Desetka i u Dinamu i u Milanu, osmica i u Dinamu i u Chelseaju

Prvo je Zvonimir Boban uzeo dres s brojem 10 u Dinamu, a potom i u Milanu i u hrvatskoj reprezentaciji... Uzeo je i kapetansku vrpcu, prvo u Dinamu, a kasnije i u Milanu i u hrvatskoj reprezentaciji... Kasnije je Mateo Kovačić uzeo dres s brojem 8 u Dinamu, a potom i u Chelseaju i u hrvatskoj reprezentaciji... Uzeo je povremeno i kapetansku vrpcu, prvo u Dinamu, a kasnije i u Chelseaju i u hrvatskoj reprezentaciji. 

Ovo su tek neki od „štikleca“ koji predstavljaju poveznice između „starih znanaca“, klubova koje je ždrijeb Lige prvaka ove godine smjestio u istu skupinu. Dinamu će se uz Chelsea FC s kojim su već apsolvirali prvi dvoboj, suprotstaviti i AC Milan i FC Salzburg čija je povijest također oplemenjena brojim ranijim i(li) kasnijim igračima i trenerima maksimirskoga kluba.

Milan i Chelsea su, primjerice, u Zagrebu gostovali još 1930-ih, i to u razmaku od samo godinu dana. Purgerski je klub, tada još pod nazivom Gradjanski, 27. svibnja 1937. ugostio Chelsea u prijateljskom dvoboju u kojem su Englezi pobijedili s 1:0. Bilo je to godinu nakon što je u Zagrebu gostovao Liverpool kojeg je, pak, Gradjanski nadigrao s čak 5:1. 

Milanezi su, pak, svratili 12. lipnja 1938. gdje su plavi, također u prijateljskom ogledu, slavili s 2:1 nakon što su imali i prednost od dva gola razlike. Štoviše, samo 17 dana ranije Gradjanski je gostovao u Italiji kod Milanova ljutog gradskog suparnika Intera, tada pod nazivom Ambrosiana Inter. I purgeri su u spektakularnoj utakmici u Milanu pobijedili s 4:3.

U zagrebačkom dvoboju protiv rossonera na loptu je natrčao August Lešnik i zakucao je u mrežu za vodstvo purgera. Ubrzo potom Lešnik je s vrha peterca poslao loptu visoko preko gola. Zanimljiv je bio novinarski opis drugoga gola purgera: “Kada je Siposu već dosadilo besposlenom na krilu, uletio je u sredinu, primio loptu, smotao tri, četiri Talijana kao špagete i opalio snažnim udarcem točno u lijeve rašlje. Talijanski se vratar spretno bacio i vratio udarac u polje, ali je Mariškina (Franjo Wölfl, op. a.) glava spretno dohvatila loptu i spremila neobranjivo u kut.”Gradjanski je na poluvremenu vodio s 2:0, Talijani kasnije u drugom dijelu pogodili vratnicu, a u 77. minuti Aldo Boffi smanjio za konačnih 2:1.

Dvoboj protiv Chelseaja 1937. bio je prvi nastup proslavljenoga vratara Franje Glasera u dresu Gradjanskog. Društvo iz Londona pobijedilo je s 1:0 u utakmici u kojoj je Gradjanski, unatoč porazu, igrao vrlo dobro i stvarao prilike. Zanimljivo je da je utakmicu u Zagrebu sudio tada poznati engleski djelitelj pravde, Walter Lewington. Nogometaši Chelseaja odsjeli su u hotelu Esplanade, došli su dva dana prije utakmice, trenirali na igralištu Gradjanskog, čak organizirali i dva izleta u zagrebačku okolicu... Utakmica je odigrana u četvrtak, između dva završna vikenda u državnom prvenstvu. Gradjanski je u tom trenutku već i matematički osigurao naslov prvaka, a tom prilikom zagrebačkoj je publici predstavio i veliko pojačanje, proslavljenoga vratara reprezentacije, Franju Glasera, koji je dotad nastupao za velikoga rivala purgera, beogradski BSK.

