Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

PSK logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Dinamov Vremeplov

Na današnji dan 2.06.

Na današnji dan...

2.6.1929.

Tri “torpeda protiv primoraca” bila su dovoljna za plasman u završnicu. Gradjanski je u gostima u prvoj kvalifikacijskoj utakmici svladao Primorje iz Ljubljane s 3-1 i tako praktički već osigurao plasman u završnicu natjecanja. Tadašnji je sustav podrazumijevao da klubovi prvo moraju proći natjecanje na lokalnoj razini pa kroz jedno kvalifikacijsko kolo izboriti plasman u završnicu prvenstva Kraljevuine Jugoslavije. Gradjanski je kao drugoplasirana momčad Zagrebačkoga nogometnog podsaveza, iza HAŠK-a, izborio plasman u kvalifikacije gdje ga je čekalo Primorje. Štoviše, purgerski je klub u sezonu ušao kao branitelj naslova prvaka Jugoslavije, a takvim je gardom suvereno prošao kroz Ljubljanu. Mrežu je nakon uspješne akcije načeo Slavin Cindrić da bi u drugom dijelu Zvonimir Stanković iskoristio nesmotrenost istrčalog vratara i zabio drugi gol plavih. Cindrić je ubrzo potom vješto završio kontranapad za uvjerljivih 3-0. Nešto kasnije je Herman Slamič iz slobodnoga udarca smanjio vodstvo. Purgeri su kasnije bili uvjerljivi i u uzvratu u Zagrebu pobijedivši sa 4-0 i izborili plasman u završnicu prvenstva.

 

2.6.1940.

Pobjeda u Beogradu značila je povratak u utrku na velika vrata. Gradjanski je u gostima svladao svojega velikog rivala BSK sa 1-0 što je značilo da je tri kola prije kraja postao ozbiljan kandidat za naslov prvaka. Purgeri su se revanširali BSK-u za poraz u Zagrebu na samom startu natjecanja kad su Beograđani pobijedili s 3-2. “Osvetio” im se ljevokrilni napadač purgera, Florijan Conja Matekalo, koji je u 61.minuti zgrabio loptu na 20 metara od vrata i snažnim udarcem pogodio donji kut. BSK je bio bolji u prvom, Gradjanski u drugom dijelu... Tri kola prije kraja na vrhu ljestvice bila je sarajevska Slavija sa 12 bodova, pratio ju je Gradjanski sa 10 i BSK sa 9 bodova... Već je u sljedećem kolu bio predviđen veliki okršaj Slavije i Gradjanskog u Sarajevu. Štoviše, purgeri se iz Beograda nisu niti vraćali u Zagreb već su produžili u Sarajevo gdje su slavili s 3-2 i na kraju sezone doista i dohvatili naslov. Pobjeda protiv BSK-a ima dodatnu težinu jer za purgere nisu mogli nastupiti ozlijeđeni vratar Franjo Glaser i napadač Franjo Mara Wölfl.

 

2.6.1955.

Porazom protiv Crvene zvezde u Beogradu maksimirski su nogometaši izgubili ritam u borbi za vrh ljestvice. Vodeći Hajduk sad je imao pet bodova više od trećeplasiranog Dinama dok se između njih smjestio BSK, kasniji OFK Beograd, s dva boda zaostatka za Hajdukom i tri više od Zagrepčana i uz utakmicu više. Crvena zvezda svladala je plave s 2-0, a mrežu su tresli Todor Živanović u 36. i Rajko Mitić u 87. minuti iz 11-erca.

 

2.6.1963.

