Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Dinamov vremeplov

Na današnji dan 23.05.

Na današnji dan....

23.5.1940.

Naslov tri godine ranije dohvatili su u velikom stilu pobjedom protiv BSK-a u Beogradu sa 4-0, a ovaj put na trenutak podsjetili na ovu staru priču: i ovaj put su se pokalu približili pobjedom protiv beogradskoga suparnika, i ovaj su put pobijedili s uvjerljivih 4-0... Razlika je tek u tome što im s druge strane nije bio BSK već beogradska Jugoslavija i što je utakmica igrana – u Zagrebu. Nogometaši Gradjanskog ovom su pobjedom zaokružili točno polovicu natjecanja državnog prvenstva: nakon osvojenoga prvoga mjesta u Hrvatsko-slovenskoj ligi, koja je bila kvalifikacijska skupina za državno prvenstvo, purgeri su se okitili i naslovom najbolje momčadi u cijeloj Jugoslaviji. Na putu prema pokalu povezali su tri dojmljive predstave u kojima su zabijali točno po četiri gola. Nakon što su sa 4-0 slavili u gradskom okršaju protiv HAŠK-a, istovjetnim su rezultatom nadigrali Jugoslaviju, 23 svibnja u Zagrebu, da bi u sljedećem kolu, opet na svom terenu, svladali Hajduk sa 4-2. Štoviše, Gradjanski je u protiv Jugoslavije zaigrao bez trojice iznimno važnih i standardnih poluga; izostali su Mirko Kokotović, Florijan Conja Matekalo i Svetozar Lala Džanić. Mrežu je načeo August Lešnik u 15. minuti nakon akcije Zvonimira Cimermančića i Franje Mare Wölfla. A, upravo je Cimermančić bio prvi junak utakmice. Ne samo da je okrenuo akciju za prvi pogodak već je sam “autorizirao” preostala tri. Prvo je u 55. minuti povisio na 2-0 pri čemu mu je nehotice pomogao gostujući branič Krešimir Eibel, inače raniji igrač zagrebačke Concordije. Cimermančić je golovima u 67. i 82. minuti zaokružio priču na 4-0. Zanimljivo je da je Gradjanski u zadnjih sedam minuta praktički igrao – bez vratara. Prvi čuvar mreže, Franjo Glaser, morao je napustiti teren zbog ozljede pa je njegov vratarski dres navukao Milan Antolković i u tih završnih sedam minuta glumio vratara.

 

23.5.1982.

Vodili su 2-1 i u rukama “imali” barem produžetak... Na kraju su izgubili. I to s dva gola razlike. Tako je završio Dinamov pokušaj lova na dvostruku krunu 1982. godine. Nakon što su u furioznom proljeću začinjenom atraktivnim, napadačkim nogometom uz dojmljive igre osvojili naslov prvaka, plavi su lovili i pokal pobjednika Kupa u finalnim okršajima protiv Crvene zvezde. Nakon zagrebačkih 2-2 uslijedio je uzvrat na beogradskoj Marakani 23. svibnja. A, Dinamo je u taj uzvrat uskočio oslabljen neigranjem čak šestorice standardnih igrača udarne postave. Izostali su Marijan Vlak, Milivoj Bračun, Ismet Hadžić, Petar Bručić, Džemal Mustedanagić, Stjepan Deverić... Domaći su poveli golom Dušana Savića u 31. minuti nakon što je sa sedam metara spretno dočekao ubačaj s desne strane. A, tada su uslijedila dva brzopotezna gola plavih: Zlatko Kranjčar izjednačio je “projektilom” iz slobodnog udarca sa 17 metara u 44. minuti, a u sučevoj nadoknadi prvoga dijela Marko Mlinarić protutnjao je pored domaćih braniča na desnoj strani, efektno poslao povratnu Snješku Cerinu koji je sa sedam metara zakucao u donji kut. Nekoliko propuštenih prilika zagrebačke momčadi, ali i pritisak domaćih okrenuli su utakmicu na Zvezdin “mlin”. Ranko Đorđić “izjednačio je zagrebački rezultat” atraktvnim udarcem iz prve s ruba kaznenog prostora u 65. minuti, Miloš Šestić 10 minuta kasnije elegantno je prošao kroz maksimirsku obranu lijevom stranom za vodstvo domaćih da bi priču zaključio Savić dvije minute prije kraja svojim drugim golom sa 15 metara od vratnice u mrežu.

 

23.5.1993.

