Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Prije točno 20 godina, 7. lipnja 1993. pored Ingolstadta u Njemačkoj u teškoj prometnoj nesreći poginuo je jedan jedini i neponovljivi Dražen Petrović.
Bio to jedan od onih trenutaka kojega ćemo se svi vječno sjećati: sekunda kada ste saznali da je poginuo Dražen. Toga "običnog" lipanjskog ponedjeljka ratne 1993. godine svijet kao da je stao, a pitanje koje se vjerojatno toga dana postavilo najviše puta u povijesti bilo je "pa zašto baš on?".
"Uvijek je bio užitak igrati protiv Dražena. Imali smo neke sjajne partije jedan protiv drugoga i strašno mi je žao što ih više neće biti. Kratko vrijeme je proveo u SAD-u, ali kao jedan od prvih europskih igrača u NBA-u pokazao je svima da mogu" – Michael Jordan.
"Dražen je bio veliki strijelac, brz i ničega se nije bojao. Nije se bojao šutirati, nije se bojao trenutka. Nije se bojao ničega" –Â LeBron James.
Iz Šibenke, preko Cibone i Real Madrida pa do Portlanda i Netsa u NBA-u Dražen je bio jedinstven. Njegova ljubav prema košarci, neviđena upornost i predanost radu, ali i golemi talent bili su nešto što je osvajalo, nešto što je gotovo bilo opipljivo. 30, 40 pa sve do legendarnih 112 poena protiv Olimpije bili su Draženova realnost, a on je to radio tako da je izgledalo lako. Onako kako to rade najveći.
Nakon što je "zaludio" Šibenik, s Cibonom osvojio Europu te potom oduševio i Madrid, a reprezentaciju prvo 89. u Zagrebu odveo do europskog zlata da bi onda 90. u Argentini vodio do vjerojatno najdominantnijeg zlata u povijesti svjetskih prvenstava – bilo je vrijeme za NBA.
Svakako je bitno naglasiti kako u to vrijeme u Americi gotovo nije bilo europskih igrača te ih nisu cijenili, a sličan tretman imao je i Dražen u svojem prvom NBA klubu, Portland Trail Blazersima. Nakon što je dvije sezone minute dobivao "na kapaljku", odlazi u New Jersey Netse i tamo pokazuje svu raskoš svog talenta i jednom za vječnost "razbija američko razmišljanje o europskim košarkašima". Nakon njega za sve Europljane koji su ga slijedili ništa više nije bilo isto.
"Nema boljeg motiva od izazova. Ako me izazoveš – onda ću te zgaziti. Tako bismo mogli opisati kakav je Dražen bio sportaš" – Dino Rađa.
''Možda se malo hvalim, ali smatram se najboljim šuterom svih vremena. No, jedan je ipak bio bolji od mene. Išao mi je na živce jer ga nisam mogao razumjeti što govori, ali mi se uvukao ispod kože. To je pokojni Dražen Petrović, najbolji šuter kojeg sam ikad vidio'' –Â Reggie Miller.
"Bilo je jako puno utakmica u kojima se pobjednik odlučivao na kraju i uvijek bi on bio taj koji je htio uzeti loptu i pucati. Svima je to odgovaralo i osjećali smo se mirnima kada bi lopta bila u njegovim rukama jer smo znali da on ne poznaje strah i da će zabiti" -Â Chuck Daly.
Odličnu 1992. okrunio je srebrnom olimpijskom medaljom u Barceloni kada je od Hrvatske bio bolji tek jedini pravi američki Dream teampredvođen Michaelom Jordanom, Larry Birdom, Karlom Maloneom, Patrickom Ewingom, Magic Johnsonom i drugim zvijezdama.
Njegov rad, upornost i sportski duh o kakvima se može samo maštati doveli su ga na vrh, ali na koncu i koštali života. Kapetan kakav je Dražen bio nije htio propustiti kvalifikacijski turnir u Poljskoj na kojem bi Hrvatska i bez njega lako izborila plasman. Ali Dražen je htio biti tamo. Dražen nikada nije išao lakšim putem. Presjedanje u Frankfurtu, Dražen u posljednji trenutak izlazi iz aviona, odlučuje se naći s djevojkom i ići autom, kiša, skliska autocesta, kamion… Ostatak, nažalost, svi znamo.
Bilo je to sigurno jedno od najtužnijih jutra u povijesti. Jutro kada nas je napustio (po)najveći hrvatski sportaš svih vremena, košarkaški Mozart.
"Prije 20 godina umro je čovjek, ali rodio se mit", pisalo je u španjolskoj Marci. Slobodno možemo dodati:Â mit koji će trajati vječno.
Počivao u miru kapetane.
Â
Foto: Anto Magzan / PIXSELL