Maksimirski su nogometaši, porazom protiv Hajduka na svom terenu, kolo prije kraja i matematički ostali bez mogućnosti osvajanja naslova prvaka. Doduše, Partizan je u praksi bio gotovo nedostižan i prije tog predzadnjeg kola. Splićani su se, pak, gorljivo borili za ostanak u prvoj ligi i sudbina im je uvelike ovisila upravo o maksimirskom dvoboju. Ivica Hlevnjak u 51. je minuti pucao prema Dinamovu golu, vratar Zlatko Škorić prvo uhvatio pa ispustio loptu, a na nju ponovno natrčao Hlevnjak i zakucao u mrežu za pobjedu Splićana s 1-0. Pet minuta prije kraja utakmice zbog međusobnog su koškanja isključeni Dinamov Vlatko Marković i Hajdukov Stipe Ilić.

 

2.6.1979.

Zabio je prvi gol, izborio kazneni udarac kojeg suigrač nije iskoristio, a onda je sam ponovno zakucao loptu u mrežu... Drago Vabec bio je prvo ime dvoboja u Gradskom vrtu u kojem je Dinamo svladao momčad Osijeka s 2-1 i tako nastavio pohod prema naslovu prvaka. Bila je to sezona u kojoj je maksimirski klub sudskom odlukom u famoznom “slučaju Edmond Tomić” doista i osvojio naslov prvaka, ali Fudbalski savez Jugoslavije ovu odluku nikad nije formalno upisao u svojoj arhivi gdje je naslov i dalje pripisan Hajduku. Dinamo je u Osijeku poveo u šestoj minuti kad je Rajko Janjanin presjekao loptu i proigrao Vabeca, a on na lijevoj strani “izvagao” suparničku obranu i svladao vratara. U 40. minuti osječki je branič Ivan Šmudla srušio Vabeca u kaznenom prostoru pri čemu su domaći ostali s desetoricom igrača jer je Ilija Ivković u prekidu napucao loptu na tribine i tako zaradio drugi žuti karton. Loptu je na bijelu točku namjestio Vilson Džoni i pogodio – gredu. Sam je Vabec zaključio priču u 60. minuti nakon brzoga prodora lijevim krilom i duplog pasa sa Zlatkom Kranjčarom. Smanjio je Mile Dumančić tri minute prije kraja kad ga je povratnom loptom poslužio Ivica Grnja.

 

2.6.1988.

Dok je bilo snage i kondicije bili su ravnopravni... A, kasnije su ih mladi “ispratili” sa 8-1. U revijalnoj utakmici, organiziranoj kao dio programa povodom tradicionalnog atletskog turnira “Memorijal Borisa Hanžekovića”, sučelili su se tada aktualna Dinamova momčad i generacija plavih iz 1982. godine. Mladi su na kraju, s obzirom na razliku u godinama i razinu tjelesne pripremljenosti, pobijedili sa 8-1. “Stari” su očito bili suviše ambiciozni jer su odbili prijedlog da okršaj traje u skraćenom formatu, dvaput po 30 minuta. Kako god, utakmica je plijenila atraktivnim potezima, dopadljivim akcijama, a svakako je bilo zanimljivo vidjeti i neke stare zvijezde s nekoliko godina “odmaka” i s ponekom kilogramom viška. Dojam je jedino pokvarila organizirana navijačka skupina pogrdnim skandiranjem s tribina. Pogodak za “stare” postigao je Snješko Cerin nakon sjajne akcije i povratne lopte Stjepana Deverića, dok je za mlade triput mrežu tresao Damir Lesjak, po dvaput Vlado Kasalo i Mustafa Agić, jednom Zoran Čava Dimitrijević. Zbog obaveza u svojim tadašnjim klubovima na ovu reviju nisu mogli doći Tomislav Ivković, Zlatko Kranjčar, Petar Bručić, Boro i Zvjezdan Cvetković, Marko Mlinarić, Drago Dumbović, a zbog zdravstvenih tegoba i ozljeda izostali su Marijan Vlak i Srećko Bogdan koji je, unatoč tome što nije mogao nastupiti, ipak došao iz Njemačke vozeći gotovo cijelu noć. Stoga su generaciji iz 1982. godine za ovu priliku “posuđeni” Ranko Stojić, Rajko Janjanin, Drago Vabec i Ivan Cvjetković. Sastavi; Dinamo ’88: Ibrahimović (46. Ladić), Cupan (46. Preljević), Pavličić, Kasalo (75 Palić), Čapljić, Matić, Lesjak, Munjaković (46. Ištvanić), Besek, Dimitrijević, Agić; Dinamo ’82: Stojić (46. Z. Marić), Bračun (46. Hohnjec), Arnautović, Hadžić, Zajec, D. Bošnjak (46. Braun), Deverić, Mustedanagić, Cerin, Janjanin, Vabec (46. Cvjetković)

 

2.6.1993.

