Tvornica superzvijezda

Ako ste na prvu pomislili da se radi o Barceloninoj La Masiji, prevarili ste se. Dinamo je, uzevši u obzir veličinu zemlje i kvalitetu lige, barem jednak, ako ne i bolji. Kada se vratimo 10 godina u povijest i promotrimo koga je sve Dinamo stvorio ili afirmirao, lista je zastrašujuća. Dojam je da se u medijima ne cijeni dovoljno ta činjenica. Eduardo da Silva probio je led transferom u Arsenal vrijednim 15 milijuna eura. Zatim Ćorluka u City za 13 milijuna, te krunski dragulj Modrić za 21 milijun u Tottenham. S time da uopće nećemo sada spominjati Balabana, Bišćana i ostale koji su ranije također prodani u velike klubove. 

Nakon toga uslijedio je Vukojević u kijevski Dinamo, Mandžukić koji nije Dinamovo dijete, ali se u Dinamu afirmirao i otišao u Wolfsburg. Dejan Lovren završio je u Lyonu, pa kasnije u Liverpoolu, a Vida u kijevskom Dinamu. 

Taman kada se možda očekivalo određeno usporavanje u proizvodnji došla je aktualna generacija. Kovačić je za velikih 11 milijuna eura završio u Interu, Jedvaj u Romi, a Marcelo Brozović također je otišao u Inter. Vrsaljko je dogurao preko Genoe do aktualnog europskog viceprvaka Atletico Madrida. Jozo Šimunović u neočekivano visokom transferu otišao je u Celtic, a prošlo ljeto Brekalo je za 7 milijuna eura i nakon svega par seniorskih utakmica prodan u Wolfsburg. Ipak, ljestvicu su dodatno podigli transferi Roga u Napoli za 15 milijuna i novi hrvatski rekord, Pjaca u Juventus za čak 23 milijuna eura. 

Sve te prodaje omogućile su Dinamu da zadrži godinama status kluba koji dominira ligom i koji redovito sudjeluje u grupnoj fazi jednog od dva europska klupska natjecanja. Posebno nas je obradovala nedavna vijest da je klub dugogodišnjim ugovorima vezao aktualne talente kao Ćorić, Benković, Moro, Sosa, Livaković i Lovren mlađi. 

U cijeloj ovoj priči ima i onih koji su se odlučili potražiti svoj put mimo Dinama, potaknuti naizgled primamljivim ponudama iz inozemstva. U najpoznatijem slučaju, Murić je otišao u Ajax, Brodić u Club Brugge, Kalaica u Benficu, Halilović u Barcelonu, te Brekalo u Wolfsburg. Indikativno je da nitko od njih do sada nije „isplivao“. Kalaica igra za Benficu B, Brodić nije igrao za Brugge, pa je bio na posudbi u Antwerpenu, Murić igra na granici prve i druge momčadi Pescare, gdje ga je Ajax posudio. Brekalo je također posuđen drugoligašu Stuttgartu, a Alen Halilović je ipak odigrao vrlo dobru sezonu u Sporting Gijonu (realno teško je bilo očekivati ozbiljnu minutažu u Barceloni), ali nakon toga je u HSV-u dobivao minute na kapaljku, pa je sada u Las Palmasu na posudbi. Toplija klima na Kanarskom otočju, te liga koja više preferira tehničare od „šljakera“ trebali bi mu odgovarati bolje od hladnog Hamburga. 

Kada uzmemo u obzir veličinu Hrvatske, limitirane uvjete koje klubovi imaju, te relativno skromnu ligu, pravo je čudo da Dinamo kao na pokretnoj vrpci izbacuje takve igrače. Također je bitno da je u svim ovim godinama Dinamo stvorio ime kao klub koji ne prodaje „bofl robu.“ Klubovi znaju da u Maksimiru mogu očekivati prvoklasne igrače, te su za to spremni platiti više. Ništa ne dolazi preko noći i samo od sebe, stoga treba čestitati Upravi kluba koja sve ove godine drži visoku razinu. Kada na to dodamo činjenicu da juniori u svojoj Ligi prvaka doslovce razbijaju vršnjake iz najjačih europskih klubova, budućnost kluba itekako je svijetla.

Dario Horvat

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.