Velike pobjede Dinama: Najdraža "petarda" koja je ikad "puknula" na Maksimiru

Bio je to jedan od onih dana kojeg se svi sjećaju i svatko ima svoju priču "gdje je gledao utakmicu Dinamo - Partizan" odnosno "kako se veselio dok su Modri punili mrežu Partizana". Bila je to večer u kojoj su Dinamo, Zagreb, Hrvatska i dijaspora bilo jedno; jedno koje je "pregazilo" Partizan na Maksimiru. Bila je to večer za povijest...

- Sigurno da mi je to najdraža utakmica u igračkoj i trenerskoj karijeri. Ma siguran sam da je svima koji su igrali, radili u klubu, navijali ili bilo kako bili povezani s Dinamom to bila najdraža utakmica ikada. Mi smo sportaši i bila je to sportska priredba, ali bila je i puno više od sporta jer je bila prva službena nakon rata – priča naš legendarni vratar, a u toj utakmici trener Modrih Marijan Vlak.

I zaista. "Bila je više od sporta" je rečenica koja najbolje opisuje atmosferu u kojoj se čekala utakmica. Dinamo je bio bolji, vidjelo se to u prvoj utakmici u kojoj je Partizan uz puno sreće u Zagreb došao s pogotkom prednosti: - Već smo u prvoj utakmici smo pokazali da smo bolji, stvorili smo puno prilika, ali smo promašili. Bili smo uvjereni da smo bolji, a u drugoj utakmici smo to i pokazali na terenu.

U danima između utakmica atmosfera se "kuhala", a izlazak na teren prije zagrijavanja nudio je nešto posebno: - Cijela Hrvatska je u tim danima bila na nogama, pravi spektakl i nešto što nikada neću zaboraviti. Sat vremena prije početka utakmice sve je bilo puno, bio je to pravi poticaj za momčad i ono što je najbitnije -  nismo izgorjeli u svemu tome. Bili smo racionalni, pametni i to je presudilo.

Sama utakmica je bila kao iz bajke, naprosto savršena i kao da su je režirali oni kojima srce kuca za plavu boju. Nije mogla bolje početi nego ranim pogotkom Silvija Marića koji je tako poništio prednost Partizana iz prve utakmice, a nakon nešto više od 20 minuta na semaforu je pisalo 3:0; prekrasnih 3:0. Krznarova peta, Mujčinov centaršut i Cvitanovićev skok u 15. minuti za 2:0, a potom je Marko Viduka sve sam napravio za 3:0. Nije još prošlo niti pola sata, a bilo je jasno kako će to biti krasna večer u klupskoj povijesti.

Kako to biva u najboljim filmovima, nema velikog uspjeha bez napetosti. Dinamo je vodio 3:0 kada je pri kraju prvog dijela francuski sudac na opće iznenađenje igrača Dinama i Partizana te svih na stadionu u prekidu "negdje vidio" prekršaj i pokazao na bijelu točku, dan danas uz svu tehnologiju taj prekršaj i dalje vidi samo Gilles Veissiere. Gosti niti sami nisu mogli vjerovati dobivenom poklonu, ali bila je to večer hrvatskog prvaka i Dražen Ladić je obranio udarac s bijele točke te potom uhvatio novi pokušaj sa samo nekoliko metara.

- Bili smo bolji, u naletu i stvarno nisu imali šanse tako da su i zabili za 3:1 sigurno bi dobili, ali svejedno su nam dobro došle te fantastične obrane. Onda je još Marić zabio za 4:0 i to je bio kraj – sa smiješkom na licu se prisjeća Marijan Vlak, a legendarni Drago Ćosić je nakon tog pogotka rekao "Partizan je pregažen, rasturen u 42 minute". Konačnih 5:0 postavio je tko drugi nego Igor Cvitanović i slavlje je moglo početi.

- U Okrugljaku smo slavili, a da smo slavili u dvorani sa 100 tisuća mjesta – ne bi stali svi koji su htjeli čestitati i slaviti s nama – kaže gospodin Vlak pa se prisjeća anegdote: - Svi su bili ushićeni, čak i pokojni predsjednik Tuđman koji mi je u jednom trenutku na uho šapnuo "moglo je to biti i malo bolje". (smijeh, nap.a.) Ozbiljan? Onako... Nije se šalio. Naravno, bio je i on jako sretan, ali i onako, na svoj način, suzdržan.

Koliko god puta prepričavali utakmicu,koliko god puta se sjetili golova ili gledali snimku - svaki,ali baš svaki put će biti posebno. I nikada neće dosaditi.

Dovoljno je samo reci Dinamo - Partizan 5:0 i pustiti sjećanja i osjećaje da odrade svoje.