Slikovito bismo mogli reći da koordinator u Dinamovoj nogometnoj školi, Miro Davidović, katkad podsjeća na gledatelja teniskog meča. Mirno, staloženo i maksimalno usredotočeno mora pomno pratiti zbivanja na oba kraja terena, i to u gotovo pravilnom ritmu, čas lijevo, čas desno, potom opet lijevo pa desno... Razlog je jednostavan. Davidović ima iznimno zahtjevnu i odgovornu zadaću koordinatora u dvama različitim sustavima maksimirske škole: u momčadima u redovitoj natjecateljskoj kategoriji, ali i u momčadima Otvorene škole.
U Dinamovoj je „trenerskoj trenirci“ već 11 godina, a trenutačno su na njegovu radaru, dakle, oba ustava: koordinator je uzrasta od sedam do 14 godina u natjecateljskoj kategoriji, a ujedno koordinator i svih uzrasta Otvorene škole, dakle od šest do 13 godina.
– Cilj svih nas trenera u školi je da što više djece uspije doći do juniorske momčadi, a potom, dakako, i u prvi sastav. Evo, sad se u momčadi 2002. godišta nalazi desetak igrača koji su tu od uzrasta „zagića“, u 2003. godištu ih je 11, u 2004. godištu 10... To je nekakav prosjek – istaknuo je Davidović.
Davidović je, uza sve navedene uloge, ujedno i trener Dinamove momčadi U-13.
– Prvenstvo je zaustavljeno nakon 17 kola. Pobijedili smo u svih 17 utakmica, ali to nije toliko važno. Ono što je doista bitno je razvoj igrača. U redu, ako je sustav selekcije od početka dobar i ako smo radili po našem programu, logično je da dođe i dobar rezultat na terenu. No, on je tek jedan od pokazatelja, ali u tim uzrastima doista nije imperativan.
U Davidovićevu stožeru trenutačno su i pomoćni trener Željko Vrebac, kondicijski trener Božo Raič kao i trener vratara Ivan Kovčić.
– Kad, primjerice, dovodimo dijete iz neke druge sredine u zagiće, naravno da u procesu sudjeluju i drugi treneri. Tu su, recimo, Jakov Guja, Matija Katalinić, asistiraju i Marko Cindrić, Bernard Šolić i ja kao koordinator. I kad se za nekog igrača kasnije postavi pitanje tko ga je doveo, odgovor je jednostavan: ma, svi smo ga doveli. Više pari očiju bolje vidi. Svi smo ponosni kad dijete iz zagića dođe u juniore. Dakle, nije ga vodio jedan, već barem dvojica, trojica, četvorica... trenera. To je uspjeh i svih nas u cijeloj školi. Najsvježiji je primjer Joško Gvardiol koji je prošao sve uzraste, od zagića pa sad do prve momčadi. A, vjerujemo da će ih u udarnom sastavu uskoro biti još, posebice iz 2003. i 2004. godišta.
Davidovićev dolazak u Dinamo poklapa se i s jačanjem projekta Otvorene škole.
– Došao sam 2008. godine iz Trnja na poziv Romea Jozaka i ideja je bila omasoviti Otvorenu školu, dakle da pomalo rasteretimo natjecateljski kadar i pritom pružimo priliku svakom djetetu koje želi doći u Dinamo. U početku su samo trenirali, a vremenom organizirali prijateljske utakmice i turnire u Hrvatskoj i inozemstvu. Evo, danas se ponosimo da je naša Otvorena škola obišla brojne turnire u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji... Naše natjecateljske selekcije ionako dobivaju dosta poziva na turnire, a sad nas bez problema mogu predstavljati i igrači iz Otvorene škole. U redu, kvaliteta nije na razini natjecateljske selekcije, ali oni bez poteškoća odrađuju turnire, dođu do završnica natjecanja, među tri, četiri, čak i osvajaju neke turnire.
Masovnost je vidljiva i po tome što u samo jednom uzrastu Otvorene škole sudjeluje između 30 i 40 djece. No, kakva je mogućnost prijelaza u natjecateljsku kategoriju?
– Nama je Otvorena škola i svojevrsni temelj svih natjecateljskih kategorija. Primjerice, one najmlađe, sa tek šest ili sedam godina, već pripremamo da bismo ih u lipnju registrirali u zagiće II, dakle za natjecateljsku kategoriju. Otvorena škola je temelj, početna stanica, a kasnije dovodimo i neke druge igrače. Bitna je komunikacija, ona je svakodnevna. Dakle, u dogovoru s roditeljima priključujemo dijete na probu u natjecateljsku selekciju na tjedan, dva mjesec... Ako ne prođe, nastavlja u Otvorenoj školi. Evo, Alen Halilović potekao je iz Otvorene škole. Iznimno je talentirana generacija igrača rođenih 2003. godine, koju vodi trener Jozo Bandić, tu su Filip Brekalo iz Otvorene škole i još nekoliko njih. Recimo, u juniorima je i Tino Agić, sin bivšega Dinamova igrača Jasmina Agića. Tino je također krenuo iz Otvorene škole kao i Dominik Braun, treća generacija obitelji Braun, nakon Mirka i Davora.
Otvorena škola završava s uzrastom do 13 godina. Što se događa kad prijeđu starosnu granicu?
– Mi svu djecu nekamo usmjeravamo. Primjerice, brojni dječaci koji su prošli našu Otvorenu školu sada nastupaju u drugim zagrebačkim klubovima. Oni malo bolji u Lokomotivu, Zagreb, Dubravu, a neki u Maksimir, Tekstilac, Čulinec... Imamo puno kontakata i svako smo dijete nekamo usmjerili.
U Dinamovoj Otvorenoj školi trenira oko 230 dječaka...
– Djeca će ovdje biti dok su zadovoljna. Ako djetetu ne pristupite kako treba, odustat će, a nama to nije cilj. Osim toga, oni u toj dobi najviše žele igrati utakmice. I nije im bitno je li prijateljska, turnirska, prvenstvena, samo da je utakmica. Tu su, dakako, važni i treneri koji se u potpunosti predaju zadacima i praktički nemaju ni slobodnog vremena. Ako u jednom uzrastu imate 40 dječaka, morate stvoriti najmanje tri momčadi, sve one idu na različite turnire, a za to je potreban i trenerski kadar. A to Dinamo ima. Koliko li je samo volontera dolazilo, ljudi koji su došli besplatno na šest, sedam, osam mjeseci, a sad su zaposleni ovdje. Ako si pravi, Dinamo te prepozna, kako igrača tako i trenera – zaključio je trener Davidović.