Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Dinamov Vremeplov

Na današnji dan 26.06.

Na današnji dan...

 

26.6.1921.

Gradjanski/HAŠK/Concordia – Francuska reprezentacija 2-1 (prijateljska)

 

U Maksimiru je gostovala francuska reprezentacija, a utakmicu je s tribina pozorno pratio tadašnji predsjednik Svjetske nogometne organizacije, Fife, slavni Jules Rimet. Francuzi su se u Zagrebu sučelili s kombiniranim sastavom kojeg su činili igrači triju zagrebačkih momčadi – Gradjanskog, HAŠK-a i Concordije. Dogovorene su bile dvije međusobne utakmice u tri dana i u obje su slavili – Zagrepčani. U nedjelju, 26. lipnja, bilo je 2-1, a u utorak 4-2. Francuzi su, dakako, igrali u svojim klasičnim plavim dresovima s bijelim gaćicama i crvenim štucnama, dok je momčad zagrebačkih nogometaša istrčala u hrvatskim bojama, u crvenim majicama, bijelim gaćicama i plavim štucnama. Predsjednik Zagrebačkoga nogometnog podsaveza, Ivo Lipovšćak, na travnjaku je, u ceremoniji dobrodošlice, pozdravio goste u kratkom govoru na francuskom jeziku. Zagrepčani su poveli u šestoj minuti kad je Jaroslav Červeny, inače igrač Concordije, oštrim i pomalo neočekivanim udarcem zabio za 1-0. Zagrepčani su mogli povisiti vodstvo u 34. minuti: gostujući je branič Audin igrao rukom, loptu je na bijelu točku namjestio Dragutin Vragović iz Gradjanskog, a vratar Emile Friess uspio zaustaviti loptu. Minutu prije kraja prvoga poluvremena gostujući je centarfor Paul Nicolas vješto plasirao loptu u mrežu. Domaći su pobjedu osigurali sedam minuta prije kraja kad je vratar Friess, u borbi s Vragovićem, pao iza gol-crte zajedno s loptom koju je domaći napadač pritom za svaki slučaj zakucao u mrežu. Zanimljive su i neke sekvence iz tadašnjih izvještaja: “pojedini francuski igrači u mnogo slučajeva pokazali su i takovih stvari koje su podsjećale i na žonglerštinu i akrobatiku”; “francuski igrači individualno su dotjeraniji od naših, dok su naši igrači u skupnoj igri bili oba dana nadmoćni Francuzima”; “elegantnom igrom ističe se lijevo krilo Raymond Dubly, a njegovo vanredno štopanje lopte u zraku na prstima noge bilo nam je do sada nepoznata stvar.”

 

26.6.1932.

Gradjanski – Racing Paris 3-1 (prijateljska)

 

U Zagrebu je u dvjema prijateljskim utakmicama gostovao popularni Racing Paris, u to vrijeme najbolja francuska momčad. U subotnjem je okršaju Racing pobijedio momčad HAŠK-a sa 4-1, dok je dan kasnije, 26. lipnja, Gradjanski “osvetio” svoje rivale i sugrađane svladavši Francuze s 3-1. Obje su utakmice odigrane na igralištu Gradjanskog. Mirko Kokotović u 27. je minuti nakon pogreške obrane zatresao mrežu. Josip Urbanke također je bio spretan među suparničkim braničima i povisio na 2-0 da bi u 73. Franjo Koprivnjak dalekometni udarcem zabio i treći gol purgera. Šest minuta prije kraja Emile Veinante smanjio je na 3-1.

 

26.6.1963.

Valencia – Dinamo 2-0 (KVG, finale, uzvrat)

 

Finale u Valenciji, popularna Mestalla, čak 80 000 gledatelja... Takav je ambijent dočekao purgere u uzvratnom finalnom okršaju. Bilo je to prvo od Dinamova dva finala Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe odnosno Europa lige. Plave je 1963. godine u završnici natjecanja ipak zaustavila Valencia, ali zato su čatiri godine kasnije dohvatili trofej pobjedom protiv Leeds Uniteda. U oba su slučaja a rasporedu bile po dvije finalne utakmice. Valencia je u prvom, zagrebačkom dvoboju pobijedila s 2-1 i time se već približila pokalu. U Dinamov se sastav za uzvrat na Mestalli vratio Dražan Jerković koji je zbog ozljede propustio zagrebački dvoboj. Domaći su u uzvratu u uzavreloj atmosferi krenuli u furioznom ritmu, silovitim su napadima lomili Dinamovu obranu, stvarali i propuštali prilike... Plavi su se trgnuli tek u drugom dijelu kad su uspjeli povezati konce i prebaciti težište igre pred domaća vrata. Dinamo je bio blizu pogotku, a upravo u jeku napada maksimirske momčadi osvanuo je protunapad iz kojega je Valencia u 68. minuti povela. Desnokrilni je napadač Daniel Maño povukao kontru uz rub igrališta i odlučio se na udarac iz teške pozicije, posve iskosa. Pritom je Dinamova vratara Zlatka Škorića uhvatio na “krivoj nozi”, lopta je ušla u kmrežu, a to je ujedno bio i okidač za potpunu promjenu slike na terenu. Tribine su eruptirale, domaći igrači dobili snažnu injekciju samopouzdanja... Deset minuta kasnije Brazilac Waldo povukao je napad domaćih, a nakon njegove je asistencije Urugvajac Hector Nuñez i povisio vodstvo. Domaći su pobijedili s 2-0 i pokal proslavili „zasljepljujućim“ vatrometom. Zagrebački su nogometaši nakon utakmice otrčali na sve četiri strane stadiona i srdačno pozdravili publiku, pri čemu su zaradili gromki pljesak tribina.

