Andrijašević: Sjajno se osjećam, želim razmišljati samo o nogometu i napredovati

Dinamo je ovoga ljeta doveo nekoliko pojačanja, ali jedno od njih posebno je zainteresiralo javnost. Naravno, radi se o bivšem dokapetanu Hajduka Franku Andrijaševiću. Nakon što je nekoliko tjedana u Dinamu i odigrao par utakmica u Sloveniji smo sjeli s našim novim veznjakom i vrlo otvoreno porazgovarali o svemu.

Odmah za početak krenimo s onim što najviše zanima navijače i javnost: kako to da si došao u Dinamo?

Odmah u glavu, ha? (smijeh, nap.a.) Znao sam da se nešto "kuha", ali nisam bio u kontaktu s ljudima iz Hajduka niti mi je itko išta javio. Kada mi je moj menadžer rekao da ima nešto u tome sam zvao u klub i rekli su mi da dođem. Došao sam i rekli su mi da su prihvatili ponudu Dinama, da je situacija takva da je upitno hoće li me trener Tudor stavljati u igru sljedeće sezone i odlučio sam se prihvatiti ponudu Dinama i doći u Zagreb.

Koja ti je bila prva reakcija kada ti je menadžer javio da postoji interes Dinama i da bi mogao završiti u Zagrebu?

Moram priznati da sam bio ponosan i da mi je bilo drago. Često se prošlih godina spominjao interes Dinama, ali nikada nije bilo ozbiljno. Kada je na kraju sve dobro prošlo i kada sam potpisao ugovor sam osjećao kao da mi je pao kamen sa srca. Odahnuo sam… Ne opterećujem se ničime nego samo razmišljam o nogometu i to je sve što nogometaš može poželjeti. 

Nisi bio sretan niti igrački jer nisi dobivao minutažu kakvu si smatrao da zaslužuješ. Objasni malo tu situaciju i što se događalo u tvom bivšem klubu.

S trenerom Krstičevićem je sve bilo u redu i svakako bih mu zahvalio na svemu. Imali smo nekih nesuglasica koje smo riješili u četiri oka, ali uvijek mi je dao do znanja da sam bitan za klub i njega. Dolaskom trenera Tudora sam očekivao da će se nastaviti moj napredak i tako je i krenulo, ali nije dugo trajalo. Nisam prošao pripreme zbog ozljede i zato nisam igrao na početku, ali kada sam se vratio sam zabio četiri pogotka u tri utakmice i općenito su svi bili zadovoljni mojom igrom. Naravno, nije najbitnije što je pisalo u medijima, ali kako sam igrao i radio na treninzima sam zaslužio igrati, a onda sam završio na klupi. To me je smetalo kod trenera Tudora - nedostatak komunikacije. Da mi je došao i objasnio što radim krivo, na snimci pokazao gdje krivo stojim, krivo se krećem ili slično onda bih mogao to popraviti; ništa. Recimo, na treninzima smo nešto radili i kada dođe utakmica ja bih to radio i na terenu. Ako to nije prolazilo i rezultat nije bio dobar imao sam osjećaj kao da se uvijek mene gledalo "pod povećalom", upiralo prstom i čekalo na kiks da bi me se maknulo. Zašto? To nije pitanje za mene nego za trenera Tudora. Uglavnom… Nakon derbija sam ja pitao njega zašto ne igram i rekao mi je da su došli Bukva i Iluridze koji su ispred mene, a ja u drugom planu. Iz momčadi je maknuo Anđelkovića i mene da bi nakon šest mjeseci klub raskinuo ugovore s istim tim pojačanjima, a trener Tudor je u svlačionici nama rekao "kako se nisu nametnuli". Kako sada to? Nas je maknuo zbog njih, oni su igrali, a mi izgubili pola godine da se na kraju "oni ne bi nametnuli". 

Kako gledaš na komentare Marija Maloče koji je rekao kako "igračima Hajduka nije mjesto u Dinamu"? Inače, isti Maloča je prošao brojne mlađe kategorije u Nogometnoj školi Dinama prije nego što je otišao u Hajduk.

