Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Dinamov Vremeplov

Na današnji dan 30.06.

Na današnji dan...

 

30.6.1940.

Gradjanski – Rapid Bukurešt 0-0 (Mitropa kup, polufinale)

 

Nakon blistave izvedbe i uvjerljive pobjede protiv mađarskog Ujpesta kojeg su ispratili sa 4-0 u Zagrebu i 1-0 u Budimpešti, purgeri su na svom terenu dočekali rumunjski Rapid. Bio je to prvi polufinalni ogled Srednjoeuropskog, Mitropa kupa... I, to prvi od – tri. Sukladno tadašnjim pravilima, ako u dvjema utakmicama nijedna momčad nije bila bolja, slijedio je odlučujući, treći dvoboj. Gradjanski i Rapid i u Zagrebu su i u Bukureštu odigrali 0-0, odlučujuća je utakmica igrana na neutralnom terenu u Subotici, završena je bez pobjednika, 1-1, a ždrijebom je u finale prošao – Rapid. Kako god, u njihovu prvom, zagrebačkom ogledu, 30. lipnja, Gradjanski je dominirao, napadao, akcije su se uglavnom slijevale preko lijeve strane gdje je ordinirao Zvonimir Cimermančić, dok su se Rumunji orijentirali na obranu. Unatoč tome što je lopta uglavnom bila pred rumunjskim vratima, prva je velika prilika osvanula – na drugoj strani terena. Rapidov je napadač Iuliu Baratky iz slobodnoga udarca s 25 metara pogodio gredu. No, ubrzo mu se “revanširao” Cimermančić kojeg je proigrao Franjo Mara Wölfl, a on snažnim udarcem uzdrmao vratnicu. S tribina su već odjekivali povici “gol!”... Rumunjski je vratar Petre Radulescu kasnije paradom jedva iščupao loptu iz samoga kuta nakon udarca Milana Antolkovića, ali u drugom je dijelu na sličan način morao reagirati i njegov zagrebački kolega vratar Emil Urch nakon opasnog pokušaja Rumunja.

 

30.6.1962.

Bologna – Dinamo 2-1 (Mitropa kup, polufinale)

 

Dinamo je napadao, Bologna dvaput zabila i priči je bio kraj... Talijanski su nogometaši u uzvratnom dvoboju svladali maksimirsku družinu s 2-1 što im je, nakon zagrebačkih 1-1 u prvoj utakmici, bilo dovoljno za plasman u finale Srednjoeuropskog, Mitropa kupa. Kasnije ih je u dvjema finalnim utakmicama svladao mađarski Vasas. Dinamo je u Bologni krenuo silovito, napadački, domaći su igrali mirnije i vrebali priliku. Tako su, dvama izletima pred suparnička vrata, postigli dva gotovo identična pogotka: prvo je Antonio Renna u 18. minuti pogodio snažnim udarcem sa 18 metara po zemlji, da bi u 41. Ezio Pascutti povukao napad, prošao dvojicu suparničkih igrača i gotovo s iste udaljenosti, također preciznim niskim udarcem, povisio vodstvo. Dinamo je furiozno krenuo u drugi dio, Dražan Jerković vješto je prsima primirio ubačaj s krila i odmah volejem zakucao u gol. No, Bologna je ubrzo primirila igru, povezala konce i sačuvala prednost.

 

30.6.1985.

Hajduk – Dinamo 2-4 (zadnje kolo)

 

Četiri pogotka i pobjeda na Poljudu... Na takav su način maksimirski nogometaši, pobjedom sa 4-2 u Splitu, zaključili rezultatski ipak skromnu sezonu. Na kraju su zauzeli šesto mjesto što im nije bilo dovoljno za plasman u Kup Uefa. Naslov prvaka pripao je Sarajevu sa četiri voda više od doprvaka Hajduka. Maksimirski je napadač Boro Cvetković u 35. minuti „izvrtio“ dvojicu suparničkih braniča, pritom ga je sapleo Drago Ćelić, a Srećko Bogdan s bijele točke doveo plave u vodstvo. Samo dvije minute kasnije izjednačio je Aljoša Asanović iz efektnoga slobodnoga udarca u rašlje. Bio je to zanimljiv prizor i nevolja za sve vratare: pri izvođenju slobodnoga udarca uz loptu su bila dvojica „velemajstora slobodnjaka“ – Asanović i Blaž Slišković. Dinamo je ponovno poveo  u 51. minuti kad je Ivan Cvjetković iskoristio vješto proigravanje Marka Mlinarića. Uslijedila su tri gola u četiri minute. Boro Cvetković u 80. je inicirao akciju koju je Bogdan zaključio svojim drugim golom na utakmici da bi dvije minute kasnije vratar plavih, Ranko Stojić, odbio loptu nakon Sliškovićeva udarca, ali pritrčao je Zdenko Adamović i ugurao je u mrežu smanjivši na 3-2. Priču je u 84. minuti dovršio Mlinarić tako što je s ruba kaznenoga prostora precizno plasirao loptu u donji kut.

30.6.1998.

Hrvatska – Rumunjska 1-0 (SP u Francuskoj, osmina finala)

 

“Skamenjeno” je čekao sučev znak, a prstima prislonjenima na vrat opipavao vlastiti puls... I tako dvaput! Sekvenca u kojoj Davor Šuker na ovakav način čeka znak za izvođenje 11-erca ocrtava svu napetost, povijesnu važnost trenutka, svu emociju i neizvjesnost kojom smo čekali da veličanstvena generacija hrvatskih nogometaša probije prvu prepreku u “knock-out” fazi natjecanja i kreira povijesni rezultat. I “vatreni” su uspjeli! U okršaju osmine finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj hrvatska je reprezentacija svladala Rumunjsku u Bordeauxu s 1-0 Šukerovim pogotkom s bijele točke u zadnjoj minuti prvoga poluvremena. Štoviše, nakon što je Šuker zatresao mrežu, argentinski je sudac Javier Castrilli odlučio da hrvatski napadač mora – ponoviti izvođenje 11-erca. Šuker je i ovaj put bio uspješan. Prethodno je “klinč” Gabriela Popescua i Aljoše Asanovića sudac ocijenio prekršajem za kazneni udarac. “Vatreni” su mogli i uvjerljivije pobijediti, ali na rumunjskim je vratima bio neumorni Bogdan Stelea koji je uporno “bekendirao” brojne plotune hrvatskih igrača. Prvo je skrenuo snažan udarac Gorana Vlaovića pod gredu, odbio dva silovita udarca Zvonimira Bobana, dva jednako opasna Šukerova pokušaja, a u smiraju utakmice obranio i naoko siguran pogodak Petra Krpana koji je bio sam na peta metara od vrata... U ovoj su utakmici nastupila trojica tada aktualnih igrača maksimirskoga kluba: Dražen Ladić, Krunoslav Jurčić i Dario Šimić. Uz njih su zaigrala još četvorica koji su u karijeri nastupali za Dinamo: Davor Šuker, Zvonimir Boban, Goran Vlaović i Mario Stanić.