Osam desetljeća od prvog nastupa hrvatske reprezentacije

   „Oštrim je udarcem protjerao loptu između uspravne motke i zaprepaštenog vratara!“

  Tim je riječima izvjestitelj opisao prvi pogodak u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Ovoga četvrtka, 2. travnja, zaokružili smo punih osam desetljeća od prvoga nastupa hrvatske nacionalne momčadi. U utorak, 2. travnja 1940. godine na igralištu Gradjanskog u Koturaškoj ulici u Zagrebu, izabrana momčad tadašnje Banovine Hrvatske svladala je Švicarsku 4:0. U udarnoj postavi ove premijerne utakmice hrvatske reprezentacije sudjelovala su čak desetorica igrača Gradjanskog.

  Utakmica je, zapravo, bila dio projekta Hrvatske športske sloge, organizacije formirane godinu ranije s osnovnim ciljem osamostaljenja hrvatskih sportskih saveza. Tako je, primjerice, neposredno prije početka utakmice u svlačionicu domaćih igrača došao i dr. Juraj Krnjević, predsjednik Hrvatske športske sloge, i održao prigodan kratak motivacijski govor.

  Povijesno značenje utakmice u samoj su najavi opisali i mediji. Tako su, primjerice, Ilustrovane sportske novosti, u uvodu izdvojile:

  „Utorak, 2. aprila 1940. bit će značajan dan za hrvatski sport uopće. Toga dana po prvi put nastupa službena reprezentacija Hrvatske. Nakon osnutka Banovine Hrvatske i organizacije sportskog života na narodnosnoj osnovici, sljedeći utorak je prema tomu dan kada se javno manifestira i potvrđuje i sportski individualitet Hrvata. Kao što u političkom životu Hrvati imaju svoju Banovinu, područje na kome izvršavaju jedan veliki i najpotrebniji dio javne vlasti, kao što imamo pravo na svoju zastavu i embleme, i sportski sinovi Hrvatske imaju pravo na svoju 'boju'. U utorak će po prvi puta nastupiti jedanaest hrvatskih igrača obučeni u narodne boje – crvena košulja, bijele gaćice i plave dokoljenice.“

  Ovo je, dakle, bio prvi službeni nastup i pritom ne računamo dvije utakmice sa samih (pra)početaka nogometa u Hrvatskoj. Tada su, 23. i 26. lipnja 1907. godine, osmorica igrača HAŠK-a i trojica PNIŠK-a pod ravnanjem tadašnjih odbornika Hinka Würtha i Milovana Zoričića, predstavljali Hrvatsku u dvjema utakmicama u gostima kod Slavije u Pragu.

  Operativni dio organizacije utakmice protiv Švicarske odradio je Jozo Jakopić, tadašnji izbornik ili, kako su u to vrijeme nazivali ovu funkciju – kapetan HNS-a. Jakopić je bio prijateljski vezan s Ottom Eicherom, koji je u to vrijeme bio predsjednik Švicarskog nogometnog i atletskog saveza. Nogometaši i atletičari u Švicarskoj su, dakle, bili dio zajedničkoga foruma pri čemu je Eicher ujedno bio i predsjednik nogometne sekcije. Prethodno je dvaput boravio u Zagrebu pri čemu je, u dogovoru s Jakopićem, organizirana utakmica dviju reprezentacija, prvo u Zagrebu, a ubrzo potom i u Švicarskoj. Sučelili su se, dakle, i nepuna tri tjedna kasnije, 21. travnja u Bernu. I tada je bolja bila Hrvatska slavivši s 1:0.

  Švicarci su u to vrijeme bili iznimno snažna momčad s nizom zapaženih rezultata, tih su godina pobjeđivali i Englesku, Portugal, Mađarsku, Nizozemsku, Belgiju, Italiju, na Svjetskom prvenstvu izbacili Njemačku... Zanimljivo je, međutim, da nisu imali klasičnoga izbornika.

  – Sada nemamo saveznog trenera ni saveznog kapetana. Momčad sastavlja jedan odbor sastavljen iz raznih sportskih središta – govorio je Eicher.

   Reprezentaciju su uglavnom činili igrači Grasshoppersa i Servettea uz pojedince iz Lugana i Lausannea.

