Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

FAVBET logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Dinamo danas broji 57762 članova i prijatelja kluba
Učlani se

komentar

Dinamo ima široku bazu i dobar temelj za novi europski pohod

Autor fotografije: Pixsell/Luka Stanzl

Kako se približava kraj prvenstva, analiziramo stanje pojedinih igrača u momčadi, pogotovo u kontekstu sjajnih rezultata ove sezone.

Na golu Bjelica ima tri sjajna vratara. Prvi je Domagoj Livaković koji ima tek 23 godine, ali već puno iskustva. Nebrojeno puta ove sezone pokazao je kvalitetu, a istaknuo se i u reprezentativnom dresu, protiv Engleske na Rujevici. U bliskoj budućnosti mogao bi postati i prvi vratar A reprezentacije.

Pored njega tu su jedan iskusniji vratar, Danijel Zagorac i jedan mladi talent, Dinko Horkaš.

Na poziciji lijevog beka Dinamo ima A reprezentativca Marina Leovca, ali i pouzdanog Marija Musu. Leovac je tu neupitno prvi izbor, radi se o ozbiljnom i školovanom beku bez izrazitih mana, a Musa je polivalentan igrač koji može pokriti više pozicija.

Na stoperskim pozicijama nalazi se najveća snaga kluba, a to su Dilaver i Teophile Catherine. Teško je uopće reći koji je od njih veći “ulov“ struke, jer su obojica sjajni. Dilaver je došao kao izrazite želja trenera Bjelice koji ga otprije poznaje. Osim što je zaista dobar stoper i što igra bez oscilacija, Dilaver ima izraženu lidersku crtu, a takve igrače treneri posebno cijene. S druge strane, Teophile Catherine pravi je stoper europske klase. Donio je veliko iskustvo iz Ligue 1 i iz Premiershipa i to se na terenu vidi. Rekao bih da se radi o ponajboljem stoperu kojeg je klub doveo u zadnjih 10 godina, jasno uz Dilavera i legendarnog Tonela.

Pored njih, tu su još Perić i Lešković koji su korektno odrađivali zadatke u situacijama kada je netko od prvog stoperskog para izbivao.

Što se tiče pozicije desnog beka, prvi izbor je Petar Stojanović. Čovjek koji ima pluća za barem dvije utakmice sve je bolji kako vrijeme odmiče. Dobar u oba smjera, trkački sjajan, tehnički solidan. Njegova alternativa je Iranac Moharrami koji je u uzvratu protiv Viktorije Plzen pokazao i dokazao da se na njega itekako može računati.

Poseban osvrt zaslužuje Rrahmani. Iako je nominalno stoper po vokaciji, on se sjajno snalazi na poziciji lijevog beka i pravo je otkriće sezone. Prema natrag je neprobojan, pravi “armirani beton“, a prema naprijed nije toliko aktivan, ali je opet recimo zakuhao situaciju koja je dovela do gola protiv Viktorije u Češkoj.

Što se veze tiče, tu je pravi “zlatni rudnik“. Na pozicijama zadnjeg veznog Bjelica ima Ademija i Šunjića. Ademi je kapetan i vođa momčadi, igrač u najboljim nogometnim godinama i netko tko se fantastično vratio nakon nezaslužene dvogodišnje pauze. U slučaju da on u budućnosti napravi transfer, tu je Šunjić da ga dostojno zamijeni. Jedno od otkrića sezone, mladi Šunjić, sve je impresionirao više puta svojoj trkom i agresijom, a “diplomski rad“ mu je susret protiv Benfice na Maksimiru.

Amer Gojak igrač je koji je pod Bjelicom zaista puno napredovao. On podjednako dobro igra u oba smjera i točno je tip igrača kakve treneri vole. Odigrao je mnoštvo dobrih utakmica ove sezone. Šteta samo za onu priliku u Lisabonu, da je bar ta lopta ušla, ali to je nogomet.

Zatim je tu Lovro Majer, jedan od najvećih talenata našeg nogometa. Budućnost je njegova, jer radi se o čovjeku sa perfektnom ljevicom, odličnom tehnikom i iznenađujuće jakim udarcem.

Nikola Moro drugačiji je tip od Majera, ali također iznimno talentiran. Tepaju mu da podsjeća na Franka Lamparda, a kada se vidi njegovo kretanje i jak udarac, jasno je i zašto.

Dani Olmo najveća je zvijezda kluba i najskuplji igrač u svlačionici. Strašan dribler, opasan u kontri, opasan 1 na 1, čovjek od kojih strahuju sve obrane, a ima tek 20 godina.

Izet Hajrović također je igrač koji je puno napredovao ove sezone. Šteta jedino što su ozljede spriječile njegov angažman na završnim utakmicama europskog puta. Čovjek je to razorne ljevice, ima smisla za kombinatoriku i taj jedan vic u igri kojeg tribine posebno cijene. Odlično se uklopio u Dinamu i vjerujem da ima mnogo dobrih sezona ispred sebe.

Mislav Oršić došao je u klub na “mala vrata“ iz Južne Koreje, a pokazalo se da je to bio pun pogodak. Brz poput kakvog sprintera, također izdržljiv trkač, poput recimo Stojanovića, i čovjek kojeg se, kako sam doznao u neformalnim razgovorima, suparnički navijači posebno plaše.

Mario Šitum još je jedan polivalentan igrač. Lijevo krilo, desno krilo, desni bek – Šitum sve igra. Dojma sam da je čak najbolji na mjestu desnog beka, ali ga je nogometna karijera odvela u ofenzivnije vode bliže golu.

Damian Kadzior također je jedno od ugodnijih iznenađenja. Čovjek sa sigurno najboljim centaršutom u HNL-u istaknuo se brojnim asistencijama, a kako je opasan iz slobodnog udarca vidjeli smo u derbiju protiv Hajduka.

Antonio Marin igrač je budućnosti. Radi se o paklenom dribleru koji je dobar dio sezone balansirao između juniorske ekipe koju vodi Igor Jovićević i seniorske momčadi Nenada Bjelice. Težak za čuvanje, brz, okomit, prava napast na terenu.

U napadu Dinamo ima četvoricu igrača. Jedan od njih je Antiemwen, čovjek koji se istaknuo igrama u Gorici. Brz, opasan po gol i netko tko može promijeniti čitav ritam utakmice. Sjećamo se sjajnog poteza na Luzu kada je cijelu portugalsku obranu “povaljao“ lažnjakom, ali lopta je prošla malo pored stative.

Kao i Antiemwen, Komnen Andrić došao je sa jakim HNL renomeom u klub. On je i dalje na prvom mjestu strijelaca lige (kojeg dijeli sa Marićem iz Osijeka) i sigurno predstavlja igrača budućnosti.

Mario Gavranović prava je “kobra“ u 16 metara. Pokazao je to protiv Plzena, pokazao je to na Poljudu nedavno. Jednostavno, čovjek ima “nos za gol“, a uz to vrlo je dobar u samoj gradnji igre. Obzirom da je u najboljim nogometnim godinama, ima još puno toga za dati.

Za kraj smo ostavili čovjeka koji je najviše napredovao, Brunu Petkovića. Iako je i on došao na “mala vrata“ u klub, danas se radi o hrvatskom A reprezentativcu. Sve je impresionirao svojim smislom za igru, ali i sjajnom tehnikom u tijeku čovjeka od 194 cm. Osim toga, Petković je vrlo pristojan tip, nesklon incidentima i zahvalan za momčad.

Sve navedeno pokazuje da klub ima itekakve “zalihe“ za budućnost i sada je bitno mirno privesti sezonu kraju, osvojiti po mogućnosti duplu krunu i onda se zasluženo odmoriti.

 

Dario Horvat

 

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.

Kopirano!