Uremović i Gogić: Ako naučiš, položit ćeš ispit, ali u sportu jamstva nema

Je li teže naučiti i pripremiti ispit na fakultetu ili trenerovu taktiku za utakmicu, je li veći autoritet profesora na fakultetu ili trenera u klubu, je li lakše uklopiti se među kolege studente ili suigrače, je li upornost važnija u akademskoj ili sportskoj karijeri, je li veća trema na ispitu ili na utakmici... Mnogo je pitanja i crtica koje, zapravo, otkrivaju snažnu analogiju između života studenta i sportaša. Na zanimljive primjere nailazimo i u mladoj Dinamovoj momčadi.

Dvojica darovitih maksimirskih nogometaša podjednako dobro žongliraju i s loptom i – s knjigom. Filip Uremović i Jakov Gogić, po vokaciji obrambeni igrači, već su dobro naučili kako se obraniti od suparničkih napadača, a sigurni smo da će uskoro vješto „braniti“ i – diplomski rad.

– Je li teže naučiti ispit ili taktiku za utakmicu? Ha ha ha, to je vrlo zanimljivo, ne znam što bih rekao... Kad se pripremiš za ispit, naučio si i znaš. Ali, kad je u pitanju trener i taktika... Koliko god učiš, uvijek iskrsne nešto novo. Kod trenera Marija Cvitanovića je, da tako kažem, 'svevremensko' učenje, svaki dan dobivaš neke nove spoznaje. Možda je na fakultetu nešto lakše, znaš koje gradivo trebaš naučiti i miran si. Trener Cvitanović ima svoje specifične metode, što je jako dobro, pogotovo za mladoga igrača. Jako je zahtjevno – spretno je odgovorio Uremović dokazavši da, osim s loptom i knjigom, vješto barata i diplomacijom.

– Trener je ipak apsolutni autoritet. To je jedinstveno. Na fakultetu je ipak specifično.

Uremović je završio matematičku gimnaziju nakon čega je upis fakulteta zapravo logičan slijed.

– Kako s gimnazijom praktički nisam stekao pravu struku, znao sam da moram upisati fakultet. Student sam stručnog studija na Ekonomskom fakultetu. Nisam mogao sve adute baciti samo na nogomet. Tko je odlučio? Obostrano, to je moja odluka, ali i sugestija roditelja. Ma, još sam od prvoga razreda srednje škole znao da ću upisati fakultet.

Jasno je da paralelna „vožnja“ studija i sportske karijere nije jednostavna i iziskuje mnoga odricanja.

– Potrebna je samo organizacija i dobra volja. Postoji kategorizacija sportaša što nam dosta pomaže i prilikom studija, pogotovo kade se preklapaju termini obaveza na fakultetu i u klubu ili reprezentaciji. S većinom se profesora možemo uskladiti, ali postoje i oni kod kojih se situacija zna zakomplicirati pa moramo odraditi dopunske radove i dodatne sadržaje da bismo mogli pristupiti ispitima i kolokvijima.

Zna se dogoditi da kolokvij bude i u vrijeme treninga...

– U tom nam slučaju ususret izađe i trener, oslobodi nas obaveza tog dana pa možemo pristupiti kolokviju. Većina je profesora u redu, ali ima i onih koji su malo namrgođeni kad su u pitanju sportaši.

Takve su komplikacije jedan od razloga zbog kojega neki sportaši odustanu od studija već tijekom prve ili druge godine.

– Mislim da je najveći čimbenik baš ta upornost. Puno puta se preklope obaveze na fakultetu i u klubu pa mnogi izgube onaj voljni moment. Na drugoj sam godini i u tom mi se razdoblju mnogo puta dogodilo da mi se obaveze preklapaju pa čovjek bude ljutit, razočaran, moraš na drugi ispitni rok... Mora postojati jaka volja, i to ne samo na fakultetu, nego i u nogometu kao i u životu općenito.

Može li se usporediti „kolektivni“ duh među kolegama na fakultetu i suigračima u momčadi?

– Od malena se bavim sportom, naviknut sam na društvo iz nogometa, s njima praktički živim, zajedno se družimo, pijemo kavu... Na fakultetu je ipak malo drukčije, ondje među kolegama uvijek nađeš skupinu s kojom se družiš, ali teško je postići takvu koheziju kao u nogometnoj momčadi – zaključio je Uremović.

Njegov „kolega po lopti“, ali i „po indeksu“, Jakov Gogić, student je druge godine sportskoga menadžmenta.

– Jako sam zadovoljan svojim izborom. Kako sam završavao srednju školu planirao sam upisati fakultet, svoja sam razmišljanja podijelio s roditeljima i sestrom i zajedno smo procijenili što je najbolje. Studij sportskoga menadžmenta ujedno mi daje i vremena i prostora trenirati u klubu. Cijeli sam život u sportu pa je i razumljivo da sam se odlučio za fakultet sportskoga smjera. Htio bih i nakon igračke karijere ostati u sportu – istaknuo je Gogić.

I on je nailazio na probleme „s čvorom termina“ na fakultetu i u klubu.

– Zna se, primjerice, dogoditi da zimi odemo na pripreme, i to baš u vrijeme kad su na rasporedu kolokviji i ispiti. U takvoj se situacijama dogovaram s profesorima pa mi izlaze ususret s terminima. Slično je i s predavanjima. Postoji kategorizacija sportaša što ujedno znači da su mi izostanci s predavanja uglavnom opravdani ako sam na treninzima.

Gogić zasad nema problema s ispitima. I to zato što ih „rješava“ na kolokvijima.

– Dosad sam sve riješio bez izlaska na ispit, dakle preko kolokvija. Tijekom semestra imamo dva kolokvija i ako ih položimo, ne moramo polagati ispit. Zasad sam sve uspijevao odraditi preko kolokvija pa sam, primjerice, prošloga ljeta bio slobodan već od 10. lipnja kad sam položio ispite za cijelu prvu godinu studija. To mi je najlakše jer si mogu uskladiti ljetni odmor.

Organizacija vremena, upornost, odricanje... Bez takvog je „koktela“ teško paralelno izgurati i akademsku i sportski karijeru.

– Mislim da je faktor upornosti znatno izraženiji u sportu. Polaganje ispita i sama ocjena uglavnom ovise o tome koliko ste spremni sjesti i učiti. U sportu možete pružiti i 300 posto svojih mogućnosti pa ipak nema jamstva da ćete odigrati vrhunski. Dakle, ako puno učiš i spremiš se za ispit, dobit ćeš dobru ocjenu. Na utakmici ne znaš – dodao je Gogić.