Sto godina plave boje: prva utakmica u plavome dresu!

Upravo ove subote zaokružili smo stoljeće „maksimirskog bluesa“. Ili preciznije – stoljeće maksimirskih bluza. Na današnji dan, 13. travnja, prošlo je točno stotinu godina od prve utakmice u kojoj je purgerski klub zaigrao u plavim dresovima kao svojoj službenoj garnituri.

  Stotinu godina, dakle, traje ples „plavih bluza u ritmu bluesa“, a sve je počelo 13. travnja 1919. godine, i to baš na maskimirskom travnjaku. Suparnik je bio engleski York Lancaster.

   Prvi plavi dresovi osvanuli su u svjetljiim tonovima, Gradjanski je zaigrao u nebeskoplavoj garnituri. Ta je nijansa plave tada bila poznata pod nazivom „modra“. Štoviše, i u klupskim je pravilima, tadašnjem statutu, pisalo da je službena boja kluba – modra. U takvoj je garnituri, primjerice, Gradjanski pobijedio i Barcelonu u gostima 1923. godine, a nekoliko mjeseci kasnije prešao klasičnu plavu boju.

   Bio je to, u svakom slučaju, estetski “boom“: efektni svijetloplavi dresovi sa zašivenim tadašnjim pravokutnim klupskim grbom uz ondašnji modni krik u svijetu sporta – vezicu podno ovratnika po uzoru na britanske klubove kao svojevrsne „trendsetere“.

  Izbor je bio jasan: plava je boja grada Zagreba pa je i razumljivo da je to boja kluba sa snažnim purgerskim štihom. Uostalom, još od 1896. godine službeni grb Grada Zagreba plave je boje.

  Prethodno je Gradjanski koristio različite varijante dresova. Na okupljanju neposredno po osnutku kluba 1911. godine, na premijernoj trening utakmici na Tuškancu, purgeri su istrčali u prugastim žuto-crvenim dresovima. Bili su to ponešto tamniji tonovi koji su „naginjali“ na bordo-narančaste. Klub je potom koristio i narančaste, prugaste žuto-plave sve dok 1919. nije preuzeo plavu kao stalnu službenu boju.

  Zanimljiv je, međutim, „kotač povijesti“ koji se vrti u krug: ambijent uoči dvoboja protiv York Lancastera nudi jasnu analogiju i s ovim modernim vremenima što je vidljivo i iz tadašnjih medijskih napisa. U izvješću s prve utakmice u kojoj je Gradjanski zaigrao u plavim dresovima možemo pročitati zanimljiv „štiklec“:

  „U svim brojevima našeg lista uzdišemo za igralištem. Taj naš vapaj mogao bi konačno dočuti g. načelnik i poraditi oko toga da grad Zagreb dobije dolično igralište. Tko je vidio ono nepregledno mnoštvo svijeta u Maksimiru, onaj interes kojim je publika pratila tok igre, mogao se i nadalje uvjeriti da ono igralište apslutno ne odgovara prvorazrednim potrebama.“

  A, kakav je bio ugođaj u i oko Maksimira?

  „Zanimanje za Engleze bilo je razumljivo veliko. Veći dio ulaznice (tribine) pribavilo si je općinstvo prije nedjelje. Na sam dan igre, odmah poslije objeda otpočelo je hodočašćenje u Maksimir. Neugodno se doimlje da gradska općina ni na takove dane ne pušta tramway do Maksimira već ga zaustavlja kod Medjašne ceste. Govorimo o interesu tisuće i tisuće ljudi ako apeliramo na gospodu gradske oce da na dane utakmice dadu općiti električnu do Maksimira.  Tako je jedan dio publike već u donjoj Ilici jurišao na tramway, neki sretnici mogaše ugrabiti mjesto, ako ne u nutri, a ono bar na stubama kola. Drugi moradoše pješice, pa se je kroz Maksimirsku cestu valjala čitava kolona ljudi prema igralištu. Zanimiv pogled pružila su i ona mnogobrojna kola i automobili, koji u dugom redu voziše prema igralištu. Fijakeri imaše dobar dan, ta oni se ne žacaju zahtijevati za jednu vožnju 70 K – dakle za onamo i natrag 140 K! Usprkos tome nije se nigdje moglo dobiti kola! Sat prije početka utakmice bile su tribine pune. U lijevom kutu igrališta svirala je vojnička glazba pješačkog puka, koja je kratila publici vrijeme. Nešto prije pola 4 izadjoše Englezi, burno pozdravljeni od publike, u crvenima dresovima s prišitim grbom kraljevine Britanije na lijevoj strani prsiju. Gradjanski nastupio je u novim plavim dresovima.“

Zagreb, 13. 4. 1919.

Prijateljska

Gradjanski – York Lancaster 4:2 (1:2)

Stadion Maksimir

Gradjanski: Vrdjuka, Schiffer, Ferderber, Feldbauer, Vrbanić, Vragović, Dujan, Granetz, Perška, Kinert (c), Pejnović

York Lancaster: Robinson, Tooby, Wilkinson, J. Williams, Abbott (c), Crouch, Hance, L. Williams, Bowles, Koech, Evans

Sudac: Milan Graf, Gledatelja: 7.000