Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Link za ponovno postavljanje lozinke poslan je na vašu E-mail adresu. Možete zatvoriti ovu stranicu i nastaviti oporavak računa putem linka.
Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.
Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun
Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite
Odabrali ste resetiranje lozinke
Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun
Postani dio Dinamove obitelji!
Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Prijavi se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici
Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:
„Skinuo sam mu jedanaesterac. Kako? Jednostavno – nisam čekao, ali se nisam ni suludo bacio. Nagnuo sam se, izazvao udarac baš tamo gdje sam i mislio. I obranio“, govorio je junak Dinamove pobjede Dražen Ladić.
Ne samo da je obranio jedanaesterac proslavljenom Ruudu Gullitu, u tom trenutku jednom od najboljih nogometaša svijeta, već je time spriječio vodstvo domaćih, i to pet minuta prije kraja utakmice... I ne samo to: tom je obranom ujedno otvorio i put Dinamovoj pobjedi koja je uslijedila samo tri minute kasnije. Na današnji dan, 4. travnja 1988. godine, maksimirski su nogometaši u prijateljskom ogledu na San Siru slavili s 2:1, i to protiv Milana, jedne od najmoćnijih generacija u povijesti nogometa.
Samo za ilustraciju: Milan je sezonu kasnije u gotovo istom sastavu osvojio naslov europskoga prvaka. Od 13 igrača koji su sudjelovali u pobjedi u finalnoj utakmici protiv Steaue sa 4:0, protiv Dinama su izostali jedino Frank Rijkaard i Roberto Donadoni. Protiv plavih su, dakle, igrali i Marco van Basten, Ruud Gullit, Franco Baresi, Mauro Tassotti, Carlo Ancelotti, Alessandro Costacurta, Paolo Maldini, Angelo Colombo, Giovanni i Filippo Galli, Pietro Paolo Virdis, Roberto Mussi, Mario Bortolazzi, ali i neki popularni igrači kojih nije bilo u finalu godinu kasnije kao Alberigo Evani i Claudio Borghi...
Milan je ubrzo nakon dvoboja protiv Dinama redom pobijedio Empoli kod kuće 1:0, Romu u gostima 2:0, potom Inter u gradskom okršaju također s 2:0, a pobjedom na stadionu San Paolo u Napulju u spektakularnoj utakmici nadvisio domaći Napoli s 3:2... Bio je to najslavniji Napoli u povijesti, tada aktualni prvak Italije, kojeg su predvodili Diego Armando Maradona i Antonio Careca. Milan je time svrgnuo Napolitance s vrha ljestvice i osvojio naslov prvaka.
Dinamo je, pak, na San Siro došao ohrabren dvjema pobjedama, prvo protiv Crvene zvezde na maksimirskom travnjaku 1:0 efektnim golom Harisa Škore uz njegov dojmljivi „sombrero“, a potom i u Beogradu protiv Rada s 3:0. Dinamo je pritom došao bez gotovo cijelog standardnog obrambenog reda, zbog ozljeda ili bolesti izostali su vratar Marijan Vlak, Vlado Čapljić, Mirko Lulić, Mustafa Arslanović...
Milan je Dinamovu mrežu zatresao u 41. minuti nakon akcije koju je pokrenuo Gullit na desnoj strani, proigrao Tassottija koji je ubacio u sredinu, a Virdis glavom s desetak metara zabio za vodstvo. Po sličnom je „obrascu“ izjednačio Vlado Kasalo u 58. minuti kad je, nakon ubačaja Stjepana Deverića iz kuta, glavom s pet metara lansirao loptu od grede u mrežu.
Plavi su pobjedu dohvatili u burnoj završnici, u 88. minuti pogotkom Mladena Munjakovića, Bilo je to samo tri minute nakon što je Ladić, letom u svoj donji desni kut, zaustavio Gullitov udarac s bijele točke. Munjaković je ukrao loptu Milanovu braniču Stefanu Navi, koji je nepunu minutu ranije ušao s klupe, sjurio se u protunapad desnom stranom i zakucao loptu u mrežu.
Zanimljivo je da je talijanska La Stampa potom pisala da je bolonjski sudac Mauro Felicani počastio Milanese kaznenim udarcem u 85. minuti jer je start Damira Lesjaka na Claudiju Balesiniju bio posve ispravan. Lesjak je, inače, na ovoj utakmici uspješno odradio težak zadatak – čuvati Gullita.
– Nismo se pribojavali slavnih imena, čak mi je žao što nismo bili kompletniji da još uvjerljivije pobijedimo. Ovo nam je svakako dobro došao ispit između dva prvenstvena kola, pružio nam je još više samopouzdanja uoči nastavka sezone. Ovakva iskustva uvijek su dobra – istaknuo je nakon utakmice Dinamov trener Miroslav Blažević.
Milanov strateg Arrigo Sacchi pohvalno je govorio o zagrebačkoj momčadi:
– Inače sam veliki zaljubljenik u jugoslavenski nogomet, ali sad mi baš nisu „ugodili“. Svaka čast Zagrepčanima, izvrsni su igrači, najviše su mi se svidjeli četvorka (Lesjak) i desetka (Škoro).
Ubrzo nakon ove utakmice Dinamu su se javili i Juventus i Napoli s idejom za prijateljskim dvobojem, a iako je s Napolijem načelno već i dogovoren datum, 18. svibnja, zgusnuti kalendar ipak nije omogućio odigravanje ovih utakmica.
No, plavi su mjesec kasnije gostovali u Londonu u prijateljskom dvoboju protiv West Hama. Popularni domaći vezist Geoff Pike opraštao se od „čekićara“ nakon 14 godina igranja u klubu. U oproštajnoj utakmici, upriličenoj u Pikeovu čast, Dinamo je pobijedio domaće 4:1.
Milano, 4. travnja 1988.
Prijateljska utakmica
Milan – Dinamo 1:2
Stadio San Siro; Stadio Giuseppe Meazza
Milan: G. Galli (46. Nuciari), Tassotti (87. Nava), Mussi, Ancelotti (82. Lantignotti), F. Galli (46. Costacurta), Baresi (46. Maldini), Evani (46. Colombo), Borghi, Van Basten (46. Bortolazzi), Gullit, Virdis (70. Balesini)
Trener: Arrigo Sacchi
Dinamo: Ibrahimović (46. Ladić), Cupan (73. Agić), Pavličić, Lesjak, Kasalo, Matić, Besek, Munjaković, Z. Boban, Škoro, Deverić
Trener: Miroslav Blažević
Sudac: Mauro Felicani (Bologna, Italija), Gledatelja: 30.000
Strijelci: 1:0 Virdis (41.), 1:1 Kasalo (58.), 1:2 Munjaković (88.)