Prošlo je punih 10 godina otkako nas je zauvijek napustio naš Josip Kuže

Silovit, čvrst gard i silna energija u igračkim danima i dojmljiva mirnoća i profesorski diskurs u trenerskoj ulozi... U takvom ga ruhu pamte „kibici purgera“, zbog tih su ga osobina i zavoljeli, a zbog tih nam je odlika i ostao u najljepšem sjećanju. Naš nekadašnji sjajni branič, kasnije popularni trener, a ponajprije naš dragi prijatelj, Josip Kuže, zauvijek nas je napustio prije točno 10 godina, na današnji dan, 16. lipnja 2013.

Dinamova je delegacija ovoga petka u spomen na našega Josipa položila vijenac i zapalila svijeće na njegovu posljednjem počivalištu na Mirogoju. Delegaciju su predvodili predsjednik Mirko Barišić, predsjednica Uprave Vlatka Peras, članovi Uprave Dario Šimić, Darko Podnar i Danijel Tomačić, trener prve momčadi Igor Bišćan te Marko Kuže, sadašnji tehnički direktor kluba, sin našeg nezaboravnog Josipa.

I sami pogled na maksimirsku klupu danas, puno desetljeće nakon Josipova tužnog odlaska, budi sjetu, rasplamsa sjećanja, emocije... Kuže je, nakon duge igračke karijere u plavom dresu, postao omiljeni trener s kojim je Dinamo igrao dopadljiv, atraktivan, vickast i vrckast nogomet, trener s kojim su plavi plijenili napadačkim akcijama i težili onome što čeznutljivo iščekuju i nogometni romantici na tribinama: vicu u igru, potezu, finti... Vjerojatno je i u tom duhu niknuo nadimak „Uno di noi“, jedan od nas. Do 1988. godine vodio je mlađu momčad nogometne škole Dinamo, dok je mjesto glavnog trenera na klupi prve momčadi preuzeo godinu dana kasnije. Osim u natjecateljskoj sezoni 1989/90., vodio je Dinamo u ulozi trenera i kasnije, u sezoni 2005/06. kada je trofej prvaka Hrvatske nakon dvije godine vraćen na Maksimir.