Dan kad nas je napustio veliki Franjo Wölfl, najbolji strijelac u povijesti kluba

Bilo je razdoblja kad je u prosjeku zabijao više od jednog pogotka po utakmici... Takvu goropadnu statistiku pratio je i jednako uvjerljiv gard na terenu, igrački šmek, silovit udarac, a uz izraženi napadački gen mogao je, po potrebi, preuzeti i ulogu pakera, asistenta, razigravača. Najbolji je strijelac u klupskoj povijesti, dvaput je bio i prvi topnik lige... Proslavljeni napadač purgerskoga kluba, Franjo Mara Wölfl, zauvijek nas je napustio na današnji dan, 8. srpnja 1987. godine, i to iste one večeri kad je na Dinamovu stadionu trajala svečanost otvaranja ljetne Univerzijade.

Pamtit ćemo ga po nezaboravnom citatu: „Moj život i čitava sportska karijera odvijala se u Zagrebu. Sve su mi uspomene, lijepi dani i sve što sam postigao u nogometu vezani uz taj najljepši i najdraži grad.“ Tako je govorio popularni Mara, nekadašnji plavi topnik, jedan od omiljenijih igrača purgerskoga kluba još iz doba Gradjanskog, nezaboravni strijelac, centarfor ubojita udarca, ali i paker.

Bio je prvi strijelac prvenstva u dvjema premijernim poslijeratnim sezonama. Prvo je, u sezoni 1946/'47. kad je Dinamo dohvatio drugo mjesto, postigao 28 golova u 23 utakmice. Godinu kasnije plavi su osvojili naslov, a popularni Mara zabio 22 gola u 17 nastupa. U oba je slučaja, dakle, postizao više od jednoga gola po utakmici!

Rođen je 18. svibnja 1918. u Zagrebu, a u purgerskom je klubu proveo 15 godina kao igrač i potom, s kraćim prekidima, još dva desetljeća obnašao funkciju tehničkog direktora i savjetnika. Podjednako je dobro igrao i ofenzivnog veznog, ali i centarfora, uz dobru tehniku krasila ga je i spretna igra glavom kao i gromovit udarac. Počeo je u juniorima zagrebačke Concordije, ali je još kao učenik otišao u Češku, u Plzeň, gdje se školovao od 1935. do 1937. i igrao za tamošnju, tada snažnu Viktoriju. Po povratku u Zagreb 1938. potpisao je za Gradjanski.

Dio je dviju nezaboravnih purgerskih generacija. U Gradjanskom je u prvoj polovici 1940-ih blistala navala Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović gdje je Mara igrao ofenzivnog veznog. No, kasnije je, u lovu na naslov 1948., osvanuo u ulozi devetke u navali Cimermančić, Kacian, Wölfl, Čajkovski, Benko.

Povijest posebno pamti njegove izvedbe u pobjedama protiv Hajduka u Zagrebu, 5:1, kad je postigao dva pogotka, a nedugo potom i protiv skopskoga Vardara kad je u pobjedi 4:0 zabio sva četiri gola od čega jedan – s centra! Bili su to ključni trenuci prema naslovu prvaka 1948. Upravo je te godine Wölfl blistao i u dresu reprezentacije osvojivši srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu. Zbog ozljede nije zaigrao u finalu protiv Švedske. Šest godina kasnije bio je član izborničke komisije reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj.

Wölfl je s plavima osvojio naslove prvaka 1940., 1943. i 1948. Podignuo je i pokal pobjednika Kupa 1951. Uspješan je niz nastavio i kao tehnički direktor u doba kad su Purgeri 1963. godine igrali svoje prvo od ukupno dva finala Kupa velesajamskih gradova i kad su osvojili naslove 1954. i 1958. kao i pokale pobjednika Kupa 1960., 1963. i 1965.