Na današnji dan 2.07.

Na današnji dan...

2.7.1934.

Fiumana – Gradjanski 0-1 (prijateljska)

Nogometaši Gradjanskog pobjednici su turnira na Sušaku. U nadmetanju organiziranom povodom 15. obljetnice osnutka Orijenta zagrebački su nogometaši s dvjema pobjedama odnijeli pokal. Prvo su svladali Orijent s 3-2 da bi u finalnom dvoboju bili bolji od Fiumane s 1-0. Fiumana je prethodnik današnje Rijeke i još se ranije susretala s purgerskim klubom, ali u – Zagrebu. Triput su, pod nazivom Gloria Fiume, gostovali kod Gradjanskog, a ovo je bio njihov prvi međusobni dvoboj odigran na prostoru današnje Rijeke. Sušak je tek nakon Drugoga svjetskog rata postao diko grada Rijeke.

2.7.1944.

Nagyvarad – Gradjanski 0-4 (prijateljska)

Bio je to podsjetnik na blistavi naslov osvojen sedam godina ranije. U međuvremenu je, dakako, Gradjanski još jednom bio prvak Kraljevine Jugoslavije, 1940. godine, ali izvedba u Budimpešti neodoljivo je podsjetila na ekshibiciju kojom su osvojili svoj predzadnji naslov, još 1937. protiv beogradskog BSK-a: opet veliki suparnik, opet pobjeda sa 4-0, opet u gostima, opet hat-trick Augusta Lešnika! Ovaj je put, sedam godina kasnije, suparnik plavima bio mađarski Nagyvarad. Momčad Gradjanskog tada je, prema mnogim tumačenjima, bila najsnažnija u svojoj povijesti i, sukladno potencijalu, dosezala europske visine. Potvrdili su to, dakle, i ovom pobjedom jer Nagyvarad je bio prvak Mađarske, u to vrijeme jedne od najboljih liga u Europi. Sučelili su se na stadionu Ferencvarosa u Budimpešti. Štoviše, Nagyvarad i Gradjanski u toj su, 1944. godini odigrali čak četiri međusobne utakmice. Purgeri su pobijedili u dvjema utakmicama u Zagrebu s 2-0 i 1-0, dok je u Nagyvaradu, u prijevodu u Velikom Varadinu, bilo 1-1. A onda su plavi torpedirali suparnika usred Budimpešte. Trostruki je strijelac bio August Lešnik, a jednom je mrežu zatresao Antun Lokošek. Za purgere je i u toj utakmici blistao kasnija zvijezda svjetskoga nogometa, Stjepan Bobek. Nagyvarad je danas grad u sastavu Rumunjske i ime mu je Oradea. Pod tim je nazivom bio poznat i prije i nakon Drugoga svjetskog rata, dok je pod mađarskom vlašću bio samo od 1940. do kraja rata. Tamošnji klub Bihor Oradea smatra se nasljednikom Nagyvarada.

2.7.1967.

Crvena zvezda – Dinamo 0-1 (zadnje kolo)

Dinamo je pobjedom protiv Crvene zvezde u Beogradu, 1-0, zaključio sezonu koju pamtimo po najvećem klupskom trofeju u povijesti: pokalu Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe, odnosno Europa lige. No, plavi su pritom lovili i naslov državnoga prvaka, ali posustali su u završnici. Ozbiljne izglede za naslov izgubili su još porazom protiv Rijeke, i to samo četiri dana nakon velike pobjede protiv Eintrachta u Zagrebu sa 4-0 u polufinalu KVG-a. Bila je to, dakako, prva utakmica bez Stjepana Lamze koji se teško ozlijedio u padu s balkona Vile Rebar u slavlju nakon pobjede proti Nijemaca. Ne samo da su plavi bez Lamze poraženi u Rijeci već su u sljedećem kolu odigrali mršavih 0-0 na svom terenu protiv Sarajeva, izravnoga konkurenta za naslov. Bilo je to ujedno i predzadnje kolo, a naslov je sad mogao doći u Maksimir samo u nerealnoj kombinaciji: Dinamo je zadnjeg dana sezone morao pobijediti Crvenu zvezdu u Beogradu, Sarajevo je moralo kod kuće izgubiti protiv posljednjeplasiranog zeničkog Čelika i Partizan nije smio pobijediti Zagreb u gostima. Dinamo je pritom imao bolju gol-razliku od Sarajeva. Na kraju je Dinamo slavio u Beogradu s 1-0, Zagreb je svladao crno-bijele s 2-1, ali je Sarajevo nadigralo Čelik sa 5-2... Sarajlije su na kraju dohvatile pokal sa 42, dok je Dinamo bio doprvak sa 40 bodova. Momčad Sarajeva do naslova je vodio trener Miroslav Brozović, nekadašnji popularni branič purgera, koji je nakon završetka prvenstva figurirao kao mogući nasljednik Branka Zebeca na Dinamovoj klupi. Dinamo je u beogradskoj utakmici zaigrao silovito, posebice je u drugom dijelu “grijao dlanove” Zvezdina vratara Ratomira Dujkovića, a jedini je pogodak postigao Slaven Zambata osam minuta prije kraja snažnim udarcem s vrha peterca.