Sretan 70. rođendan našem Dragi Vabecu

  Igrat ćeš desnoga beka... Ne, ipak lijevoga! Zapravo, otrči na mjesto lijevoga krila iako je možda bolje da centriraš s desne strane. Ok, možeš i centarfora, ali najbolje je da uzmeš “desetku”... Otprilike tako bismo riječima mogli opisati “hiroviti dijagram” razmišljanja Dinamovih trenera i njihovih uputa – Dragi Vabecu. Ne zato što nisu znali kamo ga smjestiti na terenu već upravo suprotno – željeli bi ga postaviti na svaku od tih uloga. Kako metode kloniranja još uvijek nisu bile moguće ni tada kao niti sada, tako ni Vabec nije mogao u stvarnosti utjeloviti ulogu Michaela Keatona i njegovih nekoliko klonova iz kasnijega popularnog hollywoodskog hita “Multiplicity”, kod nas prevedenoga kao “Ja i moji dvojnici”.

  A, svi su nam ovi “štikleci” prohujali mislima ovih dana iščekujući  njegov “okrugli” rođendan. Naš dragi Dragec Vabec ovoga je ponedjeljka, 25. listopada, navršio punih 70 godina!

  Popularni Of, kako su ga prozvali još u rano doba njegove karijere u Dinamu, na kraju je ostao najpoznatiji po dvjema ulogama – lijevoga krila i “desetke”, dakle “playmakera”.

  – Više sam volio igrati veznog, i to zato što sam imao puno ideja. Kažu da sam “šmeker”, dobro čitao igru, bio sam brz i eksplozivan – prisjetio se Vabec.

  – Još u samim počecima dok sam bio u Slogi iz Čakovca stavili su me na lijevo krilo. A, ja tada lijevom nogom nisam znao ni loptu udarit’. U ono se vrijeme govorilo “ak imaš nekog mladog igrača ili nekog kog ne znaš kam’ ga stavit kad je sve pokriveno, onda ga metneš na lijevo krilo”. Tak sam i ja kao klinac završio na toj poziciji. I kaj sad da radim? Igram na lijevoj strani, a s lijevom nogom nemrem niš’? Tada sam naučio prebacivat’ loptu s lijeve na desnu nogu tražeći mogućnost udarca. Zamahnem lijevom pa loptu prebacim na desnu... I tak’ sam naučio radit “lažnjake”, driblat’...

  Igrao je sve, od beka do centarfora. Recimo, ujesen 1969. godine plavi su u Kupu pobjednika kupova svladali Olympique Marseille u Zagrebu  s 2:0 čime su, uz 1:1 iz prvoga dvoboja, izborili europsko proljeće, zadnje prije dugogodišnjega posta. Dvostruki je strijelac bio Marijan Novak, a oba je puta asistirao Vabec, i to s krila. Ali, desnog!

  – Je, sjećam se. “Vozao” sam Marseilleovog beka lakoćom.Tu su me Francuzi prvi put vidjeli. Kasnije sam i igrao u Francuskoj, u Brestu.

  Da, igrao... Za tih pet godina u Francuskoj, od 1979. do 1984., proglašen je najboljim igračem Bresta svih vremena!

   – Zanimljivo je da sam u reprezentaciji igrao i veznog i beka i desno krilo. Ali, nikad nisam igrao na mjestu lijevog krila.

    Posebno se sjeća i utakmice u kojoj je za Dinamo igrao i –špicu.

  – Uf, sjećam se tekme protiv Crvene zvezde, igrao sam – centarfora. Pobijedili smo s 3:0, a ja sam zabio sva tri! Dobro, bila je to prijateljska utakmica i zato je sastav bio malo pomiješan pa sam ja tako igrao centarfora.

   Kad bi na kup stavili utakmice u kojima je igrao “na svojoj regularnoj” poziciji, ili preciznije “na svojim regularnim pozicijama”, koju bi posebno izdvojio u sjećanjima?

