Dinamovi rekordi i erupcija Eduardovih golova

S maksimirskog je razglasa tih dana odjekivalo: „S brooojeeem 10: Luuukaaa Mooodriiiić!“ Iako nam je slavljenička jeka još uvijek u svježem sjećanju, pogled na Modrićeve fotografije s Dinamovom desetkom na leđima jasno nas asociraju: upravo je toliko, čak punih 10 godina, prošlo od drugoga od 11 uzastopnih Dinamovih naslova prvaka. Ovoga smo petka, 28. travnja 2017., zaokružili cijelo desetljeće od utakmice kojom su plavi i matematički osigurali naslov za 2007. godinu.

Toga su dana, pobjedom protiv Međimurja sa 4:1, uz Hajdukov remi protiv Slavena Belupa na Poljudu, četiri kola prije kraja povećali razliku na nedostižnih 13 bodova. Štoviše, koprivnički su nogometaši upravo u Splitu produljili svoj dojmljiv niz na čak 12 utakmica bez poraza, ali 13. ipak nisu dosegnuli. Već su u sljedećem kolu na svom terenu dočekali Dinamo koji im je zabio – tri pogotka. Uoči te utakmice maksimirski je trener ponosno iskoračio pred novinare, a sjaj u njegovim očima bio je toliko prodoran da je komotno mogao zamijeniti jedan od maksimirskih reflektora.

- Dobar dan, ja sam Branko Ivanković, trener prvaka države! - pomalo je šaljivo, ali ponosno uskliknuo nakon što je i teorijski osigurao naslov prvaka.

Plavi su sezonu zaključili u dojmljivu, slavljeničkom stilu. Nakon Koprivnice su tri pogotka zabili i Šibeniku, potom četiri u gradskom okršaju protiv Zagreba u Kranjčevićevoj da bi potom Eduardo da Silva furioznom izvedbom zaokružio maestralnu sezonu: u zadnjem je kolu čak triput proparao mrežu u pobjedi protiv Hajduka 3:0!

Kakva li je to samo Eduardova godina bila! U ukupno 47 službenih nastupa u HNL-u, Kupu, Superkupu i Europi, postigao je upravo toliko, 47 (!) pogodaka. U prvenstvenim mu je okršajima prosjek bio još i bolji: u 32 nastupa zabio je 34 gola. Eduardo je tijekom proljetnoga dijela sezone, početkom ožujka, preuzeo i kapetansku vrpcu. Tih se dana, uz emotivan govor pred novinarima, od aktivne karijere oprostio dotadašnji kapetan Zoran Mamić uskočivši na mjesto sportskoga direktora.

Bila je to po mnogočemu dojmljiva godina: rekord po broju uzastopnih pobjeda u prvenstvu, rekord po broju uzastopnih pobjeda na svim službenim utakmicama u Hrvatskoj, rekord po postotku osvojenih bodova, lov na rekord po broju uzastopnih utakmica s postignutim pogotkom... Tako je, dakle, Dinamo izgledao u lovu na svoj drugi od 11 uzastopnih naslova prvaka.

Štoviše, bio je to kotač zamašnjak za brojne kasnije trofeje koji su se skrasili u maksimirskim vitrinama, ali i početak stvaranja nove generacije darovitih igrača koji i danas predstavljaju okosnicu hrvatske reprezentacije. Uostalom, viziju Dinama kao snažnoga kluba s važnim zadatkom razvoja mladih igrača i servisiranja reprezentacije dobro je tada opisao i sam trener Ivanković:

- Mislim da su ljudi prepoznali da je Dinamo na pravom tragu, na tragu koji je jedini ispravan i logičan. Pritom mislim na naš pokušaj da napravimo selekciju hrvatskih igrača koji imaju velike razvojne mogućnosti i da napravimo iskorak u Europi. Ova je generacija već sad pokazala da je iznimno dobro selekcionirana, da je snažna, moćna i da je pred njom velika perspektiva. Za realizaciju dodatnih ambicija, a pritom mislim na Ligu prvaka, potrebno je vrijeme. Ideja je sve to učiniti i uz potporu nekih igrača koji bi mladima omogućili još brže sazrijevanje.

