Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
S Dinamom je potpisao takav „doktorski rad“ da bi po završetku karijere mirno mogao zauzeti profesorski gard i otvoriti katedru sa simboličkim natpisom uz sugestivnu igru riječi: „ak-ADEMI-ja“. Nametnuo je tako visoke standarde, i igračke i ljudske, da će ih novi daroviti i ambiciozni naraštaji moći dostići samo uz iznimne napore. Kapetan, vođa, autoritet, nogometni maestro i jedna od najznačajnijih figura Dinamove povijesti, Arijan Ademi, ove je nedjelje završio svoju igračku epizodu u Maksimiru, i to nakon gotovo 13 godina provedenih u najdražem klubu.
Bio je to nedjeljni koloplet različitih emocija, ispreplitali su se sjeta zbog odlaska i rastanka, ali i silan ponos na dojmljive izvedbe i gromke brojke koje je ugravirao u zlatni timeline sportskog simbola Zagreba i Hrvatske. S tribina se razlijevala slavljenička pjesma, navijačka zahvala za sve bajkovite trenutke u ovih gotovo 13 godina...
Čak i igra brojki otkriva da je još krajem listopada, upisavši svoj 360. nastup za Dinamo, „obišao puni krug“. Na kraju se, s dvobojem protiv Rijeke, zaustavio na 373. Tim mu je povodom predsjednik Mirko Barišić uručio simbolični poklon, dres s brojem 373. Predsjednica Uprave, gospođa Vlatka Peras, predala mu je prigodni stilizirani kristal s utisnutim Dinamovim grbom i Ademijevim portretom uz emotivnu poruku za dugo sjećanje. Maestralni Dinamov kapetan, razigrani, rastrčani i energični Aki, kako ga od milja zovu suigrači, prijatelji, navijači, postao je najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti, apsolutni rekorder plavih po broju nastupa u europskim utakmicama, a čak i peti na ljestvici najboljih strijelaca maksimirskoga kluba u Europi...
Kapetanova je baština značajnija i od samih brojki i trofeja. Njegova uloga ima i znatnu dublju dimenziju. Ademi i sama momčad zajedno su rasli i stasali, podignuli ljestvicu do razine da je plasman u grupnu fazu europskih natjecanja očekivani minimalni doseg. I još važnije: Dinamo je postao konkurentan na velikoj sceni, igrači više nisu impresionirani kad istrče protiv najvećih svjetskih klubova u Ligi prvaka. Ovdje, dakle, možemo govoriti i o svojevrsnoj promjeni mentaliteta, o tome da se mladi Dinamovi igrači uklapaju u takav pobjednički profil, da uz suigrače osjećaju tu čvrstinu, sigurnost, samopouzdanje koji onda brišu tremu.
Ademi je s plavima osvojio čak 21 trofej od čega 11 naslova prvaka, šest pokala pobjednika Kupa i četiri Superkupa. Dojmljivo je da je baš u svakoj svojoj sezoni u Dinamu izborio plasman u grupnu fazu europskih natjecanja. Pritom je pet puta sudjelovao u Ligi prvaka i šest puta u Europa ligi, a u zadnjih pet sezona čak je triput poveo momčad u europsko proljeće.
Ademi je, dakako, i Dinamov rekorder po broju nastupa u Uefinim klupskim natjecanjima: odigrao je 104 europske utakmice. Zanimljiv je „štiklec“ da je predvodio Dinamo protiv 54 različita kluba na europskoj sceni, s plavima nastupio u točno 30 različitih zemalja.
Pritom s 13 postignutih pogodaka dijeli peto mjesto na ljestvici najboljih Dinamovih strijelaca u Europi svih vremena.
U Dinamovu je dresu, dakle, odigrao je 373 službene utakmice s čime drži drugo mjesto na povijesnoj klupskoj ljestvici igrača s najviše nastupa u natjecateljskim dvobojima. Na vrhu je Dražen Ladić s 468, treći je Mladen Ramljak s 337, četvrti Marko Mlinarić s 307...
U Dinamu je od 16. lipnja 2010. godine s kratkotrajnim odlaskom na posudbu u Lokomotivu gdje je igrao na proljeće 2012. i dvogodišnje Uefine suspenzije od listopada 2015. do listopada 2017. No, zagrebačkoj se publici predstavio još ranije, kao daroviti 16-godišnji šibenski nogometaš. Dinamo je u prvenstvenoj utakmici u ožujku 2008. pobijedio momčad Šibenika s 5:1, a trener gostujuće momčadi, Ivica Kalinić, pred novinarima je naglašenim sugestivnim tonom istaknuo:
„Dinamo nas je pobijedio s 5:1, ali ovo je za nas veliki dan, jer ste u drugom poluvremenu vidjeli dečka o kojem ćete u budućnosti jako mnogo čuti i zapamtite mu ime: Arijan Ademi!“
I doista, zapamtili smo ime: i tada zbog Kalinićeve snažne sugestije, a i sada nakon što je maestralnim izvedbama bio jedan od glavnih kreatora i potpisnika zlatnoga razdoblja Dinamove povijesti. Kad Ademiju danas spomenete ovu utakmicu, koja mu je ujedno bila i premijerni službeni nastup u seniorskom nogometu, nasmijat će se i ispaliti:
„Penal na Mandžukiću!“
Vi ste ga skrivili?
„Da!“
U redu, je li doista bio jedanaesterac na Mandžukiću ili je sudac bio preoštar?
„Ha ha ha, bio je penal… Mislim da je bio. Onako, oder'o sam ga dobro. Malo se i on bacio, ali zakvačio sam ga dobro.“
Stisnemo li „fast-forward“ na današnje vrijeme, možda bismo ga najpreciznije mogli opisati uz novu semantičku doskočicu pa primijetiti da je jednako „fast“, a sve češće i „forward“. Brzina mu je i dalje vrlina, a vremenom se iz klasičnoga defenzivca primaknuo bliže suparničkom golu i preuzeo ulogu jednoga od graditelja igre.
Štoviše, igrao je što god bi treneri poželjeli... Treba li ordinirati kao dio dvojca u defenzivnom bloku veznoga reda, treba li kao samostalni zadnji vezni, kao stoper, možda kao „osmica“ koja sudjeluje u kreiranju akcija...? Može što god trener izabere iz tog repertoara. A, jednako tako može i kao – strijelac krucijalnih pogodaka.
Uostalom, i njegov gol u Norveškoj u „roller-coaster“ utakmici u pretkolu Lige prvaka u kojoj je Dinamo vodio s 3:0, a domaći izjednačili na 3:3 što je Zagrepčanima, nakon maksimirskih 1:1, bilo dovoljno za prolaz, simbolički ilustrira sve uspone, padove i nove uspone...
Pamtimo gol u ništa manje dramatičnoj utakmici protiv Shakhtara, a posebice maestralnu izvedbu protiv Ferencvarosa u Budimpešti u pobjedi s 4:0 kad je prvo postigao pogodak, a kasnije asistirao Daniju Olmu u akciji kad su odigrali žonglerski – tripli pas.
Zagrebački dvoboji u kojima su nadigrali Villarreal, Spartak Trnavu za potvrdu povijesnog plasmana u proljetni dio natjecanja, Viktoriju Plzeň, Rosenborg, Atalantu, moskovski CSKA, Krasnodar, Ludogorets, Bodø/Glimt ili slavlja u gostima kad su svladali Brugge, Anderlecht, Ferencvaros, Feyenoord, opet Krasnodar i Ludogorets, Genk... Svi ti uspjesi i velike izvedbe najljepše su sažete u četiri znamenita i nezaboravna okršaja protiv londonskih klubova. Ademi i Dinamo učinili su nešto što nije uspjelo niti jednom klubu u povijesti europskih klupskih natjecanja: pobijedili su sve četiri najbolje i najpoznatije londonske momčadi. Aktualni je maksimirski kapetan nadvisio i Arsenal i Tottenham Hotspur i West Ham United i Chelsea.
Nakon Arsenala uslijedile su dramatične dvije godine suspenzije u kojima su se Dinamo i Ademi držali zajedno i u čemu je maksimirski klub čvrsto stao uz svojega kapetana.
U plavom je dresu čak odigrao i jednu utakmicu u Trećoj HNL kad je uskočio kao pomoć Dinamu II u prvoj sezoni po formiranju druge momčadi.
Nastavimo li igru brojki možemo dometnuti da je u svom maksimirskom opusu nosio četiri različita broja na dresu: od 2010. do svibnja 2013. nosio je šesticu, potom do ljeta 2014. sedmicu, nakon toga broj 16, a po povratku nakon suspenzije, dakle od listopada 2017 godine, preuzeo je peticu. U onoj jedinoj utakmici za Dinamo II zaigrao je s brojem osam na leđima.
Kapa dolje kapetane, hvala na dojmljivim brojkama, sjajnim rezultatima, silnoj energiji, trudu, emociji i zanosu u Dinamovu dresu, hvala na zidanju zlatne klupske povijesti i neka te svugdje prate osmijesi i sreća.