Dinamo igra za žrtve potresa

Odlukom kluba, GNK Dinamo odriče se prihoda s utakmica protiv Varaždina (6.12.) i Lokomotive (14.12) u korist žrtava razornog potresa u Albaniji.

U dogovoru s veleposlanikom Republike Albanije u Hrvatskoj, gospodinom Rizom Poda, klub će prihod od prodaje ulaznica sa sljedeće dvije HNL utakmice uplatiti na poseban račun otvoren za pomoć žrtvama.

Spone Dinama i albanskog nogometa su velike I jake. Možda najviše pažnje privlači aktualni maksimirski kapetan Arijan Ademi, Šibenčanin albanskih korijena. Ademi je najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti, osvojio je 16 pokala pri čemu dijeli vrh povijesne ljestvice s Tomislavom Butinom i Mihaelom Mikićem, i to uz veliku mogućnost da krajem ove sezone postane i samostalni rekorder.

Još u doba jugoslavenske lige maksimirske je kibice šarmirao Kujtim Shala, napadač pristigao iz Prištine u kojoj je, primjerice, u jednoj sezoni u 31 nastupu postigao čak 15 pogodaka. Dakle, u prištinskoj momčadi, koja je u to vrijeme bila na začelju ljestvice, uspijevao je tresti mreže u gotovo svakoj drugoj utakmici. Shala je bio i ostao miljenik zagrebačke publike.

Prvi zapaženiji nogometaš albanskih korijena u dresu maksimirskoga kluba bio je raniji Hajdukov branič Vilson Džoni. Došao je u ljeto 1978. godine i odigrao odličnu sezonu. Džoni je, svojim prijelazom iz splitskoga kluba, postao svojevrsni pionir u transferima između tradicionalnih rivala. Dva desetljeća kasnije je, primjerice, sličan put imao i Ardian Kozniku, proslavljeni hrvatski reprezentativac albanskih korijena. Kozniku je nakon velike karijere u Hajduku i potom u Francuskoj, potpisao za maksimirski klub ujesen 1998.

I dok je Kozniku u Hajdukovu dresu bio prvi strijelac Hrvatske nogometne lige, i to u njezinom premijernom izdanju 1992. godine, Fatos Beqiraj taj je status dohvatio u ulozi Dinamova napadača. U sezoni 2011/’12. postigao je 15 pogodaka i time postao prvi strijelac lige. Beqiraj je rođen na Kosovu, ali nastupa za crnogorsku reprezentaciju. U maksimirskom je klubu proveo tri i pol godine.

U sezoni 2018/’19. značajan je doprinos Dinamovim europskim uspjesima, plasmanu u proljetni dio natjecanja u Europa ligi, pružio albanski branič rođen u Prištini, Amir Rrahmani. Iako je u mlađim uzrastima nastupao za Albaniju, Rrahmani je danas standardni član kosovske reprezentacije.

Zadnjih je godina za prvu momčad plavih debitirao i albanski ofenzivni vezist Endri Çekiçi, koji je prethodno prošao Dinamovu nogometnu školu.

U maksimirskom su klubu bila i dvojica albanskih imenjaka: Besnik Hasi i Besnik Prenga. Hasi je nastupao za mladu momčad početkom devedesetih, a šira ga javnost poznaje po kasnijim nastupima u belgijskom Anderlechtu, ali i kao trenera koji je čak tri kluba uveo u Ligu prvaka: Anderlecht, Legiju i Olympiacos.

Besnik Prenga u plavom je dresu igrao ujesen 1997. godine. Njegov je sin Herdi bio član Dinamove akademije. Sredinom je osamdesetih za Dinamo igrao Agim Cana, otac Lorika Cane, proslavljenoga albanskog reprezentativca i nekadašnjega člana PSG-a i Olympiquea iz Marseillea.

U suprotnom smjeru, dakle iz Dinama u Prištinu, svojedobno su se uputila dvojica igrača: Ismet Hadžić i Dragan Lepinjica, otac sadašnjega vazista Rijeke, Ivana Lepinjice.

Maksimirski se klub, dakako, često znao sučeliti s kosovskim i albanskim klubovima. Štoviše, u samo tri dana razlike plavi su dvaput poraženi protiv Trepče iz Kosovske Mitrovice. Bilo je to ožujku 1978. godine kad je Trepča , nakon jesenskoga poraza u Maksimiru s 0:4, prvo pobijedila u proljetnoj  prvenstvenoj utakmici s 2:0, a odmah potom slavila i u polufinalu jugoslavenskoga Kupa, i to boljim izvođenjem jedanaesteraca. Kasnije ju je u finalu svladala Rijeka.

I dok su zeleno-crni iz Kosovske Mitrovice samo jednu godinu igrali u prvoj jugoslavenskoj ligi, Priština je osamdesetih čak pet sezona provela u elitnom razredu. Iako je Dinamo u ukupnom međusobnom omjeru bolji, Priština je znala iznenaditi. Pobijedila je čak četiri puta, od čega triput na svom terenu, a jednom i u Maksimiru.

U službenim natjecanjima u bivšoj državi maksimirski je klub igrao protiv još jednoga kosovskoga kluba: u 1. kolu Kupa 1984. plavi su na svom terenu pobijedili Vlaznimi iz Đakovice.

Dinamo se u međunarodnim natjecanjima četiri puta susreo s predstavnicima Albanije. Na putu do osvajanja Balkanskoga kupa stajao mu je i imenjak, Dinamo iz Tirane. U objema međusobnim utakmicama u grupnoj fazi natjecanja Zagrepčani su pobijedili s istovjetnih 2:1.

Momčad Tirane, nekad poznata po nazivu 17. Nëntori, bila je suparnik plavima u pretkolu Kupa Uefa 1996. godine: Zagrepčani su slavili 4:0 na svom terenu i sa 6:2 u uzvratu.

Zadnja Dinamova prepreka na putu prema skupini Lige prvaka ujesen 2015. godine bio je albanski Skënderbeu iz Korçea. Plavi su oba puta pobijedili, 2:1 u gostima i 4:1 u Zagrebu. Skënderbeu je, međutim, uzvratio dvije godine kasnije kad je eliminirao Zagrepčane u play offu Europa lige. Bilo je 1:1 u Zagrebu i 0:0 u Albaniji pri čemu je Skënderbeu prošao dalje zahvaljujući pogotku u gostima. Bio je to ujedno prekid dojmljivoga Dinamova niza od čak 10 uzastopnih sudjelovanja u supinama Uefinih natjecanja.

Ove su godine, primjerice, Dinamovi nogometaši na pripremama u Turskoj svladali albanski Partizani iz Tirane s 2:1.