Šime Vrsaljko

Nakon osvajanja naslova prvaka, a uoči uzvratne utakmice polufinala Kupa popričali smo s našim bočnim igračem i hrvatskim reprezentativcem Šimom Vrsaljkom. Otkrio nam je Šime svoje nogometne početke, koji treneri su utjecali na njegov razvoj, kako je vidio Dinamo u Ligi prvaka, koji su mu planovi za budućnost i još mnoge zanimljive teme.

Idemo od tvojeg početka u Maksimiru. Koliko si dugo u Dinamu i kako je izgledao tvoj razvoj u mlađim kategorijama?

Poziv iz Dinama sam dobio kada sam imao 14 godina i naravno da sam odmah došao. Što se tiče mlađih kategorija, igrao sam nekoliko pozicija, a dugo godina sam bio zadnji vezni i to je zapravo bilo mjesto na kojem sam najviše i igrao. Kako sam išao stariji i približavao se juniorima te kasnije prvoj momčadi tako su me treneri stavljali na desnu stranu gdje sam se odlično snašao i na kojoj i danas igram.

Ima li neki trener u mlađim kategorijama kojeg bi posebno istaknuo?

Svakako da ima i zapravo je svaki trener s kojim sam radio utjecao na moj razvoj; više ili manje. Istaknuo bih gospodu Jozu Bandića i Dinka Jeličića kao i Royja Ferenčinu koji me trenirao u Lokomotivi.

Koliko ti je, kao mladom igraču, značila posudba u Lokomotivu?

Meni je to jako puno pomoglo jer golema je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. Lokomotiva mi je odlično poslužila za prilagodbu na seniorski nogomet i kada sam se vratio u Dinamo bio sam puno bolji igrač od onoga koji je otišao na posudbu. Osim toga, Lokomotiva i posudba su puno pomogli i drugim igračima, a ne samo meni tako da se to već mnogo puta pokazalo kao odličan potez.

Prošle sezone si bio sjajan, izborio se za mjesto u Dinamu i reprezentaciji, a onda su došle ozljede. Imaš li dojam da su ozljede ne zaustavile, ali možda usporile tvoj razvoj?

Došlo je do pada u formi nakon ozljede od koje mi je dosta dugo trebalo za oporavak. Onda je došao i taj crveni karton u Švedskoj zbog kojeg sam izgubio kontinuitet utakmica i nije mi bilo lako vratiti se u formu i uhvatiti željeni ritam. Sve to skupa kulminiralo je da u toj prvoj polusezoni nisam bio u vrhunskoj formi i toga sam svjestan. Sada se pak dižem, osjećam se fizički sjajno i igram sve bolje te sam siguran kako ću biti još bolji.

Obzirom da kao bočni igrač imaš puno defenzivnih i ofenzivnih zadataka kada nisi na vrhuncu nekako se to više vidi nego možda na nekoj drugoj poziciji.

Istina, bočnima je uvijek tako. Čim samopouzdanje i forma nisu na vrhuncu i malo se manje probija strana - odmah se to "jako" vidi. Kažem, dižem se u formi, samopouzdanje mi se vraća i siguran sam da ću već u utakmicama pred nama biti onaj stari; još i bolji.

Dinamo je u Šibeniku osvojio naslov prvaka, momčad je u polufinalu Kupa, a u jesenskom dijelu je nastupao u Ligi prvaka. Kako si zadovoljan sezonom koja se bliži kraju?

Jako sam zadovoljan i mislim da bi svi trebali biti. Ponovno smo uvjerljivo osvojili naslov prvaka, igrali smo Ligu prvaka s najboljim klubovima Europe, a vjerujem da ćemo i u Kupu otići do kraja. Gledajući ukupnu situaciju oko nas, mislim da svi u Dinamu možemo biti jako zadovoljni. Dinamo je veliki klub s velikim ambicijama i svi skupa smo na sjajnoj pozornici za kakve god bilo tko od nas ambicije imao.

Unatoč sjajnim rezultatima, Dinamo, nažalost, često igra pred više praznim nego punim tribinama. Kako se to odražava na igrače?

Mislim da je to jedan od problema u cijeloj ligi, a svaki igrač u sebi treba pronaći motiv za utakmicu. Nije publika jedini motiv koji imaju igrači iako je svakako jedan od većih jer veći je užitak igrati kada ima više ljudi na stadionu, ali veći motiv treba biti želja za pobjedom. Recimo, mi sami sebi u našoj ligi trebamo zadavati ciljeve kao što je sada cilj ne primiti gol do kraja sezone. Primili smo ga protiv Zagreba, ali to nije bilo u prvenstvu. Ipak, želimo do kraja sezone više ne primiti pogodak.

