Rođendan Branka Gračanina

Trenutak bi igrao uz desnu aut-crtu, potom uz lijevu, već u sljedećoj utakmici morao bi ordinirati kod središnjega kruga igrališta i razigravati napadače... Bio je jedan od najsvestranijih Dinamovih „radilica“. Mamio je pljesak u ulozi spojke, blistao u veznome redu, u velikom finalu protiv Leeds Uniteda blistao je na mjestu desnoga beka, a mnogi ga najviše pamte kao brzanca na – lijevoj strani.

Nekadašnji Dinamov branič i vezist iz slavne generacije iz 1967. godine, Branko Gračanin, ove je srijede, 19. listopada, navršio 79 godina. GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca čestita rođendan i želi sve najbolje.

Većina ljubitelja nogometa pamti ga po dva detalja: po tome što je bio važna karika u Dinamovu lovu na pokal Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu, i po tome što je uglavnom igrao lijevoga beka. No, ta dva detalja nikad se nisu poklopila: iako ga mnogi pamte kao dio vrhunskoga bekovskog para Rudolf Cvek – Branko Gračanin, u zlatnoj sezoni u Kupu velesajamskih gradova nijednu utakmicu nije igrao na toj poziciji. A, taj „štiklec“ možda najbolje oslikava njegovu igračku polivalentnost.

Rođen je 19. listopada 1943. godine u Zagrebu, a u Dinamo je došao 1965. iz Trešnjevke u kojoj je i načinio prve nogometne korake. U Maksimiru je igrao do 1972. godine, a uz pokal Kupa velesajamskih gradova, osvojio je i naslov pobjednika jugoslavenskoga kupa 1969. Za Dinamo je odigrao 321 utakmicu. 

Bio je brz, iznimno pokretljiv i tehnički odličan igrač. Još je kao daroviti junior tada prvoligaške Trešnjevke izborio mjesto u udarnoj postavi zelenih. Bio je višestruki juniorski i omladinski reprezentativac Jugoslavije, igrao ofenzivnog veznog ili u tadašnjoj terminologiji – spojku. Kasnije je bio i u obrani pa prešao i u ulogu braniča.

U Dinamu je kod trenera Branka Zebeca dobio poseban zadatak u veznome redu. No, u punom je sjaju zablistao tek kad je preselio na mjesto desnoga beka.

I sam je Gračanin iznimno cijenio Zebeca kojega i danas smatra svojim najboljim trenerom. Ipak, dolaskom Ivice Horvata na klupu na ljeto 1967. godine Gračanin je posve preuzeo ulogu desnoga beka. Štoviše, upravo je na toj poziciji blistao u finalu protiv Leeds Uniteda, a povijest pamti i blistave izvedbe u domaćem prvenstvu. 

Toliko je dobro reagirao u ulozi desnoga braniča da je čak i Rudolf Cvek nakon oporavka od ozljede morao malo pričekati na povratak u sastav. Tek kad je Marijan Brnčić odlaskom u vojsku oslobodio mjesto na lijevoj strani Gračanin je preselio na lijevoga beka otvorivši mjesto povratniku Cveku. Štoviše, u nadolazeće je tri sezone upravo s Cvekom činio znameniti i gotovo neprelazni bekovski par.