Šest golova i – prvi naslov prvaka u samostalnoj Hrvatskoj! Maksimirski su nogometaši pobjedom protiv Osijeka sa 6-1 osigurali svoj prvi pokal prvaka u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tri kola prije kraja natjecanja dosegnuli su nedostižnih 10 bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Hajduk. Jesenski dio natjecanja plavi su igrali pod nazivom HAŠK Građanski dok su na početku proljetnoga dijela postali Croatia. Momčad je u slavljeničkoj sezoni vodio trener Miroslav Blažević. Osječanima su mrežu redom tresli Sejad Halilović u 29. i 44. minuti, Dževad Turković u 57., Goran Vlaović u 66. da bi dvije minute kasnije na 4-1 smanjio Alen Petrović, kasniji maksimirski igrač i sadašnji sportski direktor Osijeka. Petrović je mrežu zatresao iz 11-erca baš kao što je to učinio i Vlaović u 77. minuti za 5-1. Maksimirsku kanonadu zaokružio je Igor Cvitanović pogotkom sedam minuta prije kraja.

 

23.5.1999.

U predzadnjem prvenstvenom kolu nogometaši Croatije svladali su Osijek u Gradskom vrtu s 1-0. Strijelac je bio Ardian Kozniku šest minuta prije kraja nakon preciznoga proigravanja Roberta Prosinečkog. Veliku je ulogu odigrao i maksimirski vratar Dražen Ladić obranivši tri velike prilike Osječana, a upravo nakon jedne takve mat situacije pokrenuo je kontranapad kojeg su Prosinečki i Kozniku zaključili pobjedonosnim pogotkom. Osječani su, pak, još od 22. minute igrali bez isključenoga Stjepana Vranješa koji je brzopotezno zaradio dva žuta kartona. Minutu prije kraja isključen je i maksimirski napadač Kazuyoshi Miura nakon što je udario Bakira Beširevića. Istoga je dana Rijeka slavila protiv Hajduka na Poljudu s 3-1. Plavi su ostali u utrci za naslovom prvaka iako više nisu ovisili o samima sebi jer je Rijeka imala bod više na vrhu ljestvice.

 

23.5.2001.

Nakon pobjede na poljudskom travnjaku u prvoj utakmici, Dinamovi su nogometaši slavili protiv Hajduka i na svom terenu, 1-0, i tako vratili pokal pobjednika Kupa u svoju vitrinu. U Splitu su plavi pobijedili s 2-0 u uzavrelom ambijentu uz 20-minutni prekid uslijed nereda na tribinama i proboja ultrasa na sami teren. Jedini strijelac u uzvratnom maksimirskom okršaju, 23. svibnja, bio je Renato Pilipović u 16. minuti... Dinamo je u zadnjih 20 minuta igrao bez isključenoga Goce Sedloskog. Plave je do pokala doveo trener Ilija Lončarević, a u ranijoj su fazi natjecanja na klupi sjedili Marijan Vlak, a potom Hrvoje Braović. Velik dio sportske javnosti prigovarao je Hajdukovu treneru Zoranu Vuliću što je, kako su tvrdili, u uzvratu finala Kupa izveo gotovo pričuvnu momčad odmarajući glavne adute za završnicu prvenstva. Nakon uzvrata finala Kupa preostalo je još jedno, dakle zadnje prvenstveno kolo koje je ujedno odlučivalo o prvaku. Hajduk je imao bod više od drugoplasiranog Dinama i samo mu je pobjeda protiv Varteksa u Varaždinu jamčila naslov u čemu su bijeli na kaju i uspjeli svladavši Varaždince sa 4-2.

 

23.5.2010.

Hrvatska je reprezentacija u prijateljskoj utakmici u Osijeku pobijedila Wales s 2-0 pogocima Ivana Rakitića u 45. i Drage Gabrića u 82. minuti. Toga su dana na travnjaku Gradskog vrta u dresu reprezentacije debitirali tadašnji Dinamov vezist Milan Badelj i kasniji maksimirski branič Domagoj Vida.

 

23.5.2018.

Nakon trenerske premijere na Dinamovoj klupi u zadnjem prvenstvenom kolu u kojem je svladao momčad zaprešićkog Intera s 3-1, novi je maksimirski strateg Nenad Bjelica poveo momčad u finalu hrvatskoga Kupa protiv Hajduka u Vinkovcima. Dinamo je osvojio pokal pogotkom Marija Gavranovića u 55. minuti. Dok su mnogi očekivali da će Hajdukov grčki branič Savvas Gentsoglou mirno ispucati loptu na Dinamovu polovicu, primaknuo mu se Gavranović, vješto mu oteo loptu pred samim kaznenim prostorom. Tako je splitski vratar Dante Stipica ostao sam pred Gavranovićem koji je bez poteškoća zakucao loptu u mrežu. Plavi su tako osvojili svoju 11. dvostruku krunu u povijesti i svoj 15. pokal pobjednika hrvatskog Kupa. Plave su u pohodu na Kup u ranijem dijelu sezone vodili prvo Mario Cvitanović i potom Nikola Jurčević.