Marko Marić: Naš je temeljni zadatak razvijati igrače za moderni nogomet

Još je od najmlađih dana imao oko s preciznim skenerom, dobro je detektirao stanje na terenu i vješto znao procijeniti mogućnosti i kvalitetu samih aktera, kako suigrača tako i suparnika... Takav prirodni dar sjajno mu pomaže u današnjim, post-igračkim danima kad se prometnuo u jedan od bitnih dijelova Dinamova sportskog sektora. Marko Marić, nekadašnji daroviti nogometaš, prošao je kompletnu maksimirsku školu, došao i do prve momčad, ali seniorsku karijeru prikočile su mu brojne ozljede. Ipak, uspio je steći iskustvo igranja u različitom okruženju, od HNL-a, preko Grčke, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država, svojom susretljivošću stvarao važne kontakte koji mu danas znatno pomažu u brojnim izazovima. Marić je uz Dinamo snažno vezan i obiteljskom crtom, njegov otac Zvonko bivši je vratar i član proslavljene generacije koja je 1982. godine osvojila naslov prvaka, u to je vrijeme uskakao prilikom ozljede prvoga čuvara mreže, Marijana Vlaka. Sam Marko Marić bio je daleko od vratnica, igrao je na sredini terena, a nakon igračke karijere neko je vrijeme bio i član Dinamova stručnog stožera. U Dinamo se ove godine vratio na poziv Darija Šimića, člana Uprave za sportska pitanja, i danas je usko vezan uz prvu momčad, ali primarna zadaća ipak mu je briga o nogometnoj školi.

– Možemo reći da sam, kako su u klubu to nazvali – direktor razvoja nogometa. Međutim, nije mi bitna funkcija, ja obožavam nogomet i teren. Recimo da ću 90 posto vremena biti angažiran u školi. Sad je ljeto, tu je prijelazni rok, možda malo “ludo” razdoblje pa sam na raspolaganju i za potrebe prve momčadi. Spoj nogometne škole i skautinga za prvu momčad, to je kombinacija koja me jako zanima – istaknuo je Marić.

Sama je škola, kako kaže, sad postavljena onako kako bi i sam želio.

– Igrao sam u Francuskoj, a ondje se formira najviše igrača koji se prodaju u lige “petice”. Imao sam sreću biti u Lilleu u doba kad je tamo, primjerice, stasao Eden Hazard. I danas sam u kontaktu sa svim tim ljudima koji su postavili temelje Lilleove akademije. Jasno, Dinamo neće kopirati Lille, mi imamo svoje jasne ideje i vizije. Recimo, kadeti i juniori su u odnosu na pionire i niže uzraste praktički dva različita sporta. Ako za nekog kadeta mislimo da je igrač za Dinamo, on u tom uzrastu već mora biti spreman odigrati neku utakmicu za prvu momčad, barem protiv suparnika iz sredine ili donjeg dijela HNL-a. Pritom ne želim podcjenjivati ijednog suparnika, ali on bi u takvim utakmicama trebao odigrati 15 do 20 minuta pa čak i ako mu nedostaje potrebna konstitucija. Tako možemo vidjeti stvarne konture, uvjeriti se ima li sve individualne alate da igra na visokoj razini. U kadetima i juniorima pripremate igrača za prvu momčad. S druge strane, kod pionira se razvijaju svi individualni tehnički alati da bi se igrač kasnije mogao adaptirati na zahtjeve pojedinih trenera. Jedna od mojih ključnih stavki u svemu tome je gledanje svih treninga. Uostalom, nikad se nisam slagao s poslom direktora nogometne škole gdje 90 posto vremena sjediš u uredu – dodao je Marić.

Pritom je predstavio i svoje stručne suradnike.