  – Bilo ih je mnogo, ali mogu se sjetiti jedne vrlo važne protiv Partizana. Bila mi je važna posebno zato što je to bio moj povratak u Dinamo nakon što sam dva, tri mjeseca proveo u Croatiji iz Toronta. Zvao me Josip Gutzmirtl i poručio da bi me novi trener Rudolf Belin želio čuti. Dok sam boravio u Torontu bila je smjena trenera u Dinamu, na klupu je došao Belin što je otvorilo mogućnost mog povratka. A, u Torontu mi je bilo dobro. Sve sam utakmice rješavao, bio sam najbolji strijelac. Želio me angažirati slavni New York Cosmos, ali problem je bio što sam još morao odslužiti vojsku. Uglavnom, vratio sam se, igrali smo tada protiv Partizana, pobijedili smo s 2:0, a ja sam zabio oba gola.

  Pamti i golove Hajduku u zadnjim minutama...

  – Sjećam se 1979. godine, vodili smo 1:0, oni izjednačili, a ja u 90. minuti zabio za 2:1. S Dražanom Jerkovićem smo ih na terenu pored splitske Plinare pobijediili s 5:1. A, draga mi je utakmica, također igrana u Splitu, kad su oni vodili s 2:0 nakon 20 minuta, a mi u drugom poluvremenu okrenuli. Prvo je za nas zabio Srećko Huljić, potom Mladen Ramljak izjednačio, a ja iz slobodnog udarca u 90. zabio za našu pobjedu. I još mi je sudac Marijan Rauš dao žuti karton jer smo se veselili golu što je smatrao zadržavanjem igre!

  U Dinamo je došao iz čakovečke Sloge sa 17 godina.

  – Uvijek smo bili dobra momčad, ja sam došao 1967. u najbolju generaciju, igrao sam kad su tu bili i Mladen Ramljak, Filip Blašković, Zlatko Škorić, Fahrija Dautbegović, Josip Gutzmirtl, Rudolf Belin, Denijal Pirić...

  No, mediji su ga uspoređivali sa – Stjepanom Lamzom. Kad je popularni Štef pao s balkona Vile rebar nakon velike pobjede protiv Eintrachta sa 4:0, Vabec je otprilike tih dana spremao kofere za put iz Čakovca u Zagreb. I mediji su ga već uspoređivali s Lamzom:

  “Nogometno je ‘bezobrazan’ poput Štefa, dribla poput Štefa, ima istu energiju, a k tome i udarčinu.”

  Iako je Čakovčanin, Vabec se, kako je i sam pričao, “slučajno” rodio u Zagrebu, u Petrovoj ulici. Igrao je u mlađim uzrastima Sloge, a u Dinamo došao s navršenih 17 godina. Prvi je nastup upisao 27. srpnja 1968. protiv austrijskog Kapfenberga. S plavima je dočekao europsko proljeće, osvojio pokal pobjednika Kupa 1969. godine, ali i (ne)priznati naslov prvaka 1979. Dinamu je tada čak i sudskom odlukom priznat naslov prvaka u famoznom “slučaju Edmond Tomić”, ali ga FSJ nikad nije uveo u svojoj arhivi već ga je dodijelio Hajduku.

  Pamtimo ga kao brzoga, eksplozivnog igrača silovitoga i preciznog udarca, svojevrsnu “jurilicu” pred čijim driblinzima i okomitim prodorima ničice padaju suparnički braniči, a sve to uz sjajan pregled igre, efektne lopte u prostor suigračima...

  Uostalom, autor je jednoga od najljepših golova reprezentacije. Njegov efektan pogodak Švedskoj na utakmici u Zagrebu gotovo se 15 godina vrtio na udarnoj špici kultne tjedne emisije Sportski pregled. Nakon blistavih pet godina provedenih u francuskom Brestu nakratko se vratio u Dinamo gdje je i završio profesionalnu karijeru. Kasnije je kratko nastupao za Jugokeramiku, današnji Inter Zaprešić. Za maksimirski je klub ukupno odigrao 529 utakmica.

  I na kraju ne možemo pobjeći bez još jednoga “štikleca”. Trener Zlatko Čik Čajkovski prije utakmice protiv Partizana je tada mlađahnom Vabecu natuknuo: “Moraš danas zabiti gol.”

  Uslijedio je lucidan odgovor: “Pa, tako je u taktici ove utakmice i predviđeno.”

  Dvoboj je završen pobjedom Dinama sa 4:0, a Vabec je bio najbolji igrač. I, da: zabio je pogodak, baš kako je “u taktici ove utakmice bilo i predviđeno.”

  Dragi Drago, GNK Dinamo Vam od srca želi sve najbolje za 70. rođendan!