću biti spreman za iduću utakmicu protiv Istre.

Čega se prvo sjetiš s početka karijere,  u Universidadu?

Bili smo prvaci :-), toga se prvo sjetim... Bila su to super vremena, bio sam među najmlađima u momčadi, debitirao sam u seniorskom nogometu... 

Kako je bilo igrati Copa Libertadores i zabijati velikanima?

Poseban osjećaj. Svaki igrač u Južnoj Americi sanja igrati to natjecanje. La Bombonera, stadion Boca Juniorsa je bio posebno iskustvo.

Vrlo brzo si nastupio i za A selekciju Čilea. Kako je bilo na prvoj utakmici? 

Igrali smo protiv Srbije u Švicarskoj, zabio sam pogodak i to je nešto čega ću se uvijek sjećati, iako smo izgubili 3:1. Alexis Sanchez se ozlijedio, ušao sam u igru umjesto njega i to je osjećaj kojeg ću se uvijek sjećati.

Kako je došlo do toga poziva i prelaska u Englesku?

Kada sam imao 14 godina Manchester United me uočio na Nike Cupu i od tada su me počeli pratiti sve dok nisam imao 18 godina, odigrao sam prvu profesionalnu sezonu i kupili su me. Tako da sam se zapravo od svoje 14 godine pripremao postati igrač Manchester Uniteda.

Što su ti obećali kad su te doveli? Jesu li imali spreman plan za tebe?

Bio sam dosta mlad, igrao sam na početku za rezervnu momčad (U-21), a trenirao sam često i s prvom momčadi. Treninzi su bili dosta intenzivni i puno drugačiji nego u Čileu. Bio je to zapravo potpuno novi nogometni život za mene i priprema za Premier ligu.

Daj nam malo objasni... Koja je bila ta najveća promjena u treninzima?

Najveća je razlika bila u intenzitetu treninga, ali i u infrastrukturi. U Čileu je infrastruktura vrlo loša dok je to u Unitedu bilo vrhunski; kao iz nekih filmova budućnosti, a najteže mi je bilo u teretani. Na tome smo puno radili u Unitedu, a u Čileu manje.

U Unitedu su bili idealni svi tereni, pa su njihovi igrači i tehnički jako potkovani. U Čileu su i tereni bili lošiji pa mi je trebalo vremena da se naviknem na sve to. Što se tiče infrastrukture... Rekao bi još samo da su u Universidadu nama bili odlični uvjeti, ali tek kada sam došao do prve momčadi, a u Unitedu takve ili čak bolje imaju "klinci" od par godina pa su tu u prednosti.

Dosta je tekstova napisano baš o prilagodbi nogometaša. Što je United napravio da ti to olakša, tu veliku prilagodbu na novu sredinu?

Ljudi u klubu su mi pomagali, ali došao sam tamo kao profesionalan nogometaš, u jedan od najvećih igrača na svijetu i nisu me baš puno mazili. Nemaju oni previše vremena. Pomažu koliko mogu, suigrači su pričali španjolski i to, ali nije to tako komplicirano: tko je najbolji taj igra. Oni traže rezultate odmah.

A privatno? Kako si podnio ostaviti prijatelje i sve u Čileu?

U kontaktu sam sa svima; danas to više nije tako teško kao prije. Naravno, nedostaju mi, ali idem doma kada je moguće i vidimo se. Sada sam već skoro tri godine van svoje zemlje tako da sam se naviknuo, a i stekao sam puno novih prijatelja. Dolaze mi ponekada roditelji i prijatelji, ali živim sam.

To je ogromna stvar da mladi čovjek od 18 godina odjednom završi sam u nepoznatoj zemlji. Misliš li da je to utjecalo na tvoju karijeru i ono što si davao na terenu?

Sve to utječe na osobu pa tako i na mene. Naravno da jako malo igrača dobije priliku igrati za prvu momčad Manchestera. Ja vjerujem u sebe, moram napredovati i biti još bolji pa će jednoga dana doći i ta prilika u jednom od najvećih klubova svijeta.

Bio si na posudbama, pa i u Zaragozi. Što je tamo pošlo po zlu? Ozljeda ili nešto drugo?

Ozlijedio sam se u drugoj polovici sezone i propustio dosta utakmica. Ipak, igrao sam tamo puno utakmica, stekao iskustvo igranja u Španjolskoj. Njihova druga liga je jako dobra, igrao sam s puno kvalitetnih igrača, ali klub je nažalost imao dosta problema.

Kako si došao do odluke o prelasku u Dinamo? Tko je bio presudan za taj potez?

Htio sam igrati u dobrom klubu, a Dinamo mi je nudio upravo to. Znali su me kao igrača i kako igram, a rekli su mi da se ovdje mogu dalje razvijati. Naravno, odluci je puno pridonijelo i to što je Junior Fernandes ovdje, jer smo prijatelji od doba kada smo zajedno igrali u Čileu. No, presudno je bilo to što se meni činilo kao odličan potez. Kada sam vidio kakav je Dinamo klub, kakve imaju rezultate te nakon razgovora sa Juniorom o gradu i svemu ostalom, odmah sam odlučio da je to pravi korak za mene.

I jesi li zadovoljan sa svojom odlukom?