– Tu su Ivo Milić koji je već radio u Dinamovoj školi, bio asistent tadašnjem treneru Mariju Cvitanoviću. Fenomenalan je trener, radio je i u Saudijskoj Arabiji. On može i te kako pomoći svim trenerima u školi, neprocjenjiva je vrijednost i bio je moj prvi izbor. On i ja ćemo najmanje dvaput tjedno gledati treninge prve momčadi. To je potrebno da bismo u detalje shvatili zahtjeve trenera prve momčadi, jer osnovno što mi radimo je razvoj igrača za seniorski sastav. Bitno je što traže kriteriji nogometa na najvišoj razini. Trener juniora je Ivica Banović, obožavao sam ga kao igrača, pun je entuzijazma, energije, radio je u Freiburgu u Njemačkoj, siguran sam da će kao trener ostvariti jako dobru karijeru. Ima velik potencijal i želju za učenjem, oduševljen sam s njim. Kondicijski trener je Frano Leko, čovjek s ogromnim iskustvom, radio je u stožerima Branka Ivankovića, Zlatka Dalića, dugi niz godina je u nogometu... Kadete će voditi Ivica Landeka, ista smo generacija na akademiji, i on je radio u seniorskom nogometu, sjajan je radnik i bit će veliki plus za školu. Pionire će voditi Sandro Perković, fenomenalan trener, jako sam puno razgovarao s njim. Već kad je prihvatio ovu ulogu kod nas, dobio je sjajnu ponudu iz inozemstva da bude trener U-19 momčadi s tendencijom da radi i sa seniorskim sastavom. I ostao je s nama. Sjećam ga se još kad smo kao djeca trenirali u Dinamu, jako je veliki radnik. Svi smo potpisali dvogodišnje ugovore, to je u nogometu dovoljno dugo razdoblje da se mogu vidjeti rezultati rada. Svi mi ćemo na tjednoj bazi komunicirati i analizirati. S ulaznim starijim pionirima radit će Andrej Mioković koji je već dugo u sustavu, odličan je trener, jako dobro radi s djecom, očekujem od njega veliki doprinos. Glavni trener vratara trebao je biti Silvije Čavlina, ali dobio je drugu odličnu ponudu pa će to mjesto preuzeti čovjek iz sustava, Ivan Kovčić, također fenomenalan radnik i organizator.

Koliko je u samoj školi bitan rezultat u odnosu na razvoj igrača?

– U školi rezultat nije bitan. Ali, ne može se dogoditi da nemaš pravi rezultat, a istodobno ne znaš zašto ga nemaš. I da ne znaš kako razvijaš igrača. S druge strane, ako dobro radiš na duge staze, nemoguće je da izostane pravi rezultat. Dinamo ima daleko najbolje uvjete u Hrvatskoj, stvorio je takvu platformu za prodaju nogometaša da vi ne trebate zvati igrača da dođe u Maksimir već on sam želi doći. Dolazak u Dinamo je, ako imaš kvalitetu, najlakši put ka vrhu europskog nogometa. U tom kontekstu i treneri u školi trebaju imati zaštitu. Ne možemo reći “rezultat nije bitan”, a onda trener bude smijenjen jer nije prvi u svojoj kategoriji. Ako je, recimo, kadet toliko napredovao u odnosu na vršnjake, toliko odskače kvalitetom, on se u takvoj konkurenciji više ne razvija. Trener bi tada, za dobrobit kluba, trebao predložiti da taj igrač prijeđe u juniore. To znači da ostaje bez najboljeg igrača. I što u slučaju da zbog toga s kadetima ne bude prvak? A, taj igrač kasnije napravi veliku karijeru i milijunski transfer? Znači da je taj trener kadeta napravio najbolje za klub, a onda, recimo, dobije otkaz jer nije prvak s kadetima. To nema smisla. Trenere treba zaštititi na način da nemaju takav pritisak rezultata. S druge strane, ne možete razvijati igrača u gubitničkim momčadima. Ako ga razvijamo za Dinamo, mora biti u pobjedničkoj momčadi. Može se, dakle, dogoditi da ponekog izvanserijskog talenta dignemo u juniore da bi se bolje razvijao pa u tom slučaju kadeti nisu prvaci. Ali, da baš prolaze dvije, tri godine i nitko nije prvi...

Marić ističe da je razvoj igrača temeljni zadatak nogometne škole.

– Naš posao u školi nije razvijati filozofiju igre određenog trenera nego pripremiti svakog igrača da bude što bolji u svim individualnim alatima modernog nogometa. Ako bude toliko dobar da jednog dana u velikom transferu potpiše za neki od najvećih svjetskih klubova, onamo će doći s temeljima koji mu omogućuju da se u dva dana prilagodi bilo kojem trenerskom zahtjevu.