Najveće poveznice Dinama i ovih dvaju klubova svakako su Boban i Kovačić. Uostalom, Boban je u Milanu, ne računajući posudbu u Bari neposredno po prijelazu iz Maksimira na San Siro, proveo punih devet godina uz dojmljiv opus od jednog trofeja Lige prvaka, četiri naslova talijanskog prvaka i tri nacionalna Superkupa.

Poseban začin ipak je nezaboravni spektakl na oproštaju od igračke karijere. U njegovu su se veličanstvenom oproštaju 7. listopada 2002. godine u revijalnoj maksimirskoj utakmici sučelili „Dinamo 80-ih“ i „Milan 90-ih“ pri čemu je Boban za svaku momčad zaigrao po jedno poluvrijeme. Reviju je upotpunio i ogled „vatrenih“ protiv svjetskih zvijezda. 

Milanov su dres, dakako, nosila još dvojica znamenitih hrvatskih reprezentativaca: raniji Dinamov kapetan Dario Šimić koji je za rossonere igrao od 2002. do 2008. i Mario Mandžukić na proljeće 2021. Bili su tu i Dario Smoje, Alen Halilović i nekadašnji član Dinamove škole, Dražen Brnčić. Zanimljivo je da je u Zagrebu, ali ne u Dinamu, već u gradskom suparniku NK Zagreb, nastupao i raniji Milanov vezist Rodney Strasser iz Sierra Leonea.

U ovome trenutku u Dinamu je i 17-godišnji Matteo Tonon koji je, zajedno s dvije godine starijim bratom, Alessijom, došao izravno iz redova Milana. Prvo je u Zagreb „aterirao“ Alessio u listopadu 2020., dok je Matteo došao pet mjeseci kasnije.

Dinamo i Milan dvaput su se sučelili u glavnim Uefinim natjecanjima. U oba su slučaja uspješniji bili Milanezi. Slavili su u 1. kolu Kupa pobjednika kupova ujesen 1973. godine. Slavili su s 3:1 u Milanu i potom s 1:0 u Zagrebu. Uvjerljivi su bili i u zadnjem, 3. pretkolu Lige prvaka ujesen 2000. kad su na San Siru, nakon Dinamova vodstva pogotkom Renata Pilipovića, pobijedili s 3:1, a kasnije u Zagrebu s 3:0. Purgeri su, pak, bolji bili u Srednjoeuropskom, Mitropa kupu u sezoni 1966/'67., istoj onoj u kojoj su osvojili pokal Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je preraslo Kup Uefa, današnju Europa ligu. Plavi su u Zagrebu pobijedili s 1:0 golom Slavena Zambate a na San Siru izvukli 0:0 i prošli dalje.

Dinamo je, pak, u travnju 1988. godine slavio baš na San Siru. Bilo je 2:1 u prijateljskoj utakmici koju pamtimo po dva efektna poteza iz drugoga poluvremena, dvije minijature za nogometne romantike: Argentinac u Milanovu dresu, Claudio Borghi, „rabonom“ je izveo udarac iz kuta, a Dražen Ladić obranio jedanaesterac slavnom Ruudu Gullitu. Milan je Dinamovu mrežu zatresao u 41. minuti golom Paola Virdisa glavom. Po sličnom je „obrascu“ izjednačio Vlado Kasalo u 58. da bi plavi pobjedu dohvatili u burnoj završnici, u 88. minuti pogotkom Mladena Munjakovića, i to samo tri minute nakon što je Ladić, letom u svoj donji desni kut, zaustavio Gullitov udarac s bijele točke. Samo za ilustraciju: Milan je sezonu kasnije u gotovo istom sastavu osvojio naslov europskoga prvaka.

Pamtimo i prijateljski dvoboj iz Padove kad je Milan u kolovozu 1992. svladao tadašnji HAŠK Građanski s 2-1. Ipak, prvi dvoboj ovih momčad odigran je još u travnju 1924. kad su Milanezi kod kuće slavili s 8-2.

Zagrepčani su protiv Chelseaja u povijesti zaigrali samo jednom, i to u spomenutom ogledu iz 1937. Uz Kovačića još su dvojica igrača zaigrali za oba ova kluba: Mario Stanić i portugalski vratar Eduardo Carvalho.

Zanimljivo je da je vratar Eduardo izravno otišao iz Dinama u Chelsea nakon utakmice protiv – Salzburga. Dinamo je, pod vodstvom trenera Zlatka Cice Kranjčara, u ljeto 2016. izborio plasman u skupinu Lige prvaka i to nakon što je u play-offu preskočio Salzburg koji, eto, Zagrepčane sad čeka u grupnoj fazi. Tada je, nakon maksimirskih 1:1, Dinamo slavio u uzvratu u produžetku s 2:1. Domaće je u vodstvo doveo Valentino Lazaro u 22., izjednačio Junior Fernandes u 87. i tako odveo utakmicu u produžetak gdje je El Arabi Hilal Soudani u 95. zabio za prolaz plavih.

Dinamo i Salzburg sučelili su se i u ljeto 2009. kad su Austrijanci bili bolji u 3 pretkolu Lige prvaka. Dinamo je u gostima izvukao 1:1, ali je Mandžukić u sučevoj nadoknadi vremena zaradio drugi žuti karton i morao propustiti uzvrat u kojem su Austrijanci pobijedili s 2:1. Zanimljivo, samo pet mjeseci ranije odigrali su i prijateljsku utakmicu u Salzburgu gdje su plavi pobijedili s 4:3. Novi okršaj u Uefinim nadmetanjima uvjerljivo je otišao na stranu Austrijanaca koji su ujesen 2014. u skupini Europa lige pobijedili s 4:2 kod kuće i 5:1 u Zagrebu.

Dinamo je, pak, u ranijoj povijesti pobijedio reprezentaciju grada Salzburga u gostima u kolovozu 1961. s 2:1, potom slavio na njihovu terenu s 5:1 u ljeto 1980. godine, a bolji je bio i u siječnju 2006. na pripremama u španjolskoj Olivi s 4:1.

Svojevrsni pionir u poveznici ovih dvaju klubova je nekadašnji popularni Dinamov branič Josip Šikić koji je, nakon dva osvojena naslova prvaka s Dinamom prešao u Wacker Innsbruck, a karijeru završio u Austriji Salzburg. Štoviše, kasnije je momčad iz Mozzartova grada vodio i u trenerskoj ulozi 1972. i 1973. 

Zlatno razdoblje Austrije Salzburg bilo je pod vodstvom trenera Otte Barića, ranijega juniora Gradjanskog. Bili su finalisti Kupa Uefa 1994. godine kad ih je zaustavio milanski Inter. To je ujedno bio i najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Sezonu kasnije Barić je uveo Salzburg u njegovu prvu Ligu prvaka. Važnu ulogu u momčadi Salzburga pod Barićevom paskom imali su i raniji maksimirski igrači Nikola Jurčević i Mladen Mladenović kao i bivši Zagrebov napadač Damir Mužek. Za Salzburg su u povijesti nastupali još neki popularni dinamovci: vratar Želimir Stinčić, Slavko Kovačić, Mario Bonić, Dražen Besek, Damir Milinović, Zoran Pavlović, Nikola Pokrivač... Štoviše, Slavko Kovačić i njegov raniji suigrač iz NK Zagreb, Srećko Kurbaša, bili su dio struke kluba iz Salzburga. U ulozi glavnog trenera ondje je 2005. godine bio i raniji proslavljeni napadač Nikola Jurčević, koji je u sezoni 1993/’94. bio prvi strijelac austrijske Bundeslige. Zabio je 14 pogodaka koliko i njegov tadašnji suigrač Heimo Pfeifenberger.