Prije 16 godina napustio nas je Hrvoje Jukić, jedan od junaka iz 1967.

Bio je apsolutni junak velike pobjede protiv Juventusa! Hrvoje Jukić, jedan od generatora slavne maksimirske generacije iz 1967. godine, najblistavije je izvedbe predstavio baš protiv talijanskoga diva kojeg su plavi nadigrali u dvjema četvrtfinalnim utakmicama i time prokrčili put prema pokalu Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefa, današnje Europa lige.

Zabio je oba gola plavih u prvom dvoboju u remiju u Torinu, potom je inicirao pogodak za 2:0 u uzvratu u Zagrebu i izborio prekršaj za „siguran gol“ Rudolfa Belina iz slobodnog udarca za konačnih 3:0.

Hrvoje Jukić, nažalost, zauvijek nas je napustio na današnji dan, 5. listopada 2006. godine. A, baš je na taj datum 30 godina ranije, dakle 5. listopada 1966., Dinamo preskočio svoju prvu prepreku do europskog trofeja. I upravo je Jukić bio strijelac...

Zabio je u pobjedi protiv Spartaka iz Brna u utakmici u kojoj su plavi na kraju prošli ždrijebom uz već mnogo puta ispričanu sekvencu „o Zambatinom novčiću“. Jukić je bio jedan od junaka Dinamova puta ka europskom pokalu. Upravo su, dakle, na ovaj datum 1966. godine nadvisili češki Spartak iz Brna s 2:0 u produžetku i potom bacanjem novčića prošli u sljedeći krug nakon čega su u nastavku sezone došli i do samoga trofeja.

U maksimirski je klub došao na ljeto 1966. godine zajedno s Marijanom Brnčićem, a obojica su u dresu tadašnjega prvoligaša Trešnjevke činili čvrsti obrambeni bedem. Doduše, Jukić je u sastavu zelenih igrao i halfa, spojku, čistača... Dolaskom u Dinamo preuzeo je ulogu graditelja igre, dirigenta momčadi. A, upravo je on, dakle, dirigirao plavim orkestrom u Torinu gdje je dvaput proparao mrežu.

IZLUDIO JUVENTUS NA SVOJU RUKU

Ne samo da je probio češku obranu za pogodak koji je, uz kasniji osmijeh sreće u ždrijebu, povukao plave u sljedeći krug već je, dakle, bio čak dvostruki strijelac u znamenitoj utakmici protiv Juventusa u Torinu u četvrtfinalu kad su domaći izjednačili na 2:2 tek u završnici utakmice.

Ako su Juventusovi igrači nakon četvrtfinala priznali da ih je „pomeo zagrebački ciklon“, onda možemo reći da je u središtu vrtloga bio upravo – Jukić. Usred Torina je zabio oba pogotka plavih, prvo za 1:1 i potom za vodstvo 2:1, nakon čega su domaći ipak uspjeli izjednačiti u završnici. U uzvratu je u Zagrebu također priredio „nered“ talijanskoj obrani, prvo je svojim prodorom inicirao pogodak za 2:0 kojega je sjajnim potezom „potpisao“ Zlatko Mesić, a kasnije izborio prekršaj na rubu kaznenoga prostora nakon čega je Rudolf Belin iz slobodnoga udarca zabio treći Dinamov gol Talijanima.

Jukić je zbog ozljede ipak morao propustiti polufinalne i finalne okršaje, ali do tog je trenutka bio jedan od glavnih motora plavoga mlažnjaka.

Rođen je 1. kolovoza 1938. godine u Splitu, prošao je Hajdukovu nogometnu školu gdje ga je vodio proslavljeni trener bijelih, Luka Kaliterna. Nakon juniorskoga je staža ipak napustio Split uputivši se u Zagreb. Prethodno je odigrao dvije službene utakmice za prvu momčad bijelih. Nastupao je čak za tri zagrebačka kluba: prvo za Lokomotivu, potom Trešnjevku i, naposljetku, Dinamo.