Na današnji dan 30.05.

Na današnji dan...

30.5.1937.

Gradjanski slavi naslov prvaka! Purgeri su dvobojem protiv Hajduka zaključili slavljeničku sezonu u kojoj su pokal, zapravo, osigurali još ranije, pobjedom protiv izravnoga konkurenta, BSK-a u Beogradu, čak sa 4-0, nakon čega su, dva kola prije kraja, pobjegli na nedostižnu prednost. Na proslavu u Zagreb, 30. svibnja, došao im je Hajduk u dvoboju zadnjega kola pri čemu su Splićani izborili bod odigravši 1-1 i time osvojili drugo mjesto. Gradjanski je bio prvak sa sedam bodova više od konkurencije, dok su jednak bodovni učinak imali Hajduk i beogradski dvojac BSK i Jugoslavija. Mrežu bijelih načeo je August Lešnik nakon što mu je loptu servirao Milan Antolković. Izjednačio je Leo Lemešić iz 11-erca nakon što je lopta u kaznenom prostoru pogodila ruku braniča purgera, Bernarda Bendu Hügla.

30.5.1954.

Popularni napadač purgera i najbolji klupski strijelac u povijesti, Franjo Mara Wölfl, oprostio se od nogometa. Iako je zadnju natjecateljsku utakmicu u plavom dresu odigrao još u prethodnoj sezoni, dvoboj protiv francuske Nice bila je prilika barem za – svečani oproštaj. Protokolom je bio predviđen Wölflov nastup, ali kako se nedugo prije toga ozlijedio, ipak nije mogao istrčati. No, zato je barem izveo početni udarac, a svečanim su ga pozdravnim govorom ispratili Dinamov predsjednik Ivica Kolić, glavni tajnik Otto Hofmann, suigrač i kapetan Ivica Horvat kao i drugi dužnosnici kluba i Saveza. Zdušnim ga je pljeskom, dakako, nagradila i zagrebačka publika. Momčad Nice u Zagreb je došla samo tjedan dana nakon što je osvijila francuski Kup pobijedivši u finalu Olympique Marseille s 2-1. Dinamo se, pak, početkom istoga mjeseca ovjenčao naslovom prvaka Jugoslavije. Dvostruki strijelac protiv Nice bio je Luka Lipošinović, po jednolm su mrežu tresli Aleksandar Benko, Željko Čajkovski i Stojan Osojnak. Bila je to utakmica Grasshopper kupa, natjecanja koje se protezalo kroz čak četiri godine. Sudjelovalo je šest momčadi: Grasshoppers, Fiorentina, Austria Beč, Nice, Schalke i Dinamo. Igrali su dvokružnim sustavom, a utakmice su organizirali kad bi pronašli slobodne termine. U takvom je sustavu ukupno odigrano 30 utakmica, prvak je na kraju bila Fiorentina sa 15 bodova ispred Nice sa 12, dok je Dinamo bio treći sa 11.

30.5.1965.

Zagrebov napadač Zlatko Dračić “hat-trickom” je primirio Dinamove navijače i odveo zagrebaše do pobjede u gradskom derbiju na maksimirskom travnjaku. “Pjesnici” su, pod vodstvom nekadašnjega igrača i trenera plavih, Gustava Lechnera, na kraju pobijedili sa 4-2, a tri Dračićeva gola dodatno su ga odvojila na vrhu ljestvice najboljih strijelaca lige. Nakon te je utakmice, dva kola prije kraja natjecanja, upisao 23 pogotka, čak sedam više od prvoga pratitelja, Tončija Gulina iz Rijeke. Zagreb se ovom pobjedom ujedno odvojio od Dinama na ljestvici, “pjesnici” su sad bili šesti s dva boda više od maksimirske družine. Zagreb je vodio Dračićevim golom u 22. minuti, izjednačio je Željko Matuš u 45., a Dračić novim pogotkom, na otvaranju drugoga poluvremena, ponovno doveo zagrebaše u vostvo. Kad je u 57. minuti dodao svoj treći gol, pri čemu se Tomislav Kralj u 68. nadovezao pogotkom za 1-4, priča je praktički bila zaključena. Dražan Jerković uspio je u 72.  minuti tek ublažiti poraz plavih. Dinamo je sezonu završio na osmom mjestu, Zagreb na šestom s tri boda više, dok je naslov pripao Partizanu. Redoslijed na ljestvici najboljih strijelaca nije se mijenjao u završna dva kola, čak je i učinak ostao jednak: Dračić prvi sa 23, Gulin drugi sa 16 pogodaka.

