Rođendan Tomislava Rukavine

Bio je i bek, i vezist, i desno krilo, igrao i u defenzivnom, ali i ofenzivnom dijelu veznoga reda, a iako ga pamtimo po broju 11 na leđima, nikad nije bio – lijevo krilo. Naš nekadašnji „profinjeni fantazista i brzanac“, Tomislav Rukavina, ovoga je četvrtka, 14. listopada, navršio 47 godina i GNK Dinamo od srca mu čestita rođendan i želi sve najbolje.

No, zato bi broj 11, kojeg su svojedobno uglavnom nosili ljevokrilni napadači, sjajno pristajao mlađem naraštaju: njegove će stope nastojati slijediti 17-godišnji sin Gabrijel, daroviti nogometaš koji može pokriti sve napadačke pozicije, a najbolje se snalazi upravo na – lijevom krilu. Gabrijel je trenutačno član juniorske momčadi plavih i skuplja iskustvo u seniorskoj konkurenciji u dresu Dinama II. 

Tomislav Rukavina u dresu maksimirskoga kluba proveo je gotovo pola desetljeća i – u svakoj svojoj sezoni osvojio naslov prvaka. Krenuo je s čak tri uzastopne dvostruke krune dohvativši i prvenstvo i Kup redom 1996., 1997. i 1998. da bi niz nastavio s još dva pokala prvaka.

Štoviše, Rukavina je bio dio prve Dinamove generacije koja je izborila plasman u grupnu fazu Lige prvaka i pritom čak zauzela i drugo mjesto u skupini. Ujesen 1998. plavi su s osam osvojenih bodova bili iza Olympiacosa, a ispred Porta i Ajaxa, ali to je bila samo jedna od ukupno tri sezone u povijesti Lige prvaka kad drugoplasirana momčad u skupini nije imala zajamčen prolaz u sljedeći krug natjecanja.

Rukavina je, primjerice, zabio sjajan pogodak u maksimirskoj pobjedi plavih protiv Porta s 3:1 kad je prihvatio loptu na 30-ak metara od vrata, načinio nekoliko koraka tražeći poziciju za udarac i efektnim lobom svladao vratara. Spretno je potkopao loptu koja je putem okrznula i suparničkoga braniča i u neuhvatljivom luku odsjela u mreži za vodstvo 2:0. Bio je to Dinamov drugi gol u povijesti Lige prvaka, odmah nakon premijernoga pogotka kojeg je u istoj utakmici pola sata ranije potpisao Mihael Mikić.

U toj po mnogočemu povijesnoj utakmici Rukavina je igrao u sredini terena baš kao i u sljedećem dvoboju kad su u Amsterdamu svladali Ajax s 1:0. Ranije je u pretkolu u jednako slatkoj pobjedi protiv Celtica s 3:0 ordinirao u ulozi desnoga beka. Na europskoj je sceni zablistao u nezaboravnom ljetu 1997. kad je, primjerice, u dojmljivoj pobjedi protiv Grasshoppersa u Zürichu s 5:0 uskočio s klupe u 22. minuti umjesto ozlijeđenoga Edina Mujčina i odigrao sjajnu utakmicu. Uostalom, u samome je smiraju dvoboja izborio jedanaesterac kojega je Robert Prosinečki pretvorio u peti Dinamov gol. Bio je to ujedno prvi Rukavinin dvoboj nakon 10 mjeseci izbivanja zbog ozljede.

Sjajnu je partituru imao i ujesen 1999. u drugoj uzastopnoj Ligi prvaka kad su u grupnu fazu startali gostovanjem na Old Traffordu odigravši 0:0 protiv tada aktualnoga europskog prvaka Manchester Uniteda. Rukavina je tom prilikom, u tandemu s Mujčinom, ordinirao nominalno u prednjem dijelu veznoga reda, iza isturenoga Josipa Šimića, ali s jasnim naglaskom na defenzivne zadaće.

Posebno je u sjećanju i maksimirska izvedba protiv Sturma kad su slavili s 3:0 što je, sve do jeseni 2019. i gromkih 4:0 protiv Atalante, bila Dinamova najveća pobjeda u Ligi prvaka. I upravo je Rukavina načeo austrijsku mrežu kad je iz slobodnog udarca, posve iskosa s lijeve strane, ubacio desnom nogom pred Sturmova vrata. Na ovu neugodnu loptu nitko nije krenuo, preletjela je sve aktere u kaznenom prostoru i mirno odsjela u suprotnom kutu.

Rukavina je u objema ovim sezonama zaigrao u svakoj Dinamovoj utakmici u Ligi prvaka, i u pretkolu i u grupnoj fazi.

Po završetku karijere bio je član Dinamova stručnoga stožera, a radio je i u klupskoj akademiji.