Dinamo i sport za vrijeme epidemije 1972. godine

   Odgoda nogometnih i košarkaških prvenstvenih utakmica, preventivne epidemiološke mjere za sprječavanje i suzbijanje širenja bolesti, energične mjere u traganju i otkrivanju eventualnih kontakata, zabranjen posjet pacijentima u bolnicama... Bili su to kadrovi iz ožujka i travnja, ali ne 2020. godine već – gotovo pet desetljeća ranije. Epidemija velikih boginja 1972. godine nakratko je stopirala sport u bivšoj Jugoslaviji, odgođena su dva prvenstvena kola, revidiran kalendar natjecanja uoči ljeta u kojem je, slično kao sad, trebao slijediti završni turnir Europskoga prvenstva, sportaši su kasnije „stiješnjeni“ u ritmu igranja srijeda – nedjelja... Mnogo je detalja koji podsjećaju na aktualne probleme iako je opće stanje tada ipak bilo osjetno blaže nego danas.

   U prvom vikendu odgode prvenstvenih natjecanja, predviđenih za 2. travnja 1972. godine, na području cijele Jugoslavije zabilježena je 141 oboljela osoba pri čemu je 21 preminula. U samoj Hrvatskoj nije bilo zaraženih, ali osmišljen je niz preventivnih mjera za sprječavanje i suzbijanje epidemije. Uvedene su kontrole na prilazima gradovima gdje su liječnici i policajci, svi sa zaštitnim maskama preko lica, provodili cijepljenje na licu mjesta. Slično je bilo i na željezničkim i autobusnim kolodvorima, zračnim lukama... Štoviše, uvedeni su i pištolji za cijepljenje s kojima su liječnici u sat vremena mogli cijepiti i do tisuću osoba.

  Tadašnji Republički štab za karantenske bolesti uveo je na području Hrvatske obavezu cijepljenja djece, studenata i članova svih radnih kolektiva pri čemu je zabranio svaki posjet pacijentima u bolnicama.

  Ovakvo se stanje, dakako, odrazilo i na sportske aktivnosti. Jugoslavenski savez organizacija za fizičku kulturu tada je preporučio da se i svi sportaši cijepe protiv velikih boginja. Preporuka je, također, bila da se ponovno cijepe oni koji su zadnji put cijepljeni prije više od mjesec dana. Također je preporučeno da sportaši smanje trening i više odmaraju.

  U takvoj je atmosferi privremeno prekinuto i nogometno i košarkaško prvenstvo. Odgođene su dvije utakmice 22. nogometnog kola: OFK Beograd – Vardar, Partizan – Radnički Niš. Ubrzo nakon toga odgođeno je i cijelo 23. kolo. S obzirom  na to da efekti cijepljenja, kao i revakcinacije, nisu posve uspjeli, naknadno je odgođeno i 24. kolo. O odgodi su odlučivali Natjecateljska komisija i Udruga prvoligaša. Paradoks je da su u petak, dan prije predviđenih utakmica 24. kola, na samoj sjednici izglasali odluku o igranju utakmica da bi već istu večer „naknadnom pameću“ osvanuo posve drukčiji zaključak: ipak slijedi odgoda do daljnjega!

  Stanka je trajala tri tjedna što je rezultiralo kasnijim zgusnutim ritmom igranja utakmica srijedom i nedjeljom. U kalendar je trebalo ubaciti dva odgođena prvenstvena kola, utakmice Kupa, dvije kvalifikacijske utakmice Jugoslavije i SSSR-a za plasman na EP, kao i dva odgođena ogleda 22. kola.

  U Dinamovu je slučaju to značilo odgodu zagrebačke utakmice protiv ljubljanske Olimpije i gostovanja kod Vojvodine. U zadnjem „regularnom“ nastupu prije prekida prvenstva plavi su u nedjelju, 26. ožujka, gostovali u Mostaru gdje ih je Velež pobijedio 1:0 golom kapetana i reprezentativca Duška Bajevića koji je nedugo prije toga propustio realizirati i jedanaesterac.

  Samo dava dana kasnije Bajević je „preselio“ u Dinamo i odjenuo plavi dres! Maksimirski je klub u utorak, 28. ožujka, dva dana nakon utakmice u Mostaru i samo dan nakon odluke o odgodi prvenstvenih natjecanja, upriličio atraktivnu međunarodnu utakmicu na svom travnjaku. Ugostio je tada aktualnoga prvaka Južne Amerike, osvajača Cope Libertadores, slavni urugvajski Nacional iz Montevidea. Plavi su pobijedili 2:1 u utakmici u kojoj su za Dinamo nastupila i trojica igrača u statusu gosta: uz Bajevića su tu bili i Rudolf Belin i Slaven Zambata koji su u to vrijeme igrali u Belgiji.

   U vikendu tijekom stanke Dinamo je na maksimirskom travnjaku odigrao prijateljski dvoboj protiv Zagreba pobijedivši 2:1. U prvoj sljedećoj prvenstvenoj utakmici, dakle nakon tri tjedna pauze i dva odgođena kola, plavi su po snažnoj kiši i raskvašenom maksimirskom travnjaku ugostili sarajevski Željezničar koji je u to vrijeme lovio svoj prvi naslov prvaka. Gosti su na kraju i pobijedili u Zagrebu s 2:0 golovima Branimira Jelušića u 80. i Blagoja Bratića u 89. minuti. Štoviše, gosti su od 67. minute igrali bez isključenoga Boška Jankovića, dok je Dinamov branič Ivica Gegi Miljković, koji je u toj utakmici iznimno nosio desetku na leđima, propustio realizirati jedanaesterac u 58. minuti. Prethodno je u kaznenom prostoru srušen Drago Vabec nakon čega je sarajevski čuvar mreže Slobodan Janjuš, popularni Čobo, kasnije i sam vratar Dinama, uspješno je obranio Miljkovićev udarac s bijele točke. Ovom je pobjedom Željezničar otvorio put prema naslovu kojega je, naposljetku, i osvojio. Dinamo je u odgođenim utakmicama naknadno pobijedio Olimpiju 3:0, kasnije posrnuo u Novom Sadu gdje je Vojvodina bila bolja s 2:1. Dinamo i Hajduk bili su jedini hrvatski prvoligaši u toj sezoni: Zagrepčani su na kraju zauzeli osmo, a Splićani 10. mjesto. Hajduk i Dinamo potom su se sučelili u finalu Kupa u Beogradu gdje su Splićani slavili s 2:1.