30.5.1984.

Ovo je bio jedini slučaj u klupskoj povijesti u kojem je uoči zadnjega kola postojala teorija po kojoj bi plavi mogli skliznuti u niži razred natjecanja. U tom je, zadnjem kolu u Maksimiru gostovao Hajduk, plavi su pobijedili sa 3-1 i time zaključili sezonu na 12. mjestu u ligi od 18 klubova. Time su ujedno izjednačili svoj rekordni najslabiji učinak u ligaškim natjecanjima: još su samo jednom bili 12. na kraju sezone, 1979/’80. Sljedeći najslabiji učinak bilo je osmo mjesto. Plavi su svoju poziciju kompromitirali porazom protiv Radničkog u Nišu, 3-2, u predzadnjem kolu. Da bi izbjegli ponor, protiv Hajduka im je bio dovoljan i bod, a s obzirom na to da je taj isti Radnički u zadnjem kolu pobijedio Olimpiju u Ljubljani s 1-0, Dinamo bi se spasio čak i uz eventualni poraz u maksimirskom derbiju. Plavi su poveli u 34. minuti golom Bore Cvetkovića nakon što mu je Snješko Cerin spustio loptu glavom na vrh peterca. Drugi je gol potpisao sam Cerin, i to iz 11-erca u 54. minuti. Velimir Zajec proigrao je Boru Cvetkovića koji je utrčao u kazneni prostor pri čemu ga je prekršajem zaustavio vratar Ivan Pudar. Smanjio je Stjepan Andrijašević sedam minta prije kraja.

30.5.1993.

Plavi su već slavili naslov prvaka, dok su bijeli proslavili pobjedu u derbiju. Hajduk je na Poljudu svladao tadašnju Croatiju s 2-1 pobjedonosnim pogotkom Ardiana Koznikua, kasnijega napadača maksimirske momčadi. Mrežu je zatresao četiri minute prije kraja prodorom po desnoj strani iskoristivši dubinsku loptu Joška Jeličića. Domaći su poveli još u 23. minuti golom Milana Rapaića. Tadašnja Croatia izjednačila je u 67. minuti. Prvo je maksimirski vratar Miralem Ibrahimović obranio “zicer” Ivici Mornaru pri čemu je odmah uslijedio munjeviti kontranapad Zagrepčana u kojem su efektan dupl pas odigrali Mario Stanić i Igor Cvkitanović. Pritom je splitski branič Robert Vladislavić srušio Cvitanovića na samom ulasku u kazneni prostor, a Goran Vlaović zatresao mrežu s bijele točke. Nakon ovoga su derbija do kraja natjecanja ostala još dva kola, no plavi su naslov prvaka osigurali još uoči splitskoga dvoboja u kojeg su uskočili sa 10 bodova prednosti. U to je vrijeme još uvijek vrijedilo pravilo o dva boda za pobjedu. Sezonu su zaključili sa plus sedam.

30.5.1999.

Četiri dana nakon završetka prvenstva trener Ilija Lončarević napustio je kormilo maksimirske momčadi. Plave je vodio u završnih osam prvenstvenih kola i doveo ih do četvrtoga uzastopnog naslova prvaka. Momčad je u sezonu uveo Zlatko Kranjčar, sredinom jesenskoga dijela natjecanja naslijedio ga je Velimir Zajec, a u završnci momčad vodio Lončarević. Na njegovo je mjesto ubrzo potom uskočio Argentinac Osvaldo Ardiles.