Cleyton: Želim svaki vikend dobivati utakmicu i pomoći Dinamu ostati "pobjednički klub"

Svega par minuta nakon što je potpisao ugovor s Dinamom sjeli smo s Alexandrom Silvom Cleyton. Simpatični Brazilac se na tečnom engleskom predstavio navijačima, pričao o svojoj karijeri, kako je došao u Dinamo te mnoge druge zanimljivosti.

Dobro došao u Dinamo! Kako se osjećaš nakon što si službeno postao igrač Modrih?

Jako sam sretan što sam ovdje. Čuo sam puno o klubu, svi govore biranim riječima o Dinamu i Zagrebu tako da sam zaista zadovoljan što sam postao dio ovako velikog kluba. Jako mi se sviđa kako su me ljudi ovdje dočekali, pregovori su bili korektni i jako sam zadovoljan što sam došao u Dinamo.

Cijeli posao u vezi tvog dolaska u Dinamo je napravljen dosta brzo.

Prije par tjedana sam preko prijatelja i bivšeg trenera Roberta Prosinečkog čuo da je Dinamo zainteresiran za mene, a nakon što sam se malo raspitao sam odmah znao da želi potpisati za Dinamo. Pričali su mi kako se radi o velikom klubu i krasnom gradu tako da nisam previše razmišljao i odmah sam rekao da želim doći u Dinamo.

Navijači znaju da igraš poziciju ofenzivnog veznog, ali reci još nešto o tome kakav si nogometaš.

Teško je pričati o sebi (smijeh, nap.a.). Što reći? Trudim se pomoći momčadi ostvariti što bolji rezultat, a naravno da svaki igrač u momčadi imaju svoju zadaću koju mora obaviti. Moja je stvoriti prilike za suigrače te sam prijetiti protivničkim vratarima. Kažem, nije lako pričati o sebi, više volim pričati na terenu.

Jesi li čuo za kojeg igrača Dinama?

Ne znam točno tko igra u Dinamu, ali znam da se radi o velikom klubu koji tradicionalno ima puno igrača iz svoje škole koji onda idu u najveće svjetske klubove. Sviđa mi se igrati s mladim igračima, a koliko sam vidio kada su dečki prolazili i sada u ekipi ima veliki broj mladih igrača. Dobro poznajem Rukavinu s kojim sam igrao u Grčkoj, ali čujem da on odlazi, no sigurno ću se brzo sprijateljiti s novim suigračima.

Brazilci su uglavnom poznati kao "veseli ljudi" koji vole i društveni život. Što ti radiš u slobodno vrijeme?

Svaki igrač je za sebe: netko voli biti s obitelji, netko s prijateljima, a netko vani u klubovima. Svatko je drugačiji, ali mislim da je najvažnije da svatko profesionalno odrađuje svoj posao. Što se tiče mene, oženjen sam Marijom iz Grčke, a sin, Marko, ima 4 godine tako da sam više obiteljski čovjek. Upravo to i je jedan od razloga što sam odlučio otići iz Turske i doći u Zagreb je moja obitelj. Čuo sam sve najbolje o Zagrebu koji je prava metropola, ali i siguran grad. Mislim da je za igrača jako važno biti sretan van terena, a ja mogu biti sretan samo ako je moja obitelj sa mnom. Uostalom, znam da Dinamo ima odličnu školu pa je ovo sigurno najbolje moguće mjesto da mi sin počne trenirati nogomet (smijeh, nap.a.).

Misliš li da tvoje iskustvo s obzirom na to da imaš 30 godina može biti bitno u ostvarivanju ciljeva kluba?

Mislim da danas godine u nogometu i općenito sportu više nisu presudne. Ako igrač profesionalno radi, trenira i živi onda mu karijera može dugo trajati na visokom nivou. Postoji bezbroj igrača koji sa 37 ili 38 igraju najbolji nogomet u karijeri tako da i ja planiram još dugo igrati. Odlično se osjećam, nikada nisam imao nekih problema s ozljedama i vjerujem da najbolje od mene tek dolazi.

Sam si nekoliko puta rekao da je Dinamo veliki klub pa su tako i očekivanja ista takva.

Znam da se ovdje priznaju samo pobjede i to mi je samo dodatna motivacija kao i prilika za napredovati. Želim igrati u takvoj momčadi, želim svaki vikend dobivati utakmicu i želim pomoći Dinamu ostati na ovako visokoj razini. Znam da je Dinamo "pobjednički klub" i nadam se da će sa mnom tu i ostati. Zapravo, naučio sam se u Panathinaikosu na visoke ciljeve jer svaki puta kada nismo dobili utakmicu je bila atmosfera kao da "je netko umro". To mi je puno draže i u skladu s mojim načinom razmišljanja nego igrati u klubovima koji su porazi "normalni".

Pobjede znače i trofeje pa će tako u Dinamu gotovo sigurno obogatiti svoju "riznicu trofeja".

Svakom sportašu je vrh i cilj osvojiti trofej; to je ono za što se radi i trenira cijele godine. Osvojio sam prvenstvo i Kup s Panathinaikosom te Kup s Larissom; na taj sam posebno ponosan jer je bilo zaista jako teško doći do trofeja s manjim klubom. Kažem, veselim se izazovima u Dinamu, jedva čekam igrati i dobivati utakmice svaki vikend, a nakon osvojenih domaćih trofeja ćemo pokušati što dalje doći u Europi.

Opiši malo kako je izgledao tvoj odlazak iz Brazila u Grčku.

Počeo sam u Fluminenseu da bi sa 17 godina prešao u svoj lokalni klub Jakary, manji klub čiji je vlasnik bio Grk. Kupili su klub, uložili u trening centar i nakon što sam dobro igrao su me pozvali u Grčku u drugi klub čiji je isti čovjek bio vlasnik. Imali su velike ambicije, htjeli su ući u prvu ligu i otišao sam u Europu. Eto, sada sam već deset godina u Europi, imam grčko državljanstvo i obitelj. Naravno, roditelji su mi u Brazilu, ali obitelj, prijatelji i svi su u Europi. Jednostavno mogu reći da sam "cijeli život" izgradio u Grčkoj.

Imaš li možda za kraj neku poruku navijačima?

Želim poručiti navijačima da ću dati sve od sebe svaku utakmicu i nadam se da će navijači biti zadovoljni sa mnom i ponosni na rezultate momčadi.