Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

PSK logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Svečanost na Maksimiru

Spomen ploča samostanu Antunovac

Autor fotografije: gnkdinamo.hr

Veselo raspoloženje uz procesijsko slavlje, pjesme i druženje uz više od 300 hodočasnika... U takvom je, pozitivnom, zabavnom, emotivnom i inspirativnom ozračju pod svodovima maksimirskoga stadiona protekla svečanost otkrivanja spomen-ploče u čast 100. obljetnice podizanja samostana na prostoru sadašnjega nogometnog kompleksa.

Riječ je o 100. godišnjici dolaska sestara Služavki Malog Isusa u Zagreb. Tim je povodom, 1917. godine, podignut samostan koji je ujedno bio i utočište djeci s poteškoćama u razvoju. Objekt je, sukladno tadašnjem Urbanističkom planu, srušen 1962. godine pri čemu su Uprava samostana, sestre i štićenici preselili u zagrebačku Novu ves.

Samostan je podignut pet godina nakon što je počela gradnja nogometnoga terena i prostirao se duž sadašnjega parkirališta podno zapadne tribine. Utemeljitelj je bio nadbiskup dr. Antun Bauer kojem možemo zahvaliti i gradnju samoga sportskog kompleksa. S obzirom na to da je nadbiskup Bauer svojedobno bio i rektor Zagrebačkoga sveučilišta, imao je poseban osjećaj i za sportske aktivnosti unutar akademske zajednice. Stoga je tadašnjem HAŠK-u, na čelu s predsjednikom Hinkom Würthom, još 1912. godine predao u zakup zemljište na kojem je potom napravljen nogometni teren. HAŠK je u to doba bio klub „bez krova nad glavom“, u potrazi za terenom na kojem bi mogao organizirati utakmice i trenirati.

Nadbiskup Bauer bio je naglašeno sklon i HAŠK-ovu kasnijem rivalu, Gradjanskom, kojem je pomagao u turbulentnim razdobljima pa tako postao i svojevrsni prvi počasni predsjednik purgerskoga kluba. Formalni je naziv bio „začasni pokrovitelj“ što je ekvivalent današnjem počasnom predsjedniku.

Zagrebački su akademičari, prvo kao HAŠK, a potom i kao Mladost, nogometne utakmice igrali u Maksimiru, dok je Dinamo, kao nastavak Gradjanskog, nastupao na starom igralištu u Koturaškoj. Plavi su se tek 1948. preselili u Maksimir i u to je doba još uvijek postojao samostan Antunovac na zapadnoj strani stadiona. Godinu ranije samostan je službeno postao i Zavod za siromašnu djecu.

Proslava 100. obljetnice i otkrivanje spomen ploče protekli su u iznimno ugodnoj atmosferi pri čemu su sestre, svećenici i hodočasnici iz brojnih župa rado posjetili Dinamovu kapelicu svetog Josipa podno južne tribine i potom pozirali pored samoga terena, i to s „drevnom“ nogometnom loptom, upravo onom kojom su plavi osvojili pokal Kupa velesajamskih gradova. Bio je to simboličan spoj dviju obljetnica: stotinu godina od gradnje maksimirskoga samostana i 50. godišnjica Dinamova najvećeg trofeja.

Svečanost je nastavljena euharistijskim slavljem i svečanom akademijom u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na Kaptolu. Na maksimirskoj spomen-ploči stoji natpis: "Dobrotom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog nadbiskupa, sluge Božjega dr. Josipa Stadlera na ovom je mjestu u gradu Zagrebu otvoren prvi samostan družbe sestara Služavki Maloga Isusa. Na slavu Maloga Isusa o 100. obljetnici spomen-ploču podižu sestre služavke Maloga Isusa. Zagreb, 1917. – 2017.“

Organizatori skupa posebno su na svesrdnoj pomoći zahvalili direktoru GNK Dinamo, Tomislavu Svetini, kao i direktoru stadiona, Miljenku Sakomanu.

 

Kopirano!