Jesam. Ovdje sam malo manje od godinu dana i jako sam zadovoljan svojom odlukom. U klubu mi je lijepo, ostvarujemo dobre rezultate, igram redovito i grad je krasan. Sve mi je ljepše s vremenom kako upoznajem i jako sam zadovoljan.

Dinamo je puno radio posljednjih godina na svojoj infrastrukturi. Može li usporediti sa onom u Manchester Unitedu?

Može se usporediti. Možda po nekim detaljima nije na tom nivou kao United, ali je stvarno fantastično. Uvjeti u Dinamu su kao što imaju top klubovi u najboljim ligama svijeta. Imamo uvjete u rangu Lige prvaka, tako bih to rekao.

Svi naši analitičari su složni; realizacija i ulazak u prostor su dvije tvoje najveće kvalitete. Jesi radio puno na tome ili dobar dio imaš urođeno?

Slažem se da su mi to najbolje karakteristike, čuo sam to već puno puta. Svakako sam imao ono 'nešto' u sebi, ali naravno iza toga je puno puno rada. Svaki dan radim na tome, popravljam se i napredujem jer bez rada nema ništa. Nema tog talenta.

U tom kontekstu, koje ti upute i zadatke trener Zoran Mamić daje?

Ne smijem baš pričati o tome, zar ne? Šalim se. Najčešće mi govori da koristim prostor, da ulazim što više u kazneni prostor i slično.

Kako bi opisao Zorana kao trenera? Što ga razlikuje od onih s kojima si dosad radio?

Puno priča s nama, i pojedinačno i ekipno... Dugo je u klubu, zna što klub predstavlja i kako se trebaju ponašati igrači. Onda tu ljubav i respekt koji ima prema klubu u kojem radi prenosi i na nas igrače. Bitno je da igrači znaju da dres koji nose puno znači mnogim ljudima.

Kada si već to spomenuo, Hrvati su kao i ljudi u Čileu, jako strastveni oko nogometa. Kako onda gledaš na situaciju s relativno malom posjetom na stadionu?

Naravno da bi mi svi voljeli da ima više ljudi, no nisam siguran kako bi ja mogao tu nešto promijeniti. Nadam se da će s dobrim igrama momčadi ljudi doći na tribine i bodriti nas.

Iskorak u Europi sigurno bi po tom pitanju bio korak unaprijed. Bio je planiran i ove godine, što je pošlo po zlu?

Sitnice odlučuju, a onda se na kraju dosta površno gleda cijeli rezultat. Da smo dobili u Škotskoj, a mogli smo, tko zna što bi bilo... I takve stvari. Jednostavno, u nogometu sitnice odlučuju. Sada smo bolji, godinu dana smo zajedno i nadam se da ćemo iduće sezone to pokazati i na terenu.

Nisi mogao igrati u prošlom derbiju, ali kako si se osjećao kada si odlučio prošli?

Bio je to sjajan osjećaj. Zabio sam prvi gol za Dinamo, za pobjedu u zadnjoj minuti protiv najvećeg rivala u gostima. Mislim da je to onako 'filmski'. San svakog napadača je tako debitirati. Stvarno nije moglo bolje.

Kako si zadovoljan svojom trenutačnom formom? Ide ti sve bolje...

Da, i osjećam se sve bolje; tehnički i fizički. Imam kontinuitet utakmica, razvijam se kao igrač i sve ide jako dobro. Cilj mi je iduće godine biti bolji nego prošle i tako stalno.

A koji misliš da je tvoj plafon? Nadaš li se zaigrati na Copi ove godine ili možda na Svjetskom prvenstvu za 3 godine?

Ne razmišljam na takav način i ne želim si postavljati limite. Dajem sve od sebe pa ćemo vidjeti što će biti u budućnosti. Naravno, nadam se da ću dobiti poziv na Copa Americu, radim za to svaki dan, ali opet se trudim ne razmišljati previše o tome. Što se tiče Svjetskog prvenstva, ono je još daleko... Svaki igrač sanja o tome, ali naravno da moram biti dobar u klubu da bi stigao tamo.

Još si službeno igrač Manchester Uniteda, ali si izrazio želju za ostankom u Dinamu. Koliko misliš da bi mogao ostati u Dinamu?

U Dinamu želim ostati što je dulje moguće... Želim mu pomoći u ostvarivanju dobrih rezultata i trenutno samo o tome razmišljam.

Po dolasku u Dinamo Duje Čop je bio prvi izbor za napadača, kako ti je bilo u tim trenucima?

Duje je jako dobar igrač i to sam odmah vidio, ali došao sam sa jasnim ciljem – biti prvi napadač kluba. Bio mi je odlična konkurencija, obojica smo zabijali i to je bilo super za momčad, a i za svakoga od nas jer smo morali biti stalno na vrhuncu. Jako sam sretan što je otišao u Italiju i što je tamo sretan, te mu želim puno sreće.

Jako rano si otišao u Europu, možda i prerano. Da se možeš vratiti u prošlost, bi li donio iste odluke, ili bi nešto ipak promijenio?

Ne bih ništa mijenjao. Ne želim razmišljati kao da sam pogriješio... Sve što sam dosad napravio je bilo dobro iskustvo. Dovelo me ovdje gdje sam danas, a ovdje u Dinamu sam sretan. Još sam mlad, imam tek 20 godina i još puno toga za naučiti.