Prijavi se putem email-a ili Facebooka

Zaboravili ste lozinku? Kliknite ovdje

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu
Morate ispuniti ovo polje

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Registriraj se putem email-a ili Facebooka

Ako već imaš korisnički račun Prijavi se

Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje
Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Unesite svoju email adresu i poslati ćemo vam upute za resetiranje lozinke

Morate ispuniti ovo polje Morate unijeti valjanu email adresu

Tužna obljetnica

Sjećanje na Icu Hitreca

Stručnjaci u popularnom časopisu Kicker uvrstili su ga u idealnu momčad Europe, povijest ga pamti kao najboljega hrvatskog nogometaša u prvoj polovici prošloga stoljeća, posebno je zablistao s dva pogotka slavnom čuvaru mreže Ricardu Zamori, tada zasigurno najboljem vrataru svijeta, po završetku je karijere odigrao i važnu ulogu u brušenju poslijeratne Dinamove momčadi... Na današnji dan, 11. listopada 1946. godine, zauvijek nas je napustio Ivan Ico Hitrec, legenda hrvatskoga nogometa, kasniji pročelnik Dinamove nogometne sekcije. Preminuo je od perforacije čira. Bilo mu je tek 35 godina...

Hitrec u igračkim danima nije bio vezan uz plave već je, naprotiv, bio vođa njihova velikog rivala HAŠK-a, popularnih akademičara. S druge strane, njegov je stariji brat Rudolf Hitrec, bio jedan od stupova Gradjanskog. Mlađi Hitrec za prvu je momčad HAŠK-a zaigrao već sa 16 godina, dok je sa 17 nastupio za reprezentaciju Zagreba, a s 19 i u dresu jugoslavenske selekcije.

Posebno su u pamćenju njegova dva pogotka slavnom Zamori u dvoboju odigranom 1931. godine na igralištu Concordije u današnjoj Kranjčevićevoj kad je najbolja izabrana momčad Zagreba svladala Madrid s 2:1. Bila je to ujedno prva noćna utakmica odigrana u Zagrebu. Hitrec je, dakle, bio – dvostruki strijelac.

Nenadmašni dribler, igrač poteza i vica, a pritom i snažnoga garda, silovita udarca... Tako su ga opisivali svjedoci vremena podsjećajući da je bio jednako atraktivan i ubojit i u ulozi spojke i isturenoga napadača.

Svoj je prvi mandat u HAŠK-u zaokružio kao 20-godišnjak kad je otišao u Grasshoppers iz Züricha. Karijeru mu je kasnije prikočio lom noge uslijed čega se vratio u Zagreb, prvo u Špartu, a potom ponovno u HAŠK. U tom je drugom mandatu s akademičarima osvojio naslov jugoslavenskoga prvaka 1938. godine kad su privremeno „detronizirali“ Gradjanski.

Nakon Drugoga svjetskog rata HAŠK je nastavio djelovanje pod imenom Akademičar jer je morao nestati nacionalni prefiks. Kako su HAŠK ionako u žargonu nazivali akademičar, to je postao i službeni naziv nakon rata. Hitrec je i tada nastavio raditi u Akademičaru i u istom uredu, a i s istima suradnicima kao i u predratnom HAŠK-u, bili su tu Bruno Knežević, Dragutin Friedrich, Ivica Medarić... Upravo su Hitrec i Medarić pomogli i u organizaciji Dinama pri čemu je Hitrec, paralelno sa svojim osnovnim poslom u Akademičaru kao nastavku HAŠK-a, bio angažiran u ulozi tehničkoga referenta, odnosno pročelnika nogometne sekcije plavih organiziravši prve treninge na igralištu ZET-a.

Hitrec je u igračkima danima, još 1939. godine, ipak zaigrao i za Gradjanski. Momčadi purgera pomogao je kao gost u prijateljskoj utakmici protiv tada snažne Vienne, koja je bila na mini-turneji u Zagrebu. Gradjanski je pobijedio s 3:1 pri čemu se i sam Hitrec upisao u strijelce.

Dinamova je nogometna škola svojedobno dobila naziv Hitrec-Kacian po uzoru na Icu Hitreca i još jednoga nekadašnjega sjajnog i, nažalost, prerano preminulog nogometaša, Ratka Kaciana. Pomoćni teren podno istočne tribine maksimirskoga stadiona i danas nosi naziv Hitrec-Kacian.