Dragi Mario, hvala na svemu!

Potpisao je ugovor s Dinamom i tri dana kasnije debitirao protiv – Wolfsburga. Tri godine kasnije, nakon osvojena tri naslova prvaka od kojih dvije dvostruke krune, odigrao je svoju zadnju utakmicu za Dinamo i dva dana potom potpisao za – Wolfsburg. Proslavljeni maksimirski napadač, a u to vrijeme nerijetko i krilo pa i polušpica, Mario Mandžukić, ovoga je petka završio svoju bogatu, dojmljivu, veliku igračku karijeru.

Još je u svježem sjećanju svojevrsna “uvertira” u njegov dolazak u Dinamo kad je, još u dresu gradskoga rivala Zagreba, u utakmici protiv Šibenika solo prodorom s lijeve strane nanizao u “slalomu” četvoricu suparničkih igrača i praktički se ušetao pored vratara u gol. Ubrzo jer potom parafirao ugovor s maksimirskim klubom i na predstavljanju samouvjereno poručio:

“O ovome sam sanjao od malih nogu. Dinamo osvaja trofeje, a to je i moj cilj, jer i ja sam fajter. Pucam visoko!”

U maksimirsku je momčad uskočio nekoliko dana nakon što je Eduardo da Silva prešao u Arsenal. Došao je, dakle, iz Zagreba zajedno s Ivicom Vrdoljakom, i odmah, kao dio trojca MMM, nadigrao Ajax:. Mario Mandžukić, Luka Modrić i Mihael Mikić, sadašnji član Dinamova stručnog stožera, tutnjali su tada Amsterdam Arenom i lansirali plave u ligu Kupa Uefe. Zbivanja na travnjaku najbolje je ilustrirala scena u kojoj su domaći navijači masovno napuštali stadion pri Dinamovu vodstvu s 3:0. Masovni je egzodus uslijedio kad je Mandžukić protrčao desnom stranom, prevario braniča i pogodio suprotni kut za 3:0. Dinamo je na kraju slavio s 3:2 u produžetku, time nadoknadio pobjedu Nizozemaca od 1:0 u Zagrebu i izborio plasman u skupinu. A, upravo je Mandžukić bio glavni Dinamov motor: izborio je jedanaesterac kojeg je Modrić pretvorio u vodstvo, da bi kasnije postigao dva pogotka, pripremao prilike, a potom pokušao i fintom, udarcem petom preko stajne noge, posve „razmontirati“ Ajax

Plasman u skupinu izborili su i godinu kasnije u dvobojima protiv praške Sparte, a opet je jedan od nositelja bio Mandžukić, koji je slalomima vozio kroz poroznu prašku obranu.

Za Dinamo je na europskoj sceni postigao 11 golova, raspodijelivši ih gotovo ravnomjerno, po tri u svakoj od tri pune sezone i potom dva u zadnjem nastupu prije odlaska u ljeto 2010. Taj je oproštajni dvoboj začinio s dva pogotka. U prvom ogledu 2. pretkola Lige prvaka, na samom otvaranju sezone, Dinamo je s 5:1 nadigrao slovenski Koper. Utakmica je odigrana u utorak, a Mandžukić je već u četvrtak bio u Njemačkoj na potpisu ugovora s Wolfsburgom. Ali, toga je utoraka izmamio gromki pljesak maksimirskih navijača.

Slavljenički salto nakon trećega Dinamova gola, ambijent u kojem se koparska mreža tresla praktički i prije no što se primirila nakon prethodnoga pogotka... Bacao se za naoko „bespotrebnom“ loptom koja je letjela u aut, vidljivo je emotivno doživljavao svaku akciju, svaki pokret, „letio“ je s desne na lijevu stranu, s lijeve na desnu, iz napada u obranu, uklizavao na vlastitoj gol-aut crti. Na kraju je zabio i dva pogotka.

U trenutku odlaska iz Dinama je, s 11 postignutih pogodaka, bio treći najbolji klupski strijelac u europskim dvobojima svih vremena, odmah iza Slavena Zambate i Igora Cvitanovića. U međuvremenu su ga preskočili neki njegovi nasljednici, ali i dalje je u top 10. S plavima je triput igrao u skupinama Uefinih natjecanja, a blistao je i na domaćoj sceni.

Osvojio je naslov prvaka u svakoj od svoje tri maksimirske sezone, pritom je dohvatio čak dvije dvostruke krune, a u sezoni 2008/’09. je sa 16 pogodaka bio i prvi strijelac lige.

U Dinamovu je dresu upisao 128 službenih nastupa uz 63 postignuta pogotka što znači da je, statistički gledano, tresao mrežu u gotovo svakoj drugoj utakmici.

Mandžukić je ujedno i u top 10 najboljih Dinamovih strijelaca u derbijima protiv Hajduka, Postigao je šest pogodaka, a posebno je u sjećanju maestralna izvedba iz prve utakmice finala Kupa na proljeće 2008. godine u Zagrebu kad su plavi slavili s 3:0 na pogon kapetana Modrića i dvostrukog strijelca Mandžukića. Tri dana kasnije, na Modrićevu oproštaju od maksimirske publike, i formalno su zapečatili dvostruku krunu veličanstvenom pobjedom protiv Rijeke sa 6:1 kad je Mandžukić zgrabio loptu pred vlastitim šesnaestercem i povukao kontranapad preko polovice igrališta pa s desetak metara zakucao loptu u mrežu i tako načeo Rijekinu mrežu.

Na klupi riječke momčadi toga je poslijepodneva sjedio trener Zlatko Dalić. Točno 10 godina kasnije zajedno su u mitskoj pobjedi protiv Engleske uz Mandžukićev “evergreen” za 2:1 u produžetku, potpisali najveći uspjeh u povijesti hrvatskoga nogometa i plasman u povijesno finale Svjetskog prvenstva.

Velika fotografija Marija Mandžukića i danas krasi “wall of fame” u hodniku ispred Dinamove svlačionice.

Dragi Mario, hvala ti na lijepim sjećanjima, na trofejima, na stvaranju velike povijesti hrvatskog nogometa!