Na današnji dan 28.06.

Na današnji dan...

28.6.1921.

Gradjanski/HAŠK/Concordia – Francuska reprezentacija 4-1 (prijateljska)

Bio je to njihov drugi međusobni okršaj u razmaku od dva dana. U Maksimiru je gostovala francuska reprezentacija, a obje je utakmice uživo pratio i tadašnji predsjednik Svjetske nogometne organizacije, Fife, slavni Jules Rimet. Francuzi su se u Zagrebu sučelili s kombiniranim sastavom kojeg su činili igrači triju zagrebačkih momčadi – Gradjanskog, HAŠK-a i Concordije. Dogovorene su bile dvije međusobne utakmice u tri dana i u obje su slavili – Zagrepčani. U nedjelju je bilo 2-1, a dva dana kasnije, u utorak 28. lipnja, čak 4-1. Francuzi su, baš kao i prvoga dana, igrali u svojim klasičnim plavim dresovima s bijelim gaćicama i crvenim štucnama, dok je momčad zagrebačkih nogometaša i ovaj out istrčala u hrvatskim bojama, u crvenim majicama, bijelim gaćicama i plavim štucnama. Svih šest pogodaka drugoga dana osvanulo je u drugom poluvremenu. Zagrepčani su već u startu imali probleme s dvojcem iz Gradjanskog: Ivan Granitz nije mogao nastupiti, a half Rudolf Rupec ozlijedio se već 10. minuti. Punih su 15 minuta domaći igrali s desetoricom dok se za igru nije pripremio HAŠK-ov Mihajlo Mujdrica. Štoviše, upravo je on, nedugo po ulasku, snažno pucao sa 25 metara, a vratar Georges le Bidois jedva spriječio pogodak. Zagrepčane je u vodstvo doveo češki desnokrilni napadač iz Concordije, Jaroslav Červeny, koji je u 52. minuti projurio desnom stranom i zabio prvi pogodak. Četiri minute kasnije njegov kolega na lijevom krilu, Dragutin Tasso Vragović sa 20 je metara povisio vodstvo. Po mnogima najbolji francuski igrač, lijevo krilo Raymond Dubly, u 70. je minuti smanjio nakon prodora i snažnog udarca u kut. Zanimljiva je reakcija zagrebačke publike na ovaj pogodak Francuza opisana u Zagrebačkom športskom listu: “Ovaj goal bude popraćen jednako oduševljeno kao i naš.” Ubrzo potom Červeny je iz slobodnoga udarca uzdrmao vratnicu, ali je u 76. pobjegao suparničkoj obrani i ipak povisio vodstvo. Minutu prije kraja Artur Ture Dubravčić iz Concordije zabio je glavom nakon udarca iz kuta za konačnih, uvjerljivih 4-1 protiv – francuske reprezentacije. Zanimljivi su i dojmovi izvjestitelja koji je nakon utakmice između ostaloga zabilježio: “Sama igra u prvom poluvremenu potpuno otvorena, u drugom apsolutna naša nadmoć. Utakmica je odigrana takovim tempom i elanom kako nijedna do sada u Zagrebu i pružila nam je prvorazredni športski užitak u svakom pogledu. Dva jednako dobra protivnika u žilavoj borbi za pobjedu! Bilo je trenutaka gdje ti je zastao dah od uzbuđenja i nervoze, i što se napetosti i ljepote igre tiče, moramo priznati da je to bila najbolja utakmica što smo je u Zagrebu imali.”

28.6.1936.

Osvit Šibenik – Gradjanski 0-4 (prijateljska, prvo gostovanje u Šibenku)

Pobijedili su FC Wien u Zagrebu, a dva tjedna kasnije čekali novi međunarodni okršaj, ovaj put protiv slavnog Ferencvarosa. Između tih dviju utakmica svratili su u – Šibenik. Štoviše, bilo je to prvo povijesno gostovanje purgerskoga kluba u Krešimirovu gradu. I odmah su protiv domaćeg Osvita dogovorili dvije uzastopne utakmice u dva dana. I pritom ravnomjerno “podijelili” snage: Gradjanski je prvoga dana, u nedjelju, 28. lipnja, pobijedio sa 4-0, dok su dan kasnije slavili Šibenčani s 2-1. Za Osvit je igrao kasniji popularni nogometaš Hajduka, HAŠK-a i Dinama, Ratko Kacian. Upravo je po njemu i Ivanu Ici Hitrecu kasnije imenovana Dinamova nogometna škola. Trostruki strijelac u pobjedi plavih sa 4-0 prvoga dana bio je Branko Pleše, dok je jedan gol dodao Matija Perlić. Dan kasnije, kad su pobjedu slavili Šibenčani s 2-1, upravo je Perlić bio strijelac jedinoga pogotka plavih.

