Nemaš račun? Registriraj se

Registracija je uspješno izvršena. Na tvoj mail smo poslali link za potvrdu korisničkog računa.

Hvala vam
Nova Lozinka

Uspješno ste potvrdili svoj korisnički račun

Molimo odredite svoju lozinku prije nego nastavite

Odabrali ste resetiranje lozinke

Molimo postavite novu lozinku za svoj korisnički račun

Nemaš račun?
Nemaš račun? Registriraj se

Postani dio Dinamove obitelji!

Registriraj se i uživaj u svim pogodnostima korisničkog računa na Dinamovoj stranici

Presented by

FAVBET logo

Ne možeš pronaći ono što tražiš?
Možda ti pomogne nešto od sljedećeg:

Dinamo danas broji 56172 članova i prijatelja kluba
Učlani se

Komentar

Dinamo ostaje fenomen po prodaji igrača

Autor fotografije: Sanjin Strukic/PIXSELL

U nogometnom biznisu ključan je ugled. Kada se o nekom klubu stvori dobra ili loša slika, ona se teško mijenja. To isto vrijedi i za klupske dužnosnike, pa tako recimo Daniel Levy, predsjednik Tottenhama, ima imidž jako teškog pregovarača.

Posebno je teško stvoriti ugled kluba koji prodaje, uvjetno rečeno, “dobru robu”. Dinamo je prodajom Filipa Benkovića još jednom potvrdio da je apsolutni lider u tom području, ne samo u regiji, već i u ovom dijelu Europe.

Benković je prodan za čak 15 milijuna eura i iako se radi o velikom talentu, činjenice kažu da je bio dugo ozlijeđen, te da nije bio u kadru reprezentacije, a opet je prodan za golem, mnogima nezamisliv, iznos.

U kuloarskim razgovorima sa kolegama iz inozemstva doznajem da se i oni čude kako to Dinamu uspijeva? Tu se vraćamo na onu priču s početka o stvaranju ugleda.

Sve je počelo početkom prošlog desetljeća sa transferima Bišćana, Balabana, Leke i Olića koji su utabali put pravim poslovima nekoliko godina kasnije.

Dinamo je prodao Ćorluku i Eduarda za 13, te Modrića za čak 21 milijun eura. Ključno u cijeloj priči je da su se svi oni pokazali kao pun pogodak za svoje klubove. O Modriću ne treba trošiti riječi, radi se o trenutno najboljem veznjaku svijeta, ali i Ćorluka i Eduardo napravili su lijepe inozemne karijere.

Uslijedili su veliki transferi Kovačića, Lovrena i Mandžukića (opet sjajni poslovi), te nešto manji, ali jednako uspješni poslovi oko Vrsaljka i Badelja.

Tu su strani klubovi već dobili jasnu sliku da kod poslovanja s Dinamom treba dobro “zavući ruku u džep”, ali da se prodaje samo ono najbolje.

Što tek reći za strašne transfere Pjace (23 milijuna) ili one Roga (13 milijuna), Brekala (10 milijuna) i Šimunovića (8 milijuna)?

U posljednje vrijeme za velik novac otišli su Sosa i već spomenuti Benković, ali apsolutno sam uvjeren da smo s njima i u reprezentaciji dobili rješenja za narednih 10 godina. Sosa bi trebao, ako sve bude po planu, zakrpati problematičnu poziciju lijevog beka, a Benković je legitiman nasljednik Vedrana Ćorluke.

Imam dojam da se čak premalo piše o sjajnom trgovanju Dinama i da se premalo priznanja odaje radu škole i samom vodstvu kluba.

U vrijeme kada svi životare i kada su sretni ako dobiju dva-tri milijuna za igrača, Dinamo posluje u jednoj sasvim drugoj sferi.

Naravno da sve to ne bi bilo moguće bez baze, a to je nogometna škola. Ista ta škola redovito stvara talente kao na tekućoj vrpci, a od toga koristi imaju apsolutno svi. Dinamo zaista u tom pogledu ostaje fenomen.

Pritom treba posebno naglasiti važnost sudjelovanja u europskim natjecanjima što je duže moguće, jer na taj način profitira klub na svim razinama. Upravo je stoga ključno proći Astanu i osigurati, minimalno, nastup u Europa ligi.

 

Dario Horvat

 

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav GNK Dinamo. GNK Dinamo se u potpunosti odriče svake odgovornosti koja na bilo koji način može nastati iz ili je na bilo koji način vezana za sadržaj naveden u tekstu, za bilo koje radnje korisnika/posjetitelja uporabom ili zlouporabom sadržaja iz teksta te za bilo kakvu štetu koja može nastati korisniku/posjetitelju ili bilo kojoj trećoj strani u vezi s uporabom ili zlouporabom ovog teksta.

Kopirano!