U ovim ljetnim danima Marić je nešto aktivnije uključen i u prvu momčad, posebice kao skaut. Na upit kako dovesti pojačanja iz HNL-a kratko je pojasnio:

– Sve je to jednostavno, sve pustiš tržištu. Ne formiraju se cijene po tome koliko ti misliš da netko vrijedi. Tražite silne milijune? Ok, pustiš jedan prijelazni rok pa ćemo vidjeti drugi. Evo, Dani Olmo došao je iz Barcelone u Dinamo jer je znao da, što se tiče razvoja, u Barci ima šanse kao glineni golub. Recimo hipotetski da je najboljem igraču nekog kluba iz HNL-a prioritet doći u Dinamo. Ali, tu treba zadovoljiti apetite i čelnika klubova što je također legitimno. I što je onda slobodno tržište? Pustiš i čekaš. Tu uopće ne vidim problem. I što se dogodi? Isforsiraš odlazak igrača u inozemstvo tako da bi klub zaradio malo više novca. Čim taj igrač ode van, vrlo su male šanse da se razvije. Pa, puno veći talenti znali su otići iz Dinama u inozemstvo, i to oni koji su u tim godinama bili na puno višoj razini. A, kad su otišli, nisu se razvili jer su zahtjevi i konkurencija prejaki. No, igrač će zaraditi nešto novca, klub također. Ali, igrač se neće razviti. I tad će klub shvatiti da je za 500.000 ili milijun koje je zaradio odmah žrtvovao drugu mogućnost. A, ta je da za nešto manje novca dođe u Dinamo, zadrži postotak i onda taj igrač ode kao, recimo, Joško Gvardiol ili slični koji se prodaju za 15 ili više milijuna pa i taj klub kroz postotak ostvari puno veći transfer. Ako pričamo investicijski, poslovno, nije normalno da Dinamo kupi nekog igrača iz HNL-a, kako god se on zvao, za pet ili šest milijuna eura, jer uz njegovu plaću i sve ostalo, to je investicija od sedam do osam milijuna. Da sve vrhunski funkcionira, ti ga za dvije godine prodaš za 10. Znači, to je 20 do 25 posto dobiti. Zaradiš 20 posto, a imaš rizika koliko hoćeš, toliko je puno varijabli o kojim ovisi hoće li postati igrač ili ne. Ali, ima smisla dovesti ga za dva, tri milijuna tako da njegov klub zadrži određeni postotak pa onda svi zajedno riskirate za slučaj da se ne razvija kako planirate. Naravno, nisam ja taj koji o tome odlučuje, sve je ovo isključivo moje razmišljanje.

Dakako, uvijek postoji mogućnost angažiranja igrača iz inozemstva.

– Mi skautiramo 20, 30 igrača. Kad kažem “mi”, mislim na cijeli sportski sektor. U svakoj je momčadi najvažnija ravnoteža. Balans iskustva i mladosti, stranaca i domaćih. Nije tema odjednom napuniti svlačionicu s inozemnim igračima. Ali, ako ćemo uspoređivati kvalitetu i cijenu, ti su igrači jeftiniji nego oni iz HNL-a. Recimo, igrač koji ima nastupe u Ligi prvaka uz šest godina u Francuskoj, ima cijenu od dva do dva i pol milijuna eura. Evo, tolika je cijena jednog konkretnog igrača s 50 nastupa za reprezentaciju i sedam godina igranja u Francuskoj. Ne podcjenjujem nikoga, ali netko odigra 10 utakmica u HNL-u i odmah je cijena dva milijuna. Igrati u HNL-u ili igrati u Dinamu dvije su različite stvari. Kad u Dinamu izgubite dvije utakmice zaredom tada se i vrhunski igrači pomalo “izgube”, gol postane uži, sve te nešto stišće. Ali, nije cilj samo otići i kupiti igrača u inozemstvu. Poanta skautinga je raditi bazu igrača tako da si ti uvijek spreman. I bitna je usporedba onoga što imaš kod kuće i onoga što postoji vani. Dinamo nikad neće biti klub koji ima naglasak na kupovanje izvana, već je klub koji razvija igrače.

Ideja je iznimno darovite igrače što ranije uključivati u prvu momčad.