Mislim da je mogao ostati na "ne bih htio to komentirati" kako je i počeo odgovor na to pitanje. Po meni, nije lijepo na takav način govoriti o prijatelju. Neću reći "zabiti nož u leđa", ali jednostavno smatram da je trebao poštivati moju odluku; posebno on koji zna u kakvoj sam bio situaciji i zna sve. Nije on netko izvana tko je čuo da je igrač Hajduka prešao u Dinamo pa je to onako površno rekao i osudio. Iskreno, nije mi to bilo lijepo čuti od njega jer smo dobri prijatelji. Čuli smo se nakon toga i na neki način to riješili, ali svejedno moram reći da me pogodilo. Trebao je reći: to je njegova odluka, sigurno zna zašto je to napravio i nije na meni to komentirati. Bez obzira na to što će ga kao kapetana Hajduka 50 puta pitati isto pitanje. Iz poštovanja prema meni je to trebao tako reći jer da je situacija bila obrnuta tako bih ja rekao za njega.

Svjestan si kako prelasci iz Dinama u Hajduk i obrnuto često sa sobom vuku i, možemo to tako reći, "nesportske stvari".

Bez obzira na sve što će netko reći, za mene je Dinamo korak više u karijeri i svi koji znaju situaciju će me podržati. Puno ljudi me zvalo nakon toga i čestitalo jer znaju situaciju u klubu, što se događalo i zašto sam to napravio. Znam da će biti onih drugih koji će sve to površno gledati i "suditi", a ja uvijek kažem da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Teško može netko iz Dinama otići u Hajduk ili obrnuto, a da ne bude "krivih pogleda" i loših komentara, ali znam sve što sam napravio i znam da je bilo korektno s moje strane. Ja znam zašto sam došao u Dinamo i mogu se mirno pogledati u ogledalo prije spavanja. 

Nekoliko puta si rekao kako "u Hajduku nije bilo sve kako treba". Što misliš pod time?

Ne radi se samo o financijskim problemima u kojima je klub jer to nije moja stvar komentirati. Mogu govoriti o svom primjeru gdje u dosta situacija nisu bili pošteni prema meni iako sam im često izlazio u susret; jednostavno nisu bili korektni prema meni. Očekivao sam više od ljudi u klubu.

Toliko o prošlosti... Okrenimo se budućnosti, a tvoja budućnost je – Dinamo. Kako si zadovoljan s ovih par tjedana što si u najtrofejnijem hrvatskom klubu?

Zaista su me svi odlično prihvatili i svaka im čast na tome; od svlačionice gdje sam već znao neke igrače pa do ljudi u klubu. Općenito, ovdje je zdrava sredina i to je ono što mi je najviše nedostajalo. U Hajduku sam bio 16 godina, ali zadnjih par godina atmosfera jednostavno nije kako treba biti. Ja samo  želim razmišljati o nogometu, trenirati, raditi i napredovati. U Dinamu mi je to omogućeno i imam osjećaj kao da je sve na meni; koliko ću raditi toliko ću igrati i biti sve bolji. Općenito je puno drugačiji pristup ovdje i to mi se sviđa: puno se priča s igračima i to je odlično. Sam si spomenuo da je Dinamo najtrofejniji klub i naravno da me to privuklo jer trofeji su oni za što svaki sportaš radi i živi. Dinamo je klub koji je devet godina zaredom prvak, svake godine igra Ligu prvaka ili Europsku ligu i jako sam sretan što ću biti dio toga.

Što očekuješ u Dinamu? Na tvojoj poziciji u veznom redu je velika konkurencija, a na pripremama si znao igrati i na krilu.

Igrat ću bilo koju poziciju koju trener traži od mene; najbitniji je rezultat cijele ekipe. Recimo, jedan Jerko Leko koji ima sjajnu karijeru, prošao je toliko klubova i igrao za reprezentaciju igra desnog beka jer je to potrebno za momčad. To pokazuje kakva je ovo momčad i da je bitan samo rezultat cijele momčadi; ne i pojedinci. Ponavljam, drugačije je kada ti trener dođe i objasni svoju ideju i razloge zašto je nešto napravio, a ne da nemaš pojma što se događa. Ako treba igrati na krilu jer nedostaje nekoliko igrača onda ću to igrati, ali naravno da se najbolje osjećam u sredini terena i tamo mogu najviše dati. Ovo je Dinamo, logično da je velika konkurencija i to nas samo može sve skupa učiniti boljim igračima. Svaka utakmica će biti "borba" za poziciju i mislim da u takvoj situaciji možemo svi napredovati, a momčad imati odlične rezultate. Uglavnom, svi su na dobiti.