Misliš li da bi Dinamo igrao bolje da su tribine pune svaku utakmicu?

Da je više ljudi, pune tribine, dobro navijanje - da, mislim da bi svi skupa bolje igrali.

Obzirom da je Dinamo ove sezone igrao Ligu prvaka, smatraš li da bi plasman u Europsku ligu sljedeće sezone bio loš rezultat?

Mislim da ne bi. Veliki je uspjeh igrati Ligu prvaka, ali bome i Europsku ligu. Naravno, Liga prvaka je bila nešto posebno i kruna silnog rada i truda, no plasirati se u Europsku ligu je isto teško. Mi ćemo napraviti sve da još jednom budemo dio europske elite i u Zagreb dovedemo najbolje momčadi, no ukoliko se plasiramo u Europsku ligu - to bi isto bio odličan rezultat.

Svi igrači vjeruju i nadaju se novom plasmanu u Ligu prvaka. Isto tako se nadaju kako su Modri izvukli iskustva iz ovog nastupa i kako će drugi put bolje.

Puno toga ovisi o grupi koju ćemo izvući i klubovima koje će nam ždrijeb donijeti. Mislim da smo bolji nego prije, zreliji i iskusniji za taj jedan nastup u Ligi prvaka i sigurno će nam biti lakše nego prvi put.

Dinamo je nakon 12 godina ušao u Ligu prvaka, a ti si zbog kartona i ozljeda propustio veći dio.

Svakako da mi je to teško palo i utjecalo na mene. Toliko sam jako želio igrati Ligu prvaka i onda kada smo se plasirali sam zbog kartona i ozljeda propustio veći dio. Onda sam zbog neigranja ispao iz forme i zbog toga još manje igrao, ali sve je to sastavni dio nogometa i života. Jedan dan si gore, a drugi si dolje, no to je sve iza mene i vraćam se jači nego prije.

Obzirom da je Dinamo izuzetno dominantan u domaćem prvenstvu onda europske utakmice dođu kao škola. Što si ti naučio u tim silnim europskim utakmicama koje Dinamo svake godine igra?

Europske utakmice su dosta drugačije i bolje od onih koje igramo u domaćem prvenstvu. Mislim da je najveća razlika u tome što u europskim utakmicama protivnik kaznu svaku našu pogrešku. Zapravo je to dosta jednostavno: što bolji protivnik to im manje treba. Recimo, u Ligi prvaka je to dovedeno do savršenstva jer se svaki naš i najmanji pogrešan potez u kretanju, pokrivanju igrača ili dodavanju kažnjavao šansom ili pogotkom. Naravno, igra se i puno brže.

Sedmo uzastopno prvenstvo je već osigurano i sada ostaje borba za Kup. Prva polufinalna utakmica sa Zagrebom završila je remijem u Maksimiru.

Bilo je malo čudno vrijeme, a taj Kup je uvijek jedno posebno natjecanje. Ne znam kako bih to opisao... Takav je nogomet. Ipak, mislim da smo bolja ekipa i da ćemo proći u finale.

Bliži se ljeto pa tako i prijelazni rok, a u jednom od prošlih si se spominjao kao jedan od kandidata za odlazak. Razmišljaš li o odlasku iz Maksimira?

Mislim da je bolje da me se ne spominje u tom kontekstu i ne volim da se piše o tome. Na meni je trenirati i raditi, a hoće li transfer doći sada ili za nekoliko godina to mi je manje važno. Naravno da je svakome od nas cilj otići dalje i napraviti veliku karijeru u inozemstvu, ali ja sam mlad i zaista se ne zamaram time. Iskreno, uopće ne razmišljam o tome.

Za kraj, malo o reprezentaciji. Očekuješ li minutažu na Europskom prvenstvu u Ukrajini i Poljskoj i što očekuješ od Hrvatske?

Mislim da bi bilo glupo od mene reći da očekujem igrati na Europskom prvenstvu, ali isto tako nije neka mudrost ako kažem da svakako želim ići na Euro i tamo predstavljati Hrvatsku. U reprezentaciji ima dosta igrača koji su tamo dulje od mene i zaslužili su igrati. Ja sam još mlad i trebam čekati svoju priliku, a koliko ću je dugo čekati - odlučit će izbornik. Što se pak tiče reprezentacije, imamo zaista tešku skupinu u kojoj su kvalitetne momčadi, ali imamo jako dobru momčad, željnu uspjeha i vjerujem u odličan rezultat.