Dinamo osigurao svoj 30. naslov državnog prvaka

Triput uzastopno – 3:0! Prvo protiv Slavena Belupa, potom protiv Viktorije Plzeň pa u derbiju protiv Osijeka... Možda je baš taj mini-ciklus, tih triput po 3:0 u drugoj polovici veljače, sekvenca koja najbolje ilustrira Dinamovu blistavu, nadahnutu, razigranu sezonu. Bila je to natjecateljska godina u kojoj smo gledali raspoloženi, na trenutke romantičarski nogomet uz rezultatski superiorni Dinamo koji je 1:0 pobjedom protiv Slavena Belupa u Koprivnici (strijelac Amer Gojak) i matematički osigurao naslov prvaka. Plavi su šest kola prije kraja natjecanja i teorijski dohvatili naslov, i to – „okrugli“, 30. u klupskoj povijesti. Doseg za pljesak, naklon, ali i za – novu, treću zvjezdicu iznad grba!

Ako je Dinamo lani jurio na turbo pogon, onda je trener Nenad Bjelica ove sezone „ugradio“ nešto snažniji – mlazni motor. I dok je prošle godine vodio momčad u samo jednoj prvenstvenoj utakmici, uskočivši uoči zadnjega kola kad su plavi i matematički osigurali naslov prvaka, ovaj je put Bjelica i osmislio i okupio i poveo momčad do znatno viših dometa.

Ne samo da su plavi blistali na europskoj sceni dohvativši plasman u osminu finala Europa lige, nego su naslov prvaka u HT Prvoj ligi osigurali čak šest kola prije kraja. Štoviše, zagrebački su nogometaši još i prije koprivničkoga dvoboja, sedam kola prije kraja, nadmašili vlastiti bodovni učinak iz cijele prošle sezone. Prvenstvo su lani završili sa 73 osvojena boda, a sada su uoči megdana sa Slavenom Belupom skupili 76.

Štoviše, nakon 28 odigranih kola ove sezone Dinamo je upisao i više pobjeda i višu gol-razliku nego na kraju prošloga prvenstva. Dakako, pred momčadi je još jedan izazov: lani su dohvatili dvostruku krunu, a za takav će doseg još morati pregrmjeti polufinalni kup dvoboj protiv Osijeka u Zagrebu 23. travnja i, dakako, samo finale.

Bila je ovo i sezona s mnogo prepreka. Dinamo je, primjerice, većinu jesenske polusezone igrao bez ozlijeđenih Marija Šituma i Nikole More, pritom je Lovro Majer propustio gotovo kompletnu jesen, Marin Leovac izbivao tijekom rujna, listopada i studenog, većim dijelom proljetne polusezone u sastavu nije bilo ni Marija Gavranovića niti Izeta Hajrovića...

No, seriozan pristup u prijelaznom roku, plansko i precizno kreiranje momčadi omogućilo je pretrpjeti i ovakve prepreke. Štoviše, primjetno je da je Dinamo igrao praktički s dvjema različitim postavama – s jednom u Europi, a drugom u HNL-u – slijedeći staro pravilo prema kojem klubovi ozbiljnih ambicija imaju barem dvije podjednako snažne postave.

Bila je to sezona u kojoj smo nerijetko zapljeskali sjajnim izvedbama, kao Gavranovićevim slalomima, Olmovim driblinzima i prodorima, Petkovićevim škaricama, Oršićevim jurišima, Hajrovićevim ploutnima, a sve to uz stameni defenzivni blok s Theophileom i Dilaverom u obrambenom ili Ademijem i Šunjićem u veznom redu uz sigurne Livakovića ili Zagorca među vratnicama... Pamtit ćemo i pogotke Damiana Kadziora u derbiju protiv Hajduka u Zagrebu, lukav Gavranovićev potez za pobjedu na Poljudu, pamtit ćemo i uvjerljive izvedbe i pobjede i u derbijima protiv Rijeke i Osijeka, nogometne „ljepotice“ s pobjedama 5:3 protiv zapirešićkog Intera ili 7:2 protiv Rudeša...

Kako god, i ova je uspješna sezona samo nadgradnja na ranije osmišljeni dugoročni projekt stvaranja snažnoga kluba čije su osnovne stavke financijska stabilnost, sportski rezultati, europska afirmacija, infrastruktura i snažan pa i ključan doprinos uspjesima nacionalnih reprezentacija.