Dan kad je nastao temelj današnjeg Dinamova grba

Bila je to estetski dotjerana i prilagođena inačica drevnog grba još iz doba dok je klub nosio naziv Gradjanski. Na današnji dan, 12. prosinca 1970. godine, službeno je nastao – današnji Dinamov grb. Ili preciznije: nastao je temelj današnjega grba iz čije je izvorne inačice u međuvremenu iskliznula mala crvena zvijezda.

Brzopotezni prikaz timelinea današnjeg grba izgledao bi otprilike ovako: prva skica i značka po uzoru na znak iz doba Gradjanskog zaživjeli su 1969. godine, grb je službeno prihvaćen na zimu 1970., na dresu se prvi put pojavio na proljeće 1971., a u ljeto 1990. osvanula je vizualno jednostavnija verzija bez crvene zvijezde.

Prve natruhe i obrise današnjeg grba nalazimo još u pravokutnom znaku Gradjanskog koji je trajao od 1912. do 1923. godine i u kojem su u gornjem lijevom kutu smješteni crveno-bijeli kvadratići, a desno od dijagonalne crte klupski inicijali na bijelom polju. Potkraj 1923. grb je poprimio kružni oblik, raspored elemenata ostao je jednak, a kako je klub u međuvremenu preuzeo plavu kao službenu boju, tako je i polje unutar grba postalo plavo. I to je, dakle, bio predložak za današnji znak.

Dinamo je prvih godina nakon rata koristio grb pravokutnog izgleda kao u onoj ranijoj spomenutoj verziji Gradjanskog iz 1912., a 1951. preuzeo novi znak u obliku štita, rješenje koje je potrajalo sve do 1970. Još je, dakle, krajem 1969. godine zaživjela ideja o promjeni tadašnjega klupskog znaka. Novi vizualni identitet je, sukladno, sugestijama tadašnjih klupskih autoriteta, morao simbolizirati sam klub, grad Zagreb i Republiku Hrvatsku. Kako su i u to vrijeme bile prisutne inicijative za povratkom imena Gradjanski, a politika ustrajala u tome da taj naziv nije prihvatljiv jer asocira na klasno društvo, osvanuo je svojevrsni kompromis: Dinamo je mogao kreirati grb po uzoru na doba Gradjanskog.

Upravo to se i dogodilo, purgerski je klub preuzeo novi grb naslonjen na vizualni identitet iz predratnoga doba. Kružni oblik simbolizira loptu, plava je boja grada Zagreba, kvadratići jasan hrvatski predznak, dok mali „d“ predstavlja simbolički i stilistički odmak od ostalih unificiranih heraldičkih rješenja s velikim „D“ kakve su imali mahom policijski istočnoeuropski klubovi imena Dinamo. U klupskom je Statutu stajao i precizan opis:

„Znak kluba je okruglog oblika, obrubljen crtom zlatne (žute) boje. Dijagonalnom crtom zlatne (žute) boje koja s horizontalom zatvara kut od 45 stupnjeva podijeljen je na dva jednaka dijela. Gornji dio znaka ima oblik šahovskog polja crveno bijele boje, a u donjem dijelu plave boje upisano je bijelo slovo 'd'.“

U to je vrijeme opis, dakako, podrazumijevao i malu crvenu petokraku „stidljivo“ smještenu između slova „d“ i hrvatskih crveno-bijelih kvadratića. Zvijezda je pritom bila gotovo i „kamuflirana“ jer je crvenom bojom zadirala na crveni kvadratić. Formiranje novoga znaka s jasnim hrvatskim elementima u ono je vrijeme bio gotovo revolucionaran pokušaj. Upravo taj grb, dakako bez zvijezde, Dinamo koristi i danas.

Idejni začetnici sadašnjega vizualnog identiteta još su 1969. godine bili dugogodišnji Dinamov kroničar Fredi Kramer i tadašnji glavni klupski operativac Otto Hofmann. Dinamov je službenik Franjo Ivkanec skicirao grb na osnovi zadanih elemenata: crveno-bijeli kvadratići, plava boja, okrugli oblik... Ideju su jednoglasno prihvatili svi u komisiji: sadašnji Dinamov predsjednik Mirko Barišić, Ante Todorić, Mato Došen i Ivo Prodan. Glavni je tajnik Hofmann tada u tvornici Bertoni u Milanu dao izraditi privjeske za ključeve s motivima novoga grba. Ipak, taj je vizualni identitet službeno zaživio u prosincu 1970. godine, dok se na dresovima pojavio na proljeće 1971.

Grb je prihvaćen 12. prosinca u dvorani tadašnjega Radničkog sveučilišta u Vukovarskoj ulici gdje je u devet sati ujutro održana Skupština kluba, a u 17 sati i svečana akademija. U večernjim je satima uslijedio prijem u smaragdnoj dvorani hotela Esplanade. Svečanost je vodio tadašnji predsjednik kluba Dragutin Božić, a održana je uz taktove himne Lijepa naša.

Sve se to događalo u „predvečerje“ Hrvatskog proljeća kao povijesnoga kulturno-političkoga pokreta pa je i otvaranje prostora crveno-bijelim kvadratićima bilo i najava nekih novih vremena. Uostalom, i sam je Božić u svom referatu na tadašnjoj Skupštini između ostaloga provukao: „Naša su nastojanja da se nogometni sport ne promatra izvan društvenih kretanja nego kao njegov sastavni dio, sa svim svojim društvenim i političkim aplikacijama.“

Klub je 1991. promjenom imena u nespretnu i povijesno neopravdanu kovanicu HAŠK Građanski zamijenio malo „d“ s inicijalima „HG“ što je potrajalo do nove promjene naziva u veljači 1993. godine. Croatia je, pak, od 1996. do 1999. koristila grb sa sličnim elementima, potom nakratko prešla na posve drukčiju verziju da bi se po povratku imena Dinamo na Valentinovo 2000. vratio stari i najpoznatiji grb.