Afrikanci u dresu Dinama

Rođeni su i odrasli u tropskoj klimi srednje i zapadne Afrike, a čim bi se približili Maksimiru, dočekao bi ih – snijeg. Na takav se način vrijeme „poigralo“ s prvim Dinamovim Afrikancem u povijesti, Samuelom Okwarajijem, tako je bilo i kasnije s prvim afričkim igračem u Maksimiru u doba HNL-a, Patriceom Kwedijem, a tako je i sad kad je ugovor s plavima potpisao zadnji, ali zasigurno ne i posljednji Afrikanac u nizu, Iyayi Atiemwen.

Donedavni igrač Gorice, Nigerijac Atiemwen, koji je ovoga tjedna „parafirao“ petogodišnji ugovor s plavima, deseti je afrički nogometaš u povijesti maksimirskoga kluba. A, svima je njima led probijao popularni – Štef!

Pravo mu je ime Samuel Okwaraji, također je Nigerijac, ali Dinamovi su mu drukeri još u startu od milja tepali nadimkom Štef. Zaigrao je za plave još prije 33 godine i time, dakle – čak i doslovno – „probijao led“. Kad je Okwaraji zakoračio u Maksimir stadion je bio okovan snijegom i ledom pa se u takvim (ne)prilikama morao probijati do terena, ali i do mjesta u momčadi.

„Mogu voditi loptu glavom do jutra“, samouvjereno je govorio po dolasku u Maksimir. No, u udarnom je sastavu upisao samo jednu službenu utakmicu, u prvenstvenom dvoboju protiv Prištine 1986. godine u pobjedi 4:3. No, bila su to neka drukčija vremena: kad je Okwaraji zaigrao za Dinamo „plavi“ je navijački puk pljeskao simpatičnome došljaku čak i kad bi pogrešno dodao loptu, promašio vrata ili izgubio duel. Danas gotovo nezamislivo. Nigerija se, istina, na svjetsku nogometnu scenu lansirala tek plasmanom na SP 1994. u SAD-u, pa je nekako i bilo shvatljivo da ga u Maksimiru nitko niti nije tretirao pojačanjem. Mediji su se tada mučili ne bi li darovitom Nigerijcu ispravno napisali prezime pa je ponekad, umjesto Okwaraji, znalo osvanuti i Okwarato i Okwarati. Kasnije je igrao za Austriju iz Klagenfurta, potom za Stuttgart i Ulm.

Uspješan je bio i izvan terena - diplomirao je međunarodno pravo na Sveučilištu u Rimu. Štoviše, u Dinamu je i došao baš iz Rima. Čak se spremao i za doktorat. Uz engleski i igbo jezik koji su u upotrebi u Nigeriji, govorio je i talijanski, španjolski, njemački, a znao je i ponešto hrvatskog.

Okwaraji je, nažalost, preminuo tri godine nakon svoje maksimirske epizode. Srce mu je zatajilo 12. kolovoza 1989. za vrijeme utakmice. Preminuo je na terenu stadiona u Lagosu u dresu nigerijske reprezentacije u 77. minuti utakmice protiv Angole u kvalifikacijama za SP. Bilo mu je tek 25 godina, a stručnjaci su kasnije otkrili da je imao srčanu manu. Danas se ispred nacionalnoga stadiona u Lagosu nalazi Okwarajijeva bista kojoj je kipar isklesao „Štefov“ karakterističan prodoran pogled s uzdignutom glavom i spuštenim „dreadlocksicama“, imidžem kojeg je razvio tek po odlasku iz Maksimira...

Na afričkom je Kupu nacija 1988. postigao najbrži pogodak u povijesti tog natjecanja, a iste je godine nastupio i na Olimpijskim igrama u Seoulu.

Okwaraji je bio ukupno deseti stranac u klupskoj povijesti. Austrijanci Heinlein, Mantler i Chmelicek, Englez Stone, Mađari Abraham i Sipos i Nijemac Dreiseitel nastupali su za purgere još prije Drugoga svjetskog rata, Peruanac Moreno igrao je za drugu momčad plavih 1980., a godinu kasnije došao je australski Hrvat Eddie Krnčević... U međuvremenu su na probi još sedamdesetih godina bila šestorica Južnoamerikanaca. Nakon Okwarajija maksimirska su se vrata širom otvorila i brojnim drugim strancima pa su tako već 1990. došli tada popularni Kostarikanci Hernan Medford i Ronald Gonzalez, koji su iste godine, neposredno prije dolaska u Dinamo, zablistali na SP u Italiji. Ubrzo potom je, u premijernoj sezoni HNL-a, za plave nastupao Mađar Peter Vig...

Kako god, „Štefov“ su put slijedili i brojni drugi Afrikanci. Kamerunac Patrice Kwedi došao je 2002. također „gacajući“ po snježnom pokrivaču, tri i pol godine kasnije plavi je dres odjenuo i njegov sunarodnjak Mathias Chago, još jedan veliki miljenik zagrebačke publike. Uslijedili su Franck Did'dy Guela iz Obale Bjelokosti, Lee Addy iz Gane, potom Bakary Bouba Sare, rođen na Obali Bjelokosti, a kasnije reprezentativac Burkine Faso... Senegalac Badara Badou Badji prije četiri je godine nesmiljeno parao suparničke mreže u dresu Dinama II i potom uspio dohvatiti i jedan službeni nastup za udarni sastav. Zadnji maksimirski Afrikanac Tongo Doumbia, reprezentativac Malija rođen u Francuskoj, igrao je za plave sve do listopada prošle godine.

Atiemwen je, dakle, prvi maksimirski Nigerijac nakon Okwarajija, a u Dinamu će imati i poseban izazov jer će „uskočiti u kopačke“ zasigurno najboljega afričkog nogometaša u Dinamovoj povijesti. Naš popularni Alžirac El Arabi Hilal Soudani, zasad jedini predstavnik Sjeverne Afrike u povijesti našega kluba, punih je pet godina nosio plavi dres, a lani je postao i najbolji strijelac Prve HNL.

Računamo li, dakle, igrače koji su upisali barem jedan službeni nastup za Dinamov udarni sastav, Atiemwen je deseti afrički nogometaš u povijesti kluba. Iz ove su računice, dakle, „iskliznuli“ Senegalac Amadou Macky Diop i reprezentativac Etiopije, Walid Atta, koji su neko vrijeme boravli u Dinamu, ali nisu zaigrali u službenoj utakmici za prvu momčad.

Afrikanci u Dinamu:

Samuel Okwaraji (Nigerija, 1986.)

Patrice Kwedi (Kamerun, 2002.)

Mathias Chago (Kamerun, 2005. – 2011.)

Franck Did'dy Guela (Obala Bjelokosti, 2007. – 2008.)

Lee Addy (Gana, 2013. – 2014.)

Bakary Bouba Sare (Obala Bjelokosti/Burkina Faso, 2013.)

El Arabi Hilal Soudani (Alžir, 2013. – 2018.)

Badara Badou Badji (Senegal, 2014. – 2016.)

Tongo Doumbia (Mali, 2017. – 2018.)

Iyayi Believe Atiemwen (Nigerija, od 2019.)

Bez službenoga nastupa:

Walid Atta (Etiopija, 2011.)

Amadou Macky Diop (Senegal, 2015. – 2016.)