Sada jedno od najdražih pitanje igračima: koje su ti najbolje, a koje najlošije strane?

(smijeh, nap.a.) Znam da mi se spočitava brzina kao mana. Vjerujem da mogu malo napredovati po tom pitanju i radim na tome, ali mislim da je to ipak većim dijelom urođeno. Uostalom, neki dan je Ivan Rakitić potpisao za Barcelonu, a brzina mu nije najjača strana, zar ne? Jednostavno se s nekim drugim stvarima i segmentima u igri nadomjesti nedostatak brzine i igrač može biti itekako koristan za momčad. Svatko ima prednosti i mane… Prednosti? Mislim da imam dobar pregled igre i udarac nogom odnosno glavom, a taktički sam dosta "obrazovan".  

Koga od suigrača si znao otprije i s kim se najbolje slažeš?

Znam da će zvučati kao floskula, ali stvarno su me svi odlično prihvatili i osjećam se odlično ovdje. Otprije sam znao Antolića, Ademija, Čopa i još neke, s nekima sam bio na "bok" na utakmicama i tako... Kažem, stvarno su super svi dečki, sjajno su me primili iako sam "od dole" (smijeh, nap.a.) Trenutno sam cimer s Brozovićem koji je kasnije došao i tako... Upoznajemo se još svi skupa.

Kako ti se čini ova momčad Dinama i koliko može daleko?

Stvarno imamo jako dobru momčad. Za svaku poziciju konkurira nekoliko igrača, "guramo" jedan drugoga naprijed i da budemo još bolji. Ima puno mladih igrača koji "grizu" na svakom treningu i dali bi sve da dobiju priliku... Baš je spoj svega i vjerujem da može dobro završiti.

Za kraj, što očekuješ od svoje prve sezone?

Nadam se trofejima; neću valjda ja biti taj koji će prekinuti niz naslova (smijeh, nap.a.) Šalim se... Rekao sam već da Dinamo iz godine u godinu osvaja trofeje i naravno da su nam oba domaća trofeja i ove godine glavni cilj. Što se tiče Europe, što dalje – to bolje; u bilo kojem europskom natjecanju. Osobno? Najvažnije je ovo što sam dosada rekao odnosno da momčad ostvari dobre rezultate, a onda ću i ja sigurno biti sretan. Naravno, svatko od nas bi volio što više igrati pa tako i ja tako da ću na svakom treningu davati sve od sebe kako bih se nametnuo. Ponavljam, u Dinamu je igračima sve omogućeno i možemo razmišljati samo o nogometu tako da je sve na nama.

Taman kada smo mislili da je gotovo, Franko je postavio pitanje.

Mogu li ja nešto dodati za kraj? (smijeh, nap.a.) Htio bih se zahvaliti svim trenerima i gospođama koje rade u Hajduku te ih sve od srca pohvaliti. Skidam im svima kapu jer znam kakvi su ljudi i što prolaze. Kada sam odlazio sam se s nekima uspio pozdraviti i bilo je dosta emotivno; one koje nisam vidio ću imati priliku vidjeti drugi put. Kada gledam njihov rad i trud moram reći da su za mene oni prava slika Hajduka; oni su za mene Hajduk. Svaka čast navijačima zbog svega što su napravili, ali te gospođe koje svaki dan žive i rade za klub i treneri u mlađim kategorijama zaslužuju veliko priznanje. Moj transfer? Sigurno da mi je drago što sam tako mogao pomoći i njima omogućiti financijska sredstva. Osim moje odštete sam se i odrekao određene svote pa mislim da sam i time još jednom bio korektan prema klubu.