Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
Dinamo je protiv kijevskog imenjaka u "nemogućim vremenskim uvjetima" odigrao borbenu i jako dobru utakmicu te u još jednoj "filmskoj završnici" došao do velikog boda. Boda koji je prekinuo sve ružne priče u kojima su mnogi uživali, bod koji je skinuo golemi pritisak s igrača i boda koja je pokazao Modrima da su na pravom putu. Ukratko, jako bitan bod.
Dinamo je osvojio bod u Ligi prvaka! I što sad kada Modri više nisu na "nuli"? Što će sada pričati i pisati svi oni koji su uživali u kopanju po povijesti i nalazili momčadi od kojih je Dinamo lošiji? Nije ni bitno. Modri su u nemogućim uvjetima pokazali zavidnu borbenost, nisu se predavali i nošeni navijačima koji su bili na tribinama jer vole klub došli su do remija protiv Dynamo Kijeva. E to je ono bitno.
Dakako, "dobronamjerni" će uvijek radije pamtiti Krunoslava Jurčića po 7:1 protiv Lyona nego po tome što je nakon 12 godina donio Ligu prvaka u Zagreb, a potom u elitnom natjecanju i osvojio prvi bod. S druge strane, Jurčić je tip čovjeka i trenera koji pamti sve, dobro i loše, te uči. Na koncu, teorija kako "da nije bilo Lyona i 7:1 ne bi bilo niti Dynama od utorka" nije daleko od istine; dapače. A sigurno ne bi bilo niti Dinama kakav je bio protiv Kijeva. Dinama koji 90 minuta, pa i više, vjeruje u svoje mogućnosti, cijelo vrijeme napada i na koncu biva nagrađen.
Ovaj bod koji su Modri osvojili pod vodstvom Krunoslava Jurčića zapravo je bod Ante Čačića. Gospodin Čačić je bio taj koji je posljednjih godinu dana slagao ovu momčad i sa svojim suradnicima svakodnevno radio da momčad protiv Kijeva izgleda kako je izgledala; uostalom, bez fige u džepu rekao je to i trener Jurčić nakon utakmice. Ipak, bilo je "zapisano" da taj bod osvoji baš Jurčić. On je bio taj koji je prošle godine, "u suradnji" s Ivanom Kelavom, u Švedskoj Modrima donio Ligu prvaka i "bilo je pošteno" da on bude zapisan kako trener koji je nešto osvojio u prestižnom natjecanju. Iskreno, vjerujem da uzastopni porazi u skupini nisu jedina neugodna tradicija koju će trener Jurčić u Maksimiru prekinuti.
Modri najbolje znaju koliko su se namučili i radili za ovaj jedan bod, ali i koliko još moraju za dva, tri ili šest novih, no isplati se. Njihovo slavlje nakon utakmice jasno je pokazalo koliko im je bilo stalo do prekida serije, koliko su željeli taj bod te na koncu - koliki im je pritisak pao s ramena. Igrači i stručni stožer znaju koliko su preko svojih leđa učili i pritom primali udarce sa svih strana da bi napokon prekinuli niz. A sve to "samo za bod". Bod koji ne "vrijedi kao pobjeda" niti je "srebro zlatnoga sjaja" kao što to vole reći naši mediji kojima "remi" ili "srebro" očito nisu dovoljno dobri, ali bod koji je ogroman poticaj za dalje te nagrada za uloženo i napravljeno. Prije svega, golemi pritisak je pao s leđa ovih mladića.
Isto tako, sinoć je atmosfera na Maksimiru, a naglasili su to svi igrači i trener nakon utakmice, bila sjajna. Na tribinama Maksimira bilo je tek oko 4 tisuće gledatelja, no "tek" nikako nije prava riječ. Bili su oni koji zaista vole Dinamo, oni koje niti "nehumani" uvjeti nisu spriječili da dođu pozdraviti svoje ljubimce i - isplatilo im se; svima, igračima i navijačima. Modri su se borili do posljednje sekunde, "poginuli" za remi i na koncu su svi skupa na Maksimiru slavili. Na trenutak, barem trenutak, u snježnoj idili Maksimira sve je bilo savršeno.
Dinamo je tako protiv Kijeva prekinuo ružan niz poraza i, vjerujem, najavio novi, puno ljepši niz: bez poraza u skupini Lige prvaka. Iako mnogi oni koji su na jučerašnju utakmicu došli "oboružani tekstovima" o dva nova "rekorda" - o nizu poraza i (ne)posjećenosti - neće s toliko entuzijazma i sreće brojati koliko će trajati novi niz, Modre to ne bi trebalo previše uznemiravati. Sinoć su pokazali kako imaju za koga igrati, za one ljude koji su ih po snježnoj mećavi došli bodriti odnosno za navijače, klub čiji grb nose i, na koncu, za sebe.
Upravo su ti navijači pokazali koliko vole Dinamo, a igrači su im pokazali što sve mogu kada imaju njihovu pravu potporu. Po snijegu koji je bio toliko snažan da je prekinuo utakmicu, navijači su nosili Modre do boda i velikog slavlja. Posprdni komentari a priori negativnih medija nakon utakmice na račun "pretjeranog slavlja" (!?) Modrih, kao i obično, najviše govore o njima samima. Netko tko ne zna što u sportu, poslu ili životu znači uspjeh naravno da ne zna niti proslaviti isti; a niti cijeniti tuđi. Dapače, tuđi posebno "peče".
Dinamo je tako osvojio bod koji navijačima, igračima i cijelom klubu znači puno više od samoga boda, bod koji je sjajan poticaj i podloga za dalje. Bod koji je ovim mladićima putokaz da su na dobrom putu, da kvalitetno rade i da će, ponekad prije odnosno ponekad kasnije, taj trud biti nagrađen.
Stoga ovaj bod nije "samo bod" već puno više.
FOTO: Marko Prpić / PIXSELL