Antolić: "Živim san svakog zagrebačkog dečka"

Nakon niza pehova, ozljeda, dugogodišnjeg mukotrpnog rada i upornosti Domagoju Antoliću se uloženi napor napokon počeo vraćati. Sjajni zagrebački vezni igrač izborio se za svoje mjesto u momčadi Dinama, igra sve bolje, zabija golove i diže se u formi kao i cijela momčad. Između domaćih i europskih ispita porazgovarali smo s "dečkom iz Gajnica" o Dinamu, nogometu i drugim temama.

Kako se osjećaš? Igre su u posljednje vrijeme sve bolje.

Da, stvarno sam zadovoljan iako uvijek želim još više i bolje; znam da mogu. Nekakva kriza koju smo imali je iza nas, igramo sve bolje, dobivamo utakmice i vratilo nam se samopouzdanje tako da su stvari puno bolje. Naravno, svakom igraču je lakše igrati kada cijela momčad igra dobro.

Kako si zadovoljan svojim statusom u momčadi?

Moram priznati da sam jako sretan. Naravno, svaki igrač želi što više igrati, ali u Dinamu imamo jako puno utakmica tako da ima mjesta za sve igrače. U Lokomotivi sam prošlih sezona više igrao, no tamo nije bilo europskih utakmica, a i puno je drugačije igrati u Dinamu. Kažem, skupio sam 15-tak nastupa u svim natjecanjima ove sezone i za igrača na mojoj poziciji je to u redu.

Objasni malo to "puno je drugačije igrati u Dinamu".

Prije svega, tu je ogroman pritisak. Osobno nemam nekih velikih problema s tim, ali očekivanja u Dinamu su zaista ogromna. Ako dio poluvremena nismo ti koji dominiramo i "gazimo" protivnika – ne piše nam se dobro. Naravno, Dinamo je veliki klub, najveći klub u Hrvatskoj i jednostavno je tu letvica jako visoko postavljena tako da se igrači vrlo brzo nauče na te kriterije.

Reci malo više o tome kako je tebi kao zagrebačkom dečku igrati u Dinamu.

Nisam ja jedini; ima nas dosta. Pivarić, Zelenika, Šimunović, Brozović, Halilović, Brodić, Leko... Dosta se čuje "kaj" u svlačionici (smijeh, nap.a.) Ma to je ostvarenje sna svakog klinca u Zagrebu; i puno šire nego u Zagrebu. Od prvog trenutka kada sam kao klinac počeo igrati nogomet sam maštao o tome da igram za Dinamo i zaista sam jako sretan što mi se san ostvario. Naravno, trebalo je puno, puno rada, odricanja i naravno sreće, ali isplatilo se.

Kako je izgledao tvoj nogometni put?

Počeo sam igrati nogomet u Ponikvama, na igralištu u kvartu da bi nakon par godina treniranja dobio poziv Dinama i, naravno, prešao sam u Maksimir. To je skroz drugi kraj grada pa sam jako puno putovao, a tata, deda i svi ostali iz obitelji su me stalno vozili s jednog kraja grada na drugi, no sve se isplatilo.

Imao si puno problema s ozljedama koje su te usporile, ali srećom ne i zaustavile.

Da, baš sam imao dosta problema s metatarzalnom kosti koja mi je pucala čak četiri puta u tri godine tako da je samo oporavak ukupno trajao više od godinu dana. Čak mi je jednom pukla i sa šarafima u nozi, ali sve to je sada iza mene, ne razmišljam o ozljedama i prošlosti nego samo o budućnosti koja će, siguran sam, biti samo sve bolja.

Koliko ti je u razvoju pomogla posudba u Lokomotivu?

Jako puno, tu nema nikakve dvojbe. Mladom igraču je najbitnije igrati, u Lokomotivi sam dobio kontinuitet utakmica koji mi je jako puno značio i sigurno ne bio igrač kakav sam danas da nije bilo tog iskustva.

Što misliš o kvaliteti lige ove sezone?

Svakako je liga 10 puno kvalitetnija i bolje su momčadi pa nam je i teže pobjeđivati; posebno u gostima. Sada su nam gotovo sva gostovanja stvarno neugodna i nije lako igrati dva puta u Splitu, Rijeci, Istri, Zadru... To su sve teška gostovanja i naravno da je liga zanimljiva. Ipak, siguran sam da  ćemo se uskoro "odljepiti" od pratnje i napraviti bodovnu razliku već do zimske stanke.

Dinamo vidiš kao glavnog kandidata za naslov, a što misliš o ostalim klubovima? Kako vidiš rasplet prvenstva?

Naravno da smo mi glavni favoriti jer smo najbolji i želimo devetu godinu zaredom biti prvaci. Što se tiče ostalih, puno je ostalo do kraja, ali jasno se vidi da su Rijeka, Split, Hajduk i Lokomotiva sve "tu negdje momčadi". Očekivano, ja bih najviše volio da Lokomotiva bude druga s obzirom na to da sam nekoliko godina nosio njihov dres i još uvijek imam puno prijatelja tamo. Ipak, nekako mi se Rijeka čini kao nešto kvalitetnija momčad od ovih ostalih iako se i Split diže nakon nešto lošijeg početka. U svakom slučaju će biti zanimljivo.

Modri su najbolja momčad u Hrvatskoj, a gdje "zapinje" u Europi?

To nije lako pitanje i ne znam što bih pametno rekao, a da nije već puno puta rečeno. Sanjali smo Ligu prvaka i htjeli biti dio toga, ali na ovoj, vrhunskoj razini se kažnjavaju i najmanje pogreške; najbolje smo to vidjeli protiv Austrije, a onda u uzvratu nismo imali niti sreće. Općenito u utakmicama Europske lige stvarno nismo imali sreće jer su sve ove prve tri utakmice mogle završiti drugačije. Černomorec smo odigrali odlično poluvrijeme i onda u 15-tak minuta nastavka sve prokockali, u Bugarskoj je bila jedna od najčudnijih utakmica koju sam igrao i tko god je gledao zna da 3:0 nije bio realan rezultat, a od PSV-a smo bili bolji u Zagrebu. Na koncu kada se sve pogleda smo zaslužili više od jednog boda, ali imamo priliku u Eindhovenu popraviti stvari iako smo svjesni da će biti teško. Kažem, trebamo zaboraviti što je bilo i okrenuti se budućnosti.

Kada smo već kod budućnosti, reci nam za kraj gdje se vidiš za par godina?

Gdje? Nakon karijere svakako u Zagrebu... Što se tiče bliže budućnosti, tu sam doma, počeo sam igrati za klub koji volim i uživam ovdje. Naravno, život je nepredvidljiv, posebno nogometaša, tako da nitko ne zna što budućnost nosi, ali uživam u Dinamu i Zagrebu. Praktički sam tek počeo igrati i želim s Dinamom osvojiti još puno, puno trofeja.