  „Jozo Jakopić sam je došao na ideju o priredbi ove utakmice“, dodaju u izvještaju. „On se sam morao s nekim odgovornim odbornicima 'tući' zbog troška večere priređene prije Božića u čast pretsjednika Švicarskog saveza Eichera, on je sam ne slušavši različite sugestije postavio Cimermančića, Šuprinu i Jazbeca u momčad, a igra ove trojke je dokazala da ima 'sreću u kartama'. Zato je Jozo nakon utakmice poletio na teren, poljubio kapetana momčadi Kokotovića, zahvalio svečano igračima na odličnom uspjehu te sio u taksi, a u drugi stavio svoj šešir te u ovom 'konvoju' otišao u savezne prostorije...“

  Samo dva dana ranije, dakle u nedjelju, 31. ožujka, jugoslavenska je reprezentacija gostovala kod Rumunjske u Bukureštu, a Jakopić je pritom uspio dogovoriti da izbornik ne koristi hrvatske igrače, da ih poštedi tako dalekog puta kako bi spremni dočekali Švicarce u Zagrebu. Iste je nedjelje, međutim, nastupala i jugoslavenska B reprezentacija, također protiv Rumunjske, ali u Beogradu. S obzirom na to da je Beograd dvostruko bliži od Bukurešta, četvorica igrača ipak su sudjelovali u akciji B reprezentacije: Franjo Glaser, Miroslav Meho Brozović, Ivan Šuprina i Franjo Mara Wölfl. Tom se prilikom ozlijedio Brozović, dobio je udarac u koljeno koje je prethodno već bio operirao pa je morao propustiti dvoboj protiv Švicaraca. Da je zaigrao Brozović, po strani bi ostao Šuprina.

   Kako god, u udarnoj su postavi zaigrala desetorica igrača Gradjanskog: vratar Franjo Glaser, bekovi Ivan Belošević i Ivan Šuprina, halfovi Mirko Kokotović i Ivan Oskar Jazbinšek te napadački kvintet Zvonimir Cimermančić, Franjo Mara Wölfl, August Beli Lešnik, Milan Antolković i Florijan Conja Matekalo. Jedino je half Zvonko Jazbec bio iz Concordije. U gotovo istom sastavu zaigrali su i u sljedećoj međusobnoj utakmici u Bernu. Razlika je tek što je umjesto Antolkovića u prvoj momčadi bio Svetozar Lala Đanić, također član Gradjanskog. Premiju za zagrebačku pobjedu protiv Švicarske dobila su i trojica pričuvnih igrača: vratar Emil Urch, half August Jutt i napadač Nikola Pajević. Od njih trojice dvojica su iz Gradjanskog – Urch i Jutt, dok je Pajević bio član HAŠK-a.

   Zanimljivo je da je izvjestitelj nakon visoke pobjede Hrvatske pronašao i olakotnu okolnost za Švicarce: „Možda će se Švicari ispričavati terenom, koji nije zelen kao što su to oni naučili. Međutim, sam teren ovaj put bio je u vrlo dobrom stanju i ako nije imao trave. A da je moguće i po ovakvom terenu igrati pokazali su nam sami protivnici u prvih 20 minuta igre, kad su sjajnim proigravanjem gospodarili kako su htjeli po crnom zemljištu.“

Zagreb, 2. travnja 1940.

Prijateljska utakmica

Hrvatska – Švicarska 4:0

Igralište Koturaška

Hrvatska: Glaser, Belošević, Šuprina, Kokotović, Jazbinšek, Jazbec, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Matekalo

Izbornik: Jozo Jakopić

Švicarska: Feutz, Stelzer, Lehmann, Springer, Andreoli, Buchoux, Bickel, P. Aeby, Monnard, Amado, G. Aeby

Izbornik: Heinrich Müller (u ime tehničke komisije)

Sudac: Giuseppe Scarpi (Italija), Gledatelja: 9.000

Strijelci: 1:0 Matekalo (46.), 2:0 Cimermančić (65.), 3:0 Cimermančić (80.), 4:0 Lešnik (82.)

"Trenutak iz 65. minute kad Zvonimir Cimermančić postiže pogodak za 2:0"

"Hrvatska protiv Švicarske 1940. godine, slijeva: Urch (pričuvni vratar), Matekalo, Wölfl, Jazbec, Antolković, Jazbinšek, Belošević, Cimermančić, Glaser, Šuprina, Lešnik, Kokotović