28.6.1953.

Dinamo – Austria Wien 2-0 (prijateljska)

Tjedan dana nakon što su osvojili naslov državnoga prvaka nogometaši bečke Austrije svratili su u Zagreb na okršaj protiv Dinama. S obzirom na to da je tada upravo dovršavana izgradnja zapadne tribine maksimirskoga stadiona, utakmica je odigrana na terenu u Kranjčevićevoj. Bio je to dvoboj Grasshopper kupa, a plavi su na kraju pobijedili s 2-0. Austria je, dakle, došla nakon netom osvojenoga naslova prvaka osvojenoga tjedan ranije u foto finišu u borbi protiv gradskog suparnika Wackera, i to tako što je u zadnjem kolu u spektakularnoj utakmici svladala GSC iz Graza čak sa 12-3. Dinamo je, s druge strane, upravo toga ljeta zakoračio u sezonu u kojoj je na kraju osvojio naslov jugoslavenskoga prvaka. Za Austriju su u to vrijeme igrali znameniti reprezentativci: vratar Paul Schweda, krila Ernst Melchior i Lukas Harry Aurednik, veznjaci Ernst Stojaspal i Friedrich Fritz Kominek, branič Walter Schleger, napadač Adolf Huber i, dakako, najveća zvijezda, sjajni graditelj igre Ernst Ocwirk. U zagrebačkoj utakmici jedino nije nastupio Huber koji je morao izostati zbog ozljede. Stojaspal je, primjerice, u Zagrebu igrao i u kolovozu 1943. kad su purgeri, tada pod nazivom Gradjanski, svladali Wiener SC s 1-0. Aurednk je, pak, 1944. pojačao momčad Vienne koju je Gradjanski u Beču pobijedio s 1-0. Zanimljivo je da je Dinamov glavni tajnik Otto Hofmann uoči samoga dvoboja u Kranjčevićevoj provjeravao je li dovoljna vizualna razlika između Dinamova plavog i Austrijina ljubičastog dresa. Purgeri su, dakle, zabili dva gola, mrežu je načeo Dionizije Bato Dvornić snažnim udarcem s desetak metara, a pobjedu potvrdio Vladimir Čonč nakon što je vješto lobao austrijskoga vratara Schwedu. Zanimljiv je bio i novinarski opis velike prilike plavih uoči samoga vodstva: “Akcija je bila silovita, zbunila je obrambene igrače Austrije koji nisu znali gdje im je ‘glava’. Čajkovski je osjetio kuda će lopta, izvrsno se otkrio, vješto primio loptu, malo poveo pa je s nekih 20 metara iznenada, kada se malo tko nadao, odapeo takvu šutinu kakvu već duže vremena nismo vidjeli. Lopta je poletjela kao izbačena iz puščane cijevi da u sljedećem trenutku udari u gornju gredu i fijukne iznad vrata.” Zagrebački su mediji ovu pobjedu zanimljivo naslovili: “Još jedan trijumf WM sistema nad bečkom školom”. Ovom pobjedom Dinamo je bio na drugom mjestu na ljestvici svoje skupine Grasshopper kupa sa sedam osvojenih bodova, jednim manje od vodeće Nice koja je, pak, imala utakmicu više. Zanimljivo je da se ovo natjecanje protezalo kroz čak četiri godine. Sudjelovalo je šest momčadi: Grasshoppers, Fiorentina, Austria Beč, Nice, Schalke i Dinamo. Igrali su dvokružnim sustavom, a utakmice su organizirali kad bi pronašli slobodne termine. U takvom je sustavu ukupno odigrano 30 utakmica, prvak je na kraju bila Fiorentina sa 15 bodova ispred Nice koja je osvojila 12, dok je Dinamo bio treći sa 11.