Cvijeće u spomen na „plavog 9“, Slavena Zambatu

Fotografija s pokalom i decentnim smiješkom... Takvog ćemo ga uvijek pamtiti: pokal kao simbol sportskoga uspjeha i prepoznatljivi gard uglađenoga gospodina.

Ove subote, 29. listopada, proći će točno dvije godine otkako nas je zauvijek napustio naš nezaboravni Slaven Zambata, jedan od ponajboljih nogometaša u raskošnoj Dinamovoj povijesti, ali ponajprije naš – prijatelj.

Tim je povodom Dinamova delegacija u petak, uoči puta na prvenstvenu utakmicu predviđenu za subotu u Osijeku, posjetila posljednje počivalište našega Slavena u Aleji velikana na Mirogoju položivši cvijeće i zapalivši svijeće.

Dinamovo je izaslanstvo pritom otkrilo i novi nadgrobni spomenik našem nogometnom velikanu na kojem se nalazi i njegova prepoznatljiva fotografija s pokalom Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. Klupsku su delegaciju predvodili predsjednik Mirko Barišić, predsjednica uprave Vlatka Peras i članica uprave Amra Peternel. U pratnji su, između ostalih, ovom prilikom bili i njegovi suigrači iz slavnih dana: Rudolf Belin, Fahrija Dautbegović i Želimir Stinčić.

Naš je Slaven do zadnjega trenutka bdio uz svaku Dinamovu utakmicu, pratio svaki potez svojih nasljednika, emotivno komentirao nastupe svakoga igrača. Takav je bio naš Zambi, jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, napadač sa stilom, kapetan proslavljene generacije iz 1967. godine, jedan od onih koji su gradili i stvarali povijest ovoga kluba...

POVIJESNE 1967. BIO JE NEZAUSTAVLJIV

Popularni „plavi devet“, omiljeni maksimirski centarfor, jedan je od glavnih junaka spektakularnoga lova na pokal Kupa velesajamskih gradova. U devet je nastupa šest puta tresao mrežu, vukao je momčad, lomio suparničke obrane...

Rođen je 24. rujna 1940. godine u Sinju, a ljubav prema plavoj boji razbuktao mu je njegov prvi trener u Sinju, Branko Dragaš, raniji veliki navijač Gradjanskog, koji je poznavao i kao igrače volio Franju Wölfla, Milana Antolkovića, Ivana Jazbinšeka i brojne druge purgere... Sudbina je htjela da mu upravo Jazbinšek bude prvi trener u Dinamu, a da ga baš Antolković kasnije afirmira u udarnom sastavu.

Kad su u ljeto 1964. godine Dražan Jerković i Željko Matuš otišli u vojsku, Zambata je s nepune 24 godine postao najmlađi kapetan u dotadašnjoj klupskoj povijesti.

Nakon 10 godina provedenih u Dinamu, tri je igrao u Belgiji: dvije u Waregemu, zajedno s Marijanom Brnčićem, suigračem iz maksimirskih dana, i jednu u Crossingu. Potom se nakratko vratio u Dinamo, a nakon nekoliko ozljeda i dviju operacija otišao je u austrijski Villach gdje je 1974. završio karijeru.

S Dinamom je nastupio u finalu KVG-a 1963., četiri godine kasnije i osvojio pokal, a pritom dohvatio i četiri naslova pobjednika Kupa: 1960., 1963., 1965. i 1969. Za plave je, prema vlastitoj evidenciji, odigrao 393 utakmice i postigao 264 gola.