Dinamo je u nadolazeći godinama četiri puta uskočio u Ligu prvaka, spojio 10 uzastopnih sezona u skupinama europskih natjecanja, a „usput“ smo svjedočili i sazrijevanju brojnih mladih igrača koji su vremenom postali i svjetske nogometne zvijezde...

Sam je Ivanković, pak, na klupu uskočio nakon 13. kola zamijenivši Josipa Kužea koji je odstupio poslije poraza u Šibeniku. Za Dinamo je potpisao i tada 19-godišnji daroviti brazilski vezist Jorge Sammir Cruz Campos. Predstavljen je nekako tiho, bez medijske pompe, i to upravo onoga dana kad je klub napustio trener Kuže. Došao je krajem jeseni, ali pravo nastupa stekao je tek u proljetnoj polusezoni. Toga je proljeća iz Šibenika došao i mladi stoper Gordon Schildenfeld! Obojica su i danas, u svojem drugom maksimirskom mandatu, čvrsti dio Dinamove obitelji. Na proljeće je stigao i Josip Tadić, raniji sjajni napadač Osijeka. U Maksimir je došao iz Bayera iz Leverkusena...

Schildenfeld je, primjerice, spretnom reakcijom u samoj završnici utakmice osigurao i pokal pobjednika Kupa. U prvoj je finalnoj utakmici Dinamo pobijedio Slaven Belupo u Zagrebu sa 1:0 Eduardovim golom iz 11-erca, da bi Koprivničanci u uzvratu na svom terenu „poništili“ vodstvo pogotkom Miljenka Mumleka, također s bijele točke, sredinom drugoga poluvremena. Minutu prije kraja Schildenfeld je glavom lansirao loptu u mrežu za 1:1 i Dinamovu dvostruku krunu!

Derbi Dinama i Hajduka, nogometno-zabavni spektakl na Trgu bana Jelačića, pun stadion, lijepo vrijeme, pozdrav Dinamovoj generaciji iz 1982. i napadački nogomet... Takav je bio raspored u Maksimiru u zadnjem prvenstvenom kolu protiv splitskih bijelih.

A u toj su završnoj večeri svladali Splićane s 3:0, uz sva tri pogotka Eduarda da Silve. Plave konfete, 20 000 balona, kompletna momčad na pobjedničkom postolju, svojevrsni špalir kroz koji se provezao autobus s Dinamovim igračima, a koji se protezao do Trga bana Jelačića, gdje je priređena središnja proslava naslova prvaka...

Dinamo je sezonu zaključio s 92 osvojena boda u 33 utakmice, što je 92,9 posto ukupnih bodova. Razlika pogodaka bila je 84:22, dakle + 62. To je bila treća najbolja gol-razlika u klupskoj povijesti. Rekord je držao naraštaj iz sezone 1996./97., kad su plavi, tada još pod imenom Croatia i pod vodstvom trenera Otta Barića, sezonu zaključili s 21 bodom prednosti s obzirom na drugoplasirani Hajduk, i to uz razliku pogodaka 90:23, dakle uz + 67. Ta je generacija osvojila točno 90 posto bodova.

Plavi su te sezone nanizali još nekoliko rekorda. Spojili su 20 uzastopnih pobjeda, čime su dotadašnji rekord nadmašili za čak osam pobjeda. Nadalje, Dinamo je, računamo li prvenstvo, Kup i Superkup, nanizao 42 utakmice u kojima je zabio barem jedan gol. Kad tome prislonimo i zadnjih pet nastupa iz prethodne sezone, u kojima je također tresao suparničku mrežu, niz se zaustavio na 47.