Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
U Haulikovoj ulici bilo je toliko ljudi da ni bicikl nije mogao proći. Nekadašnji popularni Dinamov branič Branko Gračanin i danas se u detalje sjeća velebnoga dočeka maksimirskih nogometaša nakon osvojenoga europskog pokala.
– Ma, ni bicikl nije mogao proći. Bili smo na balkonu u klupskim prostorijama u Haulikovoj i dobili gromoglasni pljesak mnoštva okupljenih navijača. Pjesma se orila. Mislio sam da će se kuće srušiti okolo. Fantastičan doček – prisjetio se Gračanin.
Bilo je to neposredno po povratku iz Engleske gdje je tadašnji predsjednik Fife, Sir Stanley Rous, plavima osobno uručio pokal pobjednika Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je ubrzo preraslo u Kup Uefa, a kasnije u današnju Europa ligu. Tada je, dakle, natjecanje bilo pod okriljem svjetske nogometne federacije, a Uefa ga je preuzela 1971. pri čemu praktički niti nije mijenjala format niti sustav.
Upravo na današnji dan, 6. rujna 1967. godine, Dinamo je u gostima kod Leeds Uniteda izvukao 0:0 i obranio prednost od dva gola razlike iz prvoga, zagrebačkog dvoboja i tako osvojio pokal koji mu je u zadnji čas „izmaknuo“ četiri godine ranije kad ga je u dvjema finalnim utakmicama svladala Valencia.
– Kad smo sletjeli u Zagreb i kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na aerodrom... Cijelim putem, od Plesa do Zagreba, stajalo je mnoštvo ljudi uz cestu. Masa ljudi! Tek tada postaneš svjestan da si napravio stvarno nešto veliko – prisjetio se Marijan Čerček, tadašnji maksimirski tinejdžer i junak prve finalne utakmice.
Dinamo je, dakle, u prvom ogledu u Zagrebu pobijedio s 2:0, strijelci su bili Čerček i Krasnodar Rora, a 0:0 u uzvratu označilo je veliko slavlje čija “jeka i danas odzvanja maksimirskim odajama”.
Tadašnja Leedsova zvijezda Billy Bremner, igrač čiji spomenik danas krasi ulaz na znameniti Elland Road, hrabrio se motivirajućim najavama: “Istrgnut ćemo pehar iz Dinamovih ruku!” Nakon utakmice je promijenio diskurs: “Propustili smo priliku da u Leedsu osvojimo vrlo važan trofej, no ne treba zaboraviti da je Dinamo jedna od najvećih europskih momčadi i da je bilo teško postići nešto više od 0:0.”
Pred 45.000 gledatelja maksimirsku je obranu zapljusnuo žestoki Leedsov tornado u prvih pola sata. Negdje oko 30. minute u Dinamovu je kaznenom prostoru bilo 20 igrača. Junaci te večeri bili su vratar Zlatko Škorić, središnji obrambeni dvojac Mladen Ramljak i Filip Blašković... Bio je to tornado, ali s vrlo malo izravnih udaraca prema vratima. Dinamo je izdržao.
Engleski su mediji ocijenili plave kao izvanrednu momčad, taktički jaču i spretniju od domaćina.
Fifin je predsjednik Rous izjavio: “Dinamo zasluženo odnosi ovaj pokal. Prva utakmica u Zagrebu bila je kvalitetnija, zanimljivija, ljepša, ali ova u Leedsu bila je teža. Trebalo je izdržati sva ta iskušenja. Dinamo je boljom taktikom osujetio sve planove protivnika. Ovom se pobjedom uvrstio među najjače klubove u Europi!”
Yorkshire Post je pisao: “Obrana Dinama bila je veličanstvena i inteligentna. Leeds je očajnički pokušavao probiti se do gola što mu nije pošlo za rukom jer je pred sobom imao snažnog i kompletnog protivnika, u svakom pogledu nadmoćnijeg. Igrači Dinama u Zagrebu su bili bolji od Leedsa u napadu, a u Leedsu su tako savršeno i vješto postavili obranu da je bilo nemoguće probiti.”
Nakon poraza u Zagrebu slavni je Leedsov branič Jackie Charlton samouvjereno izjavio da je Dinamo momčad europske klase koja je imala sjajan dan, ali da ne sumnja u trijumf svoje momčadi. Trener Don Revie najavio je silovit juriš u uzvratu. To nisu bile prazne prijetnje. Leeds je bio moćan i neugodan suparnik. Osobito na svom Elland Roadu.
– Poznavajući ove dečke, gledajući ih i prije, bio sam uvjeren da ne mogu dostići naših 2:0. Međutim, malo se ipak zamisliš kad dođeš tamo na sam teren i kad te počnu stiskati. Ali, mi smo imali Škorića na golu. Imali smo Šilju Blaškovića. Imali smo Ramljaka... Mislim da su njih trojica odigrali svoju najbolju utakmicu ikad – govorio je Čerček.
Unatoč svemu, malo je nedostajalo da Dinamo pobijedi i u Leedsu. Denijal Pirić s dalekometnim je „projektilom“ uzdrmao gredu.
– Mi branimo svoj gol pa u kontri dođeš u poziciju na 30 metara, gdje mi naš kapetan Slaven Zambata sugerira „šutni, šutni, nabij je!“. Ja sam je sastavio tako da je prodrmala gredu! Na štetu, ipak nije ušla unutra, ali izmamila je uzdah na tribinama i malo je umirila Leeds i njihove igrače – prisjetio se Pirić.
Jedan od Dinamovih motora u toj sezoni, ujedno i strijelac u prvoj utakmici, Krasnodar Rora, posebno se prisjetio reakcije Leedsove publike:
– Predsjednik svjetske nogometne federacije Sir Stanley Rous vam predaje pehar i u tom je trenutku čitav stadion na nogama. I svi nam plješću! Tako nešto nismo doživjeli u Zagrebu niti nakon pobjeda protiv Juventusa. To je bilo nešto veličanstveno kako domaći navijači pozdravljaju suparnika.
Leeds, 6. rujna 1967.
Kup velesajamskih gradova, uzvrat
Leeds United – Dinamo 0:0
(prva utakmica: Dinamo – Leeds United 2:0)
Elland Road
Leeds United: Sprake, Bell, Cooper, Bremner, Charlton, Hunter, Reaney, Belfitt, Greenhoff, Giles, O'Grady
Trener: Don Revie
Dinamo: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora
Trener: Ivica Horvat
Sudac: Antonio Sbardella (Italija), Gledatelja: 50.000