– To jest cilj, ali to se ne događa odlukom kluba. Može se dogoditi danas da postoji netko tko s 18 godina može odgovoriti toj razini i da ga možete istrpjeti i forsirati. Ali, ne možete razvijati 30 igrača, mora biti fokus na onome tko je potencijal i onda taj igrač treba početi dobivati priliku što ranije. Statistički je dokazano da je tržišna cijena puno veća kod igrača koji su ranije zaigrali u prvoj momčadi, koji uđu u 17. godini, Ali, ne možeš prevariti tržište, ne možeš uvesti nekoga tko nije spreman pa reći “sad ću ja tebe ubaciti sa 17 godina pa ćeš vrijediti milijune”. To se može odnositi samo na one za koje smatraš da stvarno imaju potencijal. Naravno da tu postoji netko s 25 godina tko je malo bolji od njega, ali klub sebi stvara dodanu vrijednost ako tog igrača stavlja malo ranije. To je prvi preduvjet. Drugi je taj da igrač mora nastaviti sa svojim razvojem, da vrlo brzo, sa 17 i pol, 18, 19 godina postane igrač koji je jako bitan u Dinamu. Tek se tada prodaje van. Kad najveći svjetski klubovi kupuju igrača s 19 godina, to mogu biti velike cifre, ali ne znači da će ga istrpjeti. Isto tako, igrač koji je pravi i koji ima pravog menadžera neće nikad s 19 godina otići u takav klub jer se neće razviti.

U cijelom je tom spektru brojnih mogućnosti posebno delikatna posudba igrača.

– Zamislimo da imamo Martina Baturinu koji od 1 do 10 igra za ocjenu 10, a uz njega imamo još jednog takvog mladog veznog igrača. Da bi se igrači razvijali, morate imati pobjedničku momčad. Imaš iskusnog zadnjeg veznog i možeš razvijati jednog mladog igrača na sredini terena. Ali, ne možeš imati dva klinca u vezi. I onda se dogodi da se jedan razvija, a drugi ne. A, gotovo su isti. Najbolje bi bilo da tog drugoga nekome proslijedite, ali s pravom prvokupa. On se razvija u tom klubu, vi ga kasnije kupite, a ljudi će reći “čovječe, imao si ga besplatno i sad ga kupuješ”. A, da je ostao, ne bi postojao na nogometnoj karti. Uzmimo primjer Luke Modrića. Svi bi htjeli karijeru kao Modrić, ali nitko ne bi htio njegov put. I on je išao na posudbu, u Zrinjski. Ključno je naći partnerski klub, ali tako da i mi sudjelujemo i u odabiru trenera da se igrači razvijaju (kao što je bilo tada s Modrićem i Zrinjskim, op. a.). Ključna je stvar baš taj prijelaz iz juniora u seniore. U Dinamu odgajamo plemenite igrače, koji su razvijeni tako da igraju na veliki posjed. Dakle, kad ga trebamo poslati na posudbu, ne možemo ga proslijediti u momčad koja igra destruktivno. U tom se slučaju neće razviti, neće doći do izražaja. Moramo napraviti takav posao da momčad koja ga razvija ima svoj interes, dakle, daš ga pa ga kasnije kupiš. Sličan problem imaju i Inter, Milan, PSG.... Oni daju igrača na posudbu pet razina ispod sebe i on tamo ne igra. Momčad igra destruktivan nogomet, a klub nema interes razvijati njega, već nekog svog kojeg može prodati.

Nije poanta samo razvijati igrače, nego i kadar, dakle trenere, od glavnih do kondicijskih i svih ostalih...

– Nije dobro ako su, recimo, igrači trenirani pod malim intenzitetom. Ako su stavljani u okolnosti pod kojima neće postati igrači, ako im se jako podilazi, ako brzo postaju nazovi “zvijezde”, nije dobro. Ne mislim da treba biti strog, ali treba stvoriti ravnotežu toga da si uz njega i da si mu podrška i toga da mu realno kažeš što je moderan nogomet. Jako je teško postati igrač. Ako ih stavljamo u kontekst da su već u kadetima “wunderkindi” i da je život predivan, neće moći odgovoriti modernim zahtjevima – zaključio je Marić.

GNK Dinamo se ovim putem želi zahvaliti bivšem direktoru svog pogona Tomislavu Butini kao i svim ostalim djelatnicima i trenerima koji više nisu u njenom sastavu. 

U prethodnom periodu akademija je prošla veliku transformacija koja će potrajati još neko vrijeme, a u nastavku donosimo i aktualni, najnoviji popis trenera po svim uzrasnim kategorijama naše škole: