Zagrebački sportski simbol na izdisaju

Dirljiva je bila naslovnica tadašnje popularne SN revije: na jednoj polovici Mihovil Nakić u plavom košarkaškom, a na drugoj Snješko Cerin u plavom nogometnom dresu. Cibona i Dinamo, dva zagrebačka simbola, dva plava „licitarska“ srca, tada su, u ljeto 1982. godine, osvojili naslov prvaka, zajedno smo pjevali nogometnu „nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad“ i košarkašku „u gradu pod Gričem za slavu što sja...“ I u Domu sportova i na maksimirskim tribinama vijorile su se i Cibonine i Dinamove zastave.

Posebno zanimljiva poveznica dvaju zagrebačkih sportskih simbola: nogometaši Gradjanskog su, baš kao i košarkaši Lokomotive, kasnije preimenovane u Cibona, počeli na igralištu na – Tuškancu. Gradjanski je prvi trening održao pored gradskoga vodovodnog rezervoara, a košarkaši stotinjak metara niže pored kasnijeg popularnog Saloona...

Osamdesete su bile doba stvaranja snažne europske Cibone, svojevrsnoga zagrebačkog sportskog pokreta koji je kulminirao dvama uzastopnim naslovima europskoga prvaka 1985. i 1986. godine. Na krilima nenadmašnoga Dražena Petrovića, ujedno gorljivoga Dinamova navijača, Cibona je postala i europski brend.

Uostalom, dovoljno je prisjetiti se i same Draženove emocije kad je, još kao NBA igrač, najavljivao:

– Kako je prošla Cibona, tko je postigao poene? Vratit ću se, jednom ću se vratiti. Barem na kraju karijere. Godina, dvije. U Cibonu.

A danas? Pita li danas itko za Cibonu? Nekako tiho, na rubu sportskih stranica, bez ikakve pompe, Cibona polako gasne... Danas tek možemo pročitati da je klub u teškoj financijskoj situaciji, da su otpušteni trener, igrači i cijela radna zajednica uz dodatak da će biti vraćeni čim se za to stvore uvjeti.

– Sigurno je da sam zamišljao drugačiji kraj karijere, ali što je tu je. Ovo su neke mjere koje su se morale poduzeti zbog situacije s koronom. Nadam se da će se trener Ivan Velić vratiti na klupu Cibone kad sve ovo prođe. Mislim da je i dogovor takav. Da će se i on i ostali vratiti u klub kad se situacija normalizira – istaknuo je kapetan Cibone, Marin Rozić, u razgovoru za 24 sata.

Dašak optimizma ponudio je trener Ivan Velić koji je naglasio kako se sve napravilo u dogovoru s klubom.

- Situacija nije toliko dramatična kako se postavlja, s klubom smo sve dogovorili pošteno i gospodski. Nisam želio biti teret na leđima kluba, teško je vrijeme u svijetu, pa tako i kod nas, pandemija koronavirusa sve nas je natjerala da promislimo o važnim stvarima u životu. S klubom imam odličan odnos i na ovaj sam način želio pomoći,' kazao je Velić u razgovoru za Sportklub. 

Cibona već dugo ne igra u europskim natjecanjima, u regionalnoj ligi gorljivo se bori za ostanak i danas se samo sa sjetom prisjećamo velikih rezultata kad su pred „vukovima“ ničice padali i Real, Barcelona, Žalgiris, Virtus Bologna, Milano, CSKA...

Kad je Cibona redovito igrala u Europi, čak bila jedini klub s 20 uzastopnih sezona u Euroligi, bila je često izložena napadima dijela medija uz tezu da – nije dovoljno dobra. Danas je sve utihnulo... Ovakva valjda nikome ne smeta? 

GNK Dinamo i ovim putem daje punu podršku gradskoj sportskoj instituciji s nadom da je ovo tek prolazna faza nakon koje će se Vukovi vratiti još jači i bolji na ponos svih građana grada Zagreba.