Plavi ipak nisu dohvatili svoju prvu, povijesnu dvostruku krunu. Nakon osvojenoga prvog naslova prvaka u samostalnoj Hrvatskoj maksimirski su nogometaši u uzvratnoj utakmici finala Kupa dočekali Hajduk. Splićani su imali golemu prednost iz prvoga dvoboja u kojem su pobijedii sa 4-1, ali plavi su u uzvratu u 71. minuti poveli s 2-0 i pred sobom imali još dvadesetak minuta za lov na treći gol koji bi značio potpuni preokret i dvostruku krunu. Zagrepčani su u uzvratu zaigrali silovito, punim presingom, stvarali prilike, lomili suparničku obranu, a oba su pogotka postigli iz 11-erca. Poveli su u 15. minuti golom Gorana Vlaovića s bijele točke nakon što je Hajdukova braniča Joška Španjića u kaznenom prostoru lopta pogodila u ruku. U 71. je minuti Mario Stanić na lijevoj strani prošao trojicu grača, zavrnuo u kazneni prostor, Sejad Halilović spretno primio loptu i “sombrerom” izbacio Slavena Bilića koji ga je pritom grubo prizemljio prekršajem. Ponovno je s bijele točke uspješan bio Vlaović. U trenucima kad su plavi svim snagama jurnuli u napad po treći pogodak koji bi im osigurao pokal, u 82. je minuti uslijedio kontranapad kojim je Hajduk otklonio sve dvojbe. Joško Jeličić dubinskom je loptom “izbacio” u for Ardiana Koznikua koji je izbio sam pred vratara Miralema Ibrahimovića, spretno ga zaobišao i plasirao loptu u mrežu.

 

2.6.1997.

Osvojio je dvostruku krunu i napustio Zagreb. Trener Otto Barić nakon jedne je sezone zaključio svoju epizodu na maksimirskoj klupi, odstupio je dan nakon pobjede protiv riječkog Orijenta s 3-2 u zadnjem prvenstvenom kolu. Sezonu je zaključio s dojmljivim učinkom: upisao je dvostruku krunu, a u prvenstvu je osvojio čak 90 posto bodova. U 30 prvenstvenih utakmica upisao je 26 pobjeda i tek tri remija i jedan poraz, i to na svom terenu protiv Mladosti 127. iz Suhopolja. Sezonu je zaključio s dotad rekordnim 21 bodom prednosti u odnosu na  druoplasirani Hajduk. Tvrdio je da je otišao iz osobnih razloga, isticao nezadovoljstvo ponašanjem velikog dijela publike i dodao da na neke stadione više nikad u životu ne žei doći nakon onog što je ondje doživio. Nakon Maksimira preselio je u turski Fenerbahçe.

 

2.6.2001.

Bivši maksimirski napadač Goran Vlaović u ovoj je utakmici postigao svoj zadnji gol u dresu repezentacije. Hrvatska je u Varaždinu u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo svladala San Marino sa 4-0. Sva četiri gola postigli su raniji, tadašnji ili kasniji igrači maksimirskoga kluba: Vlaović u 2., Boško Balaban u 29., Davor Šuker u 53. iz 11-erca i Davor Vugrinec u 61. minuti. U tom su dvoboju nastupila dvojica tadašnjih Dinamovih igrača: Balaban i Jasmin Agić.

 

Kopirano!