Branko Zebec – strog, pravedan i uspješan

Tek je završio visoku trenersku školu u Kölnu pa mu je ostala navika hodati s bilježnicom u rukama... Došetao bi do maksimirskoga stadiona, samozatajno se smjestio na gornjem dijelu tribine i brižljivo bilježio sva zapažanja. Tako se Branko Zebec, jedan od najpopularnijih stručnjaka u Dinamovoj povijesti, pripremao za svoju premijernu sezonu u trenerskoj karijeri. Momčad je tih dana, na kraju proljeća 1966. godine, vodio Ivan Oskar Jazbinšek, ali već je bilo jasno da će žezlo uskoro preuzeti Zebec kojega su maksimirski čelnici u zadnji trenutak „skinuli s vlaka“ prema Ljubljani gdje je trebao postati trener Olimpije.

   Ove srijede, 17. svibnja, prošlo je 88 godina od Zebecova rođenja i to je prilika prisjetiti se opusa Dinamova trenerskog karizmatika, stratega koji je osmislio, formirao i realizirao lov na pokal Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, neovisno o tome što je same finalne dvoboje protiv Leeds Uniteda vodio njegov nasljednik Ivica Horvat.

  Rođen je u Zagrebu 17. svibnja 1929. godine, prve korake načinio u juniorima Gradjanskog i prometnuo se u zasigurno najbolje lijevo krilo u povijesti hrvatskoga nogometa. U smiraju karijere čak je igrao i u – središtu obrambenoga reda. Nastupao je za zagrebački Poštar, potom Borac koji je kasnije fuzioniran sa Zagrebom, pa beogradski Partizan, Crvenu zvezdu i njemačku Alemanniju Aachen. S reprezentacijom je igrao na svjetskim prvenstvima 1954. i 1958. kao i u finalu Europskoga prvenstva 1960. gdje ih je zaustavila Italija. Preminuo je 26. rujna 1988. u Zagrebu.

   Dinamovu je klupu preuzeo s navršenih 37 godina, a unatoč mladosti i neiskustvu, otkrio je formulu kakvu su mnogi svjetski treneri bezuspješno tražili u cijeloj karijeri: istodobno je bio iznimno autoritativan trener čvrste ruke, ali i – omiljen među igračima. Nerijetko ih je znao i novčano kažnjavati, ali gotovo svi uglas i danas o njemu pričaju s velikim divljenjem i poštovanjem.

   Kad je u ljeto 1966. godine sjeo na klupu, već je imao „debelu bilježnicu“ s ispunjenim zapažanjima u ulozi promatrača s tribine. Tako je, primjerice, u završnici prethodnoga prvenstva, prije dolaska u klub, bilježio detalje prvenstvene utakmice Dinama i Trešnjevke u kojoj su plavi pobijedili s pomalo neobičnih 6:4. I već je tu načinio prvi, iznimno bitan korak: podcrtao je dvojicu igrača „zelenih“ koje je ubrzo potom i doveo u Maksimir. S Trešnjevke su u istočni dio grada preselili Marijan Brnčić i Hrvoje Jukić, koji su upravo u toj svojoj prvoj sezoni u Dinamu bili važne figure na putu prema pokalu Kupa velesajamskih gradova.

  U svojim je natuknicama Zebec notirao da igračima nedostaje jačina udarca, da mnogi igraju individualno, ne i kolektivno, da se slabo kreću bez lopte i ostavljaju dojam kao da niti ne očekuju da će ju dobiti. Isticao je da mu je osnovna trenerska misao boriti se protiv statičnoga nogometa, da svi igrači trebaju naučiti gledati loptu, svakim svojim pokretom nastojati stvoriti povoljnu situaciju za suigrača. Posebno je naglašavao važnost tjelesne spreme. Ustrajao je na homogenom kolektivu, ali ne tako da se gubi osobnost pojedinca. Imao je vještinu prenošenja ideje u djelo, bio je dobar narator i pedagog, igrači su spremno prihvaćali i provodili njegove zamisli.

  „Zebec je bio najveći trener, bio je gospodin – strog i pravedan“, istaknuo je proslavljeni Dinamov vratar Zlatko Škorić, a upravo na tom tragu razmišljaju gotovo svi maksimirski nogometaši iz toga doba. Nažalost, Zebec je u svojem prvom mandatu na Dinamovoj klupi boravio samo jednu sezonu. Ali, upravo ta jedna figurira kao možda najbolja u klupskoj povijesti. Plavi su maestralnom igrom u četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova svladali Juventus, potom čudesnim preokretom izbacili također veliki Eintracht, a u istoj su sezoni u Mitropa kupu preskočili Milan, u prijateljskoj utakmici usred Glasgowa svladali Celtic koji je četiri mjeseca kasnije postao europski prvak! Nažalost, naslov državnog prvaka izmaknuo je u samoj završnici sezone pri čemu je pokal pripao Sarajevu. Zbog neslaganja s klupskom upravom Zebec je u ljeto 1967. podnio ostavku. Bilo je to prije dviju finalnih utakmica protiv Leeds Uniteda.

   Samo dvije godine kasnije preuzeo je slavni Bayern! I odmah Bavarcima osigurao prvi naslov prvaka u 37 godina. Štoviše, istodobno su osvojili njemačko prvenstvo i kup te pokal Kupa pobjednika kupova. Prvenstvo je osvojio i 1979. s HSV-om, a godinu kasnije dogurao i do finala Kupa europskih prvaka, današnje Lige prvaka, gdje ih je pobijedio engleski Nottingham Forest. Zebec je još 1973. osvojio Kup s Hajdukom, a vodio je i Stuttgart, Eintracht Braunschweig, Borussiju Dortmund, a kasnije i – Eintracht. U Dinamo se vratio u završnici sezone 1983.'84. i spasio plave od pada u niži razred. Na klupi je sjedio i u prvih sedam kola nove sezone kad ga je zamijenio Tomislav Ivić.