Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

PSK logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Slavljenik

Sretan rođendan želimo našem Marijanu Brnčiću

Blistao je na Kantridi pa je preko zagrebačke Grabe došao do Maksimira i dohvatio – europski trofej. Nekadašnji Dinamov branič, stoper, libero, zadnji vezni, maksimirski univerzalac iz slavne generacije iz 1967. godine, Marijan Brnčić, ovoga je petka, 23. srpnja, navršio 81 godinu  GNK Dinamo ovom mu prilikom od srca čestita rođendan i želi sve najbolje.

Plavoj družini priključio se u ljeto 1966. godine, upravo u doba kad se zahuktavala momčad koja će te sezone osvojiti Kup velesajamskih gradova.

Rođen je u Triblju kraj Crikvenice i prvih je pet prvoligaških sezona igrao u dresu Rijeke. Svojim je izvedbama na Kantridi dogurao i do reprezentacije za koju je na kraju upisao 10 nastupa.

Unatoč tome što je karijeru gradio u Rijeci, dječački mu je san bio zaigrati u Dinamu. Sam je priznao da mu je bilo žao što u plave odaje nije došao i prije svoje 26. godine. Istina, u grad Zagreb se doselio dvije godine ranije, i to zato što je prihvatio poziv tadašnjega prvoligaša Trešnjevke gdje je nastupao s još dvojicom kasnijih suigrača iz Dinama – Brankom Gračaninom i Hrvojem Jukićem.

Uostalom, još je u dresu Trešnjevke zadivio javnost pri čemu su neki mediji isticali da je upravo Brnčić, uz partizanovca Velibora Vasovića, u tom trenutku bio najbolji obrambeni igrač u Jugoslaviji. Trebao je biti siguran putnik na Svjetsko prvenstvo 1962. godine u Čileu gdje je jugoslavenska reprezentacije dogurala do polufinala. Brnčić još nije navršio ni 22 godine, a bio je na pripremama i imao praktički osigurano mjesto u kadru za SP. Snove mu je, međutim, ugasio lom patele lijeve noge na utakmici protiv Crvene zvezde na Kantridi. Tako je, umjesto na SP u Čileu, završio u bolničkoj sobi sa suigračem iz Rijeke, Miroslavom Ćirom Blaževićem, koji se tih dana oporavljao od ozljede meniska.

Brnčić je bio eksplozivan, oštar, ali ne i grub branič. Krasio ga je dugi korak i brza transformacija u napad. I sam je isticao da voli bijeg po krilu. Najbolje se, pak, osjećao u dresu s brojem tri na mjestu lijevoga beka. Iako je zapažene nastupe imao i u Rijeci, isticao je da je najveće radosti doživio tek dolaskom u Dinamo. Nažalost, nedugo nakon osvajanja pokala i blistave igre u Leedsu, morao je na odsluženje vojnoga roka.

Upravo je Brnčić autor akcije kojom je Dinamo otključao Juventusovu bravu u Zagrebu u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Kupa velesajamskih gradova. U četvrtoj je minuti projurio lijevom stranom, ubacio „na drugu vratnicu“, a Marijan Novak glavom pogodio za 1:0.

U svom je prvom maksimirskom mandatu igrao do 1969. godine, potom prešao u belgijski Waregem gdje nastupao sa Slavenom Zambatom, da bi u sezoni 1972/'73. ponovno odjenuo Dinamov dres. Vratio se u Belgiju i odigrao tri sezone za Kortrijk. Za plave je upisao 122 utakmice i pritom, slično kao u majici Trešnjevke, ordinirao na različitim mjestima u momčadi – od centarhalfa, preko lijevoga beka, libera, stopera, zadnjeg veznog...

Nastupio je na Olimpijskim igrama 1964 godine. Nakon igračke je karijere postao trener, radio u riječkoj nogometnoj školi, a prvu momčad Rijeke vodio je do naslova pobjednika Kupa 1979. godine što je jedan od najvećih uspjeha u povijesti kluba s Kantride.


 

Kopirano!