 

26.6.1983.

Dinamo – Rijeka 1-1 (zadnje kolo)

 

Dinamo nije uspio obraniti naslov prvaka. Iako je realne izglede za prvo mjesto zapravo izgubio znatno prije zadnjega kola, u toj je, završnoj utakmici odigrao 1-1 protiv Rijeke u Maksimiru. Uoči zadnjega kola Partizan je bio na vrhu sa 44 boda, na drugom mjestu Hajduk sa 43, a iza njega Dinamo sa 42. Plave je do eventualnog naslova u zadnjem kolu mogla odvesti samo “luda igra brojki” uz poklapanje ostalih rezultata i nerealno visoke rezultate kojima bi dostizali gol-razliku. Jasno je, dakle, bilo da pokal više nije dostižan, a Dinamo je, k tome, protiv Rijeke istrčao u kombiniranoj postavi. Izostala su čak sedmorica standardnih igrača: ozlijeđeni Marijan Vlak, Velimir Zajec, Stjepan Deverić i Eddie Krnčević, kartonirani Snješko Cerin i Zvjezdan Cvetković, a trener Miroslav Ćiro Blažević u sastav nije želio uvrstiti ni Zlatka Cicu Kranjčara. Rijeka je pritom još uvijek bila pod prijetnjom silaska u drugu ligu pa su joj maksimirski bodovi bili iznimno važni. Uostalom, Riječani su i poveli: u 68. minuti Damir Desnica iskoristio je grešku Dinamove obrane i zanjihao mrežu. Dinamo je nakon toga pogađao i vratnicu i gredu, a izjednačio je Srećko Bogdan tek četiri minute prije kraja pogodivši u gužvi na vrha peterca. Plavi su sezonu zaključili na trećem mjestu s dva boda manje od prvaka Partizana i jednakim bodovnim učinkom kao i drugoplasirani Hajduk.

 

26.6.1998.

Argentina – Hrvatska 1-0 (SP u Francuskoj)

 

Porazom protiv Argentine “vatreni” su zauzeli drugo mjesto u skupni što je značilo da će im suparnik u osmini finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj biti Rumunjska. Argentina je u dvoboju zadnjega kola u skupini pobijedila Hrvatsku s 1-0 pa je “gaučose” u sljedećem krugu čekala Engleska. A, Argentinci su je na kraju i prošli, i to boljim izvođenjem jedanaesteraca. Pobjedonosni pogodak protiv Hrvatske u Bordeauxu bila je “koprodukcija” u kojoj su sudjelovali Ariel Arnaldo Ortega sjajnim dodavanjem kojim je “izbacio” gotovo kompletnu hrvatsku obranu i Mauricio Hector Pineda efektnim primanjem lopte prsima i zakucavanjem u mrežu. Hrvatska je bila nadomak izjednačenju u drugom dijelu kad je Zvonimir Boban efektnom loptom proigrao Gorana Vlaovića koji je iz prve silovito opalio pogodivši spoj vratnice i grede. U ovoj su utakmici nastupila četvorica tada aktualnih igrača maksimirskoga kluba: Dražen Ladić, Robert Prosinečki, Dario Šimić i Silvio Marić. Uz njih su zaigrala još četvorica koji su u karijeri nastupali za Dinamo: Davor Šuker, Zvonimir Boban, Zvonimir Soldo, Goran Vlaović i Mario Stanić.

 

26.6.2018.

Hrvatska – Island 2-1 (SP u Rusiji)

 

Treća utakmica, treća pobjeda, treći dvoboj s barem dva postignuta gola, prvo mjesto u skupini sa čak pet bodova više od svojega prvog pratitelja Argentine... Hrvatska je uvjerljivim brojkama zaključila prvi dio natjecanja na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, svladala Island u Rostovu s 2-1 i time osigurala osminu finala gdje ju je čekala Danska. Junak okršaja protiv Islanda bio je Milan Badelj: prvo je pogodio gredu, potom zabio za vodstvo 1-0, a u zadnjoj minuti presjekao loptu i efektno asistirao za pobjedonosni gol! Islanđani su u početku stvarali prilike, ali najveća je ipak osvanula na drugoj strani kad je Badelj u 52. minuti s više od 20 metara uzdrmao gredu. Samo minutu kasnije pogodio je tamo gdje je i htio. Josip Pivarić furiozno je zgrabio loptu na lijevoj strani presjekavši dodavanje Islanđana pred njihovim kaznenim prostorom, a u nastavku akcije poslao povratnu Badelju koji je s desetak metara pogodio mrežu. U 56. je minuti Sverrir Ingi Ingason glavom nakon udarca iz kuta poslao loptu u gredu da bi u 76. Gylfi Thor Sigurdsson izjednačio iz jedanaesterca nakon što je lopta u kaznenom prostoru pogodila Dejana Lovrena u ruku. U zadnjoj je minuti Badelj presjekao suparničku akciju i lucidnom loptom u prostor proigrao Ivana Perišića koji se sjurio s lijeve strane i zabio za pobjedu. Za Hrvatsku su u toj utakmici nastupila devetorica igrača koji su u karijeri igrali za Dinamo: Luka Modrić, Milan Badelj, Mateo Kovačić, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren, Andrej Kramarić, Josip Pivarić, Marko Pjaca i Tin Jedvaj.