Komemoracija za legendu Zlatka Škorića

Na stadionu Maksimir održana je komemoracija za Zlatka Škorića koji nas je napustio prije nekoliko dana. Na početku komemoracije prikazan je film u čast i spomen na legendu kluba Žogu. 

Prigodnim su se govorima na komemoraciji od našeg Žoge oprostili predsjednik GNK Dinamo Mirko Barišić, legenda kluba Slaven Zambata te viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić.

Dirljiv je govor obitelji i prisutnima uputio predsjednik Barišić:

- Skupili smo se da odamo počast i priznanje našem Zlatku Škoriću. Nažalost, pod zadnje dane života kad sam kontaktirao njega i obitelj, mogu svjedočiti da je otišao u teškim bolovima. Kad smo ga uspjeli odvesti u bolnicu, tinjala je ipak nada da postoji mogućnost da se odupre opakoj bolesti, iako smo znali da je kraj jako blizu. Nažalost, to se i dogodilo, bolest je uzela našeg Zlatka.

- Ne samo da je veliki sportaš i nogometni vratar, već i veliki čovjek. U Dinamu je bio devet godina, odigrao blizu 300 utakmica i mnogi ljudi iz struke ubrajaju ga u najveće vratare koje je klub imao u stogodišnjoj povijesti. Dinamo je oduvijek bio velik klub zato što su u njemu igrali takvi igrači kao što je bio Škorić. Pripadao je generaciji koju zovemo ''67.'', a moram reći da je u povijesti kluba to najveći uspjeh koji je postignut - osvojeno prvo mjesto u Kupu velesajamskih gradova. On je bio dio te ekipe i jedan od ponajboljih igrača. Uvijek je govorio ''Ne, nema tu pojedinaca, mi smo ekipa i momčad. Svi zaslužuju taj epitet najbolje momčadi''.

- Zlatko je bio gospodin u rukavicama, imao je gospodsko vladanje na terenu i izvan terena, bio je uzor svima, a o kvaliteti ne trebam govoriti. Godine 2006. susreo sam se s njim i Franzom Beckenbaureom, pričali smo o nogometu. Pitao sam Franza ''Kako to da s ovakvim kvalitetama Škorić nije napravio karijeru u Bayernu?'', a on je rekao ''Gospodine Barišić, vi Hrvati ste imali nekoliko ljudi u Bayernu koji su ostavili velik trag, a da je imao samo malo više strpljenja garantiram da bi Škorić bio prvi golman Bayerna''. Eto, bio je jako cijenjen u nogometnom svijetu.

- Razgovarali smo u posljednje vrijeme na razne teme... na temu ''67.'' rekao bi mi ''Znate, moja je velika želja da netko od ovih generacija postigne taj uspjeh kao što smo mi. To bih od srca želio jer bi to bila još jedna potvrda da Dinamo drži letvicu jako visoko''. Uvijek je pokazivao svoju skromnost i privrženost klubu. Bio je skroman i ponizan, i neizmjerno je volio Dinamo. Dinamo je bio i ostao velik klub jer su u njemu igrali takvi velikani kao što je Zlatko Škorić. Gospođo Dubravka, obitelji, izražavam vam u ime plave obitelji najiskreniju sućut. Budite ponosni na supruga i oca kao što je bio Zlatko Škorić.

Na komemoraciji posljednji se put od Žoge pozdravio i Slaven Zambata:

- Dragi Žoga, draga ožalošćena obitelji... teško mi je pričati u ovim teškim trenucima, ovo je oproštaj koji nas je pogodio i dotukao. Mislim da svi prisutni i navijači osjećaju kao da je jedan dio od nas otrgnut. Dragi Žoga, tvoja obitelj gubi jednog divnog čovjeka, supruga, oca, brata, djeda, a naš voljeni klub gubi istinskog velikana koji je član naše generacije 1967. i koji je cijeli život bio odan svom klubu. Tvojim odlaskom, dragi Žoga, izgubili smo velikog prijatelja s kojim smo se družili s jednom velikom ljubavlju. Bio si velik sportaš, pošten i čestit čovjek, skroman, dobar, bio si jedan veseljak... Govoriti o blistavoj karijeri i sportskim dostignućima nije potrebno jer to svi znaju. Ali sigurno da je tvoja smrt veliki gubitak za naš klub, jer ti si u našoj nogometnoj plavoj povijesti mnogo pridonio i dao.

- I ja i moja generacija i svi suigrači bili smo neraskidivo vezani za tebe. Došli smo obojica u Dinamo 60-ih godina iz malih nogometnih sredina, družili smo se šest desetljeća, ali Dinamo i Zagreb prigrlili su nas i prihvatili. To vrijedi za sve suigrače, bili smo neraskidivo vezani. Bili smo stalno zajedno, kao jedno, i na terenu i van terena. Strahovito smo bili vezani, možda je to jedna od osnova naših uspjeha. Ima toliko zgoda koje bih mogao prepričati... ti si nas uveseljavao svojim plesanjem, pjevanjem, muziciranjem, pričanjem viceva. 60-ih godina se pojavio ples twist, bio si jedan od najboljih plesača u Zagrebu... Čovjek nikada ne umire, umire samo onda kada te svi ljudi zaborave. Dragi Žoga, mi te nikada nećemo zaboraviti. Želim da tvoja plemenita duša nađe vječni mir u Božjem raju i neka ti je vječna slava i hvala.

Posljednji se na komemoraciji u ime Hrvatskog nogometnog saveza obratio Zorislav Srebrić:

- Poštovana obitelji i svi prisutni, zajedno smo u tuzi i radosti. U tuzi jer nas je napustio Zlatko, ali ostavio je dosta djela iza sebe. U radosti jer smo s njim živjeli od mladosti do danas, i puno toga proživjeli, kroz klub i reprezentaciju. Naše poznanstvo bilo je u početku suparničko, Zlatko je bio golman u Elektrostroju, a mi smo igrali u Dinamu. Nakon toga Zlatko se preselio u Dinamo i hvala Bogu da su tadašnji treneri i rukovodstvo napravili taj potez i buduću zvijezdu doveli u ovakav klub koji je bio simbol hrvatskog nogometa. Bili smo zajedno ovih posljednjih dana, gospodin Zambata i ja, obilazili smo ga u bolnici. Nažalost tog dana, bili smo kod njega u 18 sati i pozdravili se uz riječi ''Sutra se vidimo u približno isto vrijeme''. U 20 sati i 15 minuta dobili smo vijest da je naš dragi prijatelj i kolega preminuo... Nikad ga nećemo zaboraviti. Zbog djela, povijesne uloge u klubu i nogometu, a i u našim srcima kao našeg vječnog prijatelja.

Na kraju komemoracije nekoliko je vrlo emotivnih riječi rekla i supruga Zlatka Škorića, gđa. Dubravka:

- Nisam bila sportaš, uvijek sam sa strane slušala i mislim da je svim muževima drago da nemaju fanatike kraj sebe. Ali registrirala sam neka češća imena. Onog trenutka kad sam saznala da je moj muž teško bolestan, zatvori vam se cijeli svijet. U tom trenutku znala sam samo jedno ime - gospodin Barišić. Vidjeli ste i čuli izbezumljenu ženu, ne znam niti kako ste me razumjeli, ali ste me u jednoj minuti smirili. ''Bit će u redu''... tako je i bilo do kraja g. Barišiću.  Ne samo da ste veliki predsjednik, već ste čovjek s velikim srcem. Ovi zadnjih osam dana, olakšali ste život. Nikad vam neću to zaboraviti. Zahvalila bih se i gospodinu Srebriću, i gospodinu Vrbanoviću. Znam da je rekao ako ih više ne vidi, da im svima kažem veliko hvala. I hvala velikom Dinamu.