Dinamo je na putu prema gore

Dinamo je pobjedom u Šibeniku osvojio sedmi uzastopni naslov prvaka i tako još jednom potvrdio apsolutnu dominaciju u hrvatskom nogometu. Ipak, kao i po mnogo toga u Hrvatskoj, posebni smo i po tome kako slavimo naše prvake.

Dinamo je prvak Hrvatske za sezonu 2011./2012. što je Modrima sedmi uzastopni naslov prvaka. Prirodno i potpuno normalno, igrači su se nakon dvadeset i prve pobjede u dvadeset i pet prvenstvenih utakmica veselili, slavili i guštali u osvojenom naslovu, a sve to popraćeno je sa čuđenjem: "čemu se oni vesele?" Čemu se vesele? To je toliko nenormalan i bolestan način gledanja na uspjeh skupine mladih ljudi da je zapravo deplasirano uopće objašnjavati i nešto analizirati, no, nažalost, u Hrvatskoj je svašta normalno što nigdje drugdje ljudima ne pada na pamet i obrnuto.

Živimo u zemlji gdje nam je ogađeno sve što vrijedi, gdje je zanimljiv poslodavac koji ne isplaćuje doprinose, a ne onaj koji isplaćuje uskrsnice; gdje je vijest tuča u školi, a ne nagrada naših mladih na informatičkom natjecanju u Houstonu. U tom okruženju i takvoj zemlji nije vijest kada Dinamo osvoji naslov prvaka nego kada Dinamo u Slatini nakon 45 minuta igra neriješeno s trećeligašem.

Zašto su se igrači Dinama veselili nakon što su pet kola prije kraja osvojili naslov prvaka? Zato što su prije deset mjeseci, 14. lipnja 2011., krenuli u projekt "Dinamova sezona 2011./2012." Projekt u kojem je glavni cilj bio naslov prvaka Hrvatske, ispod njega skupine Europske lige i potom osvajanje Kupa. Modri su napravili podvig, više od planiranog i ušli u Ligu prvaka, osvojili naslov prvaka Hrvatske i igraju polufinale Kupa. Zato su bili sretni. Jer su uspjeli dobro odraditi svoj posao.

Obzirom da je to čudno i neuobičajeno, dojam je kako mnogi drugi isto ne mogu za sebe tvrditi.

Ukupno gledano, u Lijepoj našoj igralo se 21 prvenstvo, a Dinamu je ovo četrnaesti naslov. Gledamo li pak Kupove, završeno ih je 20, a Dinamo je jedanaest puta dizao Rabuzinovo sunce. Drugim riječima, Dinamo je neosporno najbolji klub u Hrvatskoj.

Osim što u potpunosti dominira na domaćoj sceni, Dinamo uspješno predstavlja Hrvatsku i njen nogomet i u europskim natjecanjima. Modri su tako u proteklih pet godina svake godine u Zagreb doveli dašak europskog nogometa i sugrađanima priuštili europsku jesen. Četiri godine Dinamo je nastupao u Europskoj ligi, a u jeseni iza nas u hrvatskoj metropoli igralo se najprestižnije natjecanje - Liga prvaka.

Iako se to, po običaju, pokušalo prezentirati kao "slučajnost" i "rezultat Platinijeve reforme", Dinamova Liga prvaka je sve samo ne to. Modri su do plasmana u 32 najbolje europske momčadi došli sustavnim radom, dugoročnim planiranjem i napredovanjem. Ukratko, onime što mnogima u našem sportu, a nažalost i šire, nisu baš najjače karike. Dinamova Liga prvaka došla je kao rezultat stalnog napretka. Zašto? Idemo redom.

Dinamo je u sezoni 2007./2008. fantastičnom i nebrojeno puta opjevanom predstavom u Amsterdamu izborio nastup u skupini D tadašnjeg Kupa Uefa. Modri su u četiri utakmice skupili dva boda i završili na predzadnjem mjestu. Sezonu iza toga, Dinamo je sa Spartom u Pragu odigrao 3:3 i ponovno ušao u grupni dio natjecanja. Modri su natjecanje otvorili pobjedom protiv nizozemskog NEC-a i - na tome stali. Dovoljno za tri boda i zadnje mjesto.

Dinamo je pak u sezoni 2009./2010. u skupini s Anderlechtom, Ajaxom i Temišvarom osvojio šest bodova i bio treći da bi godinu dana iza toga Modri u posljednju utakmicu u skupini ušli sa sedam bodova i situacijom gdje je pobjeda protiv PAOK-a značila europsko proljeće. Nažalost, Modri nisu uspjeli i natjecanje su završili sa sedam bodova.

Posloženo kronološki, Dinamo je u četiri godine osvojio dva, tri, šest pa sedam bodova da bi umjesto "osam" ili "devet" ove godine - Modri ušli u Ligu prvaka. Naravno, nije uopće potrebno govoriti koliki je to korak naprijed. Uostalom, vidjeli smo koliko je Liga prvaka zahtjevnije, teže i općenito po svim mjerila kvalitetnije natjecanje.

Također sam prilično siguran kako će Dinamo u sezoni 2012./2013. ponovno igrati Ligu prvaka i tamo skupiti dva il tri boda ili pak ući u Europsku ligu i dočekati europsko proljeće. Nitko sretniji od niže potpisanog kada bi se to dogodilo, ali Dinamo vjerojatno neće proći skupinu Lige prvaka niti će osvojiti Europsku ligu jer to nije realno.

Dinamo stvara igrače, slaže momčadi, ostvaruje odlične rezultate, prodaje igrače i čini okosnicu naše reprezentacije. Dinamo napreduje iz dana u dan, u godinu u godinu i to se jasno vidi po rezultatima. I sve to skupa radi u nemogućim uvjetima i neprijateljskom okruženju kakvo nema ni Real Madrid u Bilbau.

Zato su se Modri u Šibeniku veselili, bacali jedni po drugima, smijali se, slavili i radili sve ono što sretni i uspješni ljudi rade. U normalnom svijetu zaslužili bi pljesak i prenijeli barem dašak svojeg raspoloženja na ostale. U Hrvatskoj ih gledaju kao "luđake koji nisu napravili ništa i slave bez razloga."

Oni su sretni što su najbolji. Ljudi koji vole Dinamo su sretni što je njihov najdraži klub najbolji. To je jedino normalno.

Ostali? Oni su tek kamenčići u cipelama na putu na kojem se Dinamo nalazi.

Na putu prema gore...